Čemu služe ratovi?
Tom Engelhardt: Naši i njihovi mali ratovi
Živim u New Yorku i nikad nisam bio blizu rata. Moj tata je, međutim, postao dobrovoljac u Ratnom zrakoplovstvu SAD-a 8. prosinca 1941., dan nakon japanskog napada na Pearl Harbor. Borio se u Burmi, bolno šutio o svojim ratnim iskustvima i umro na Dan Pearl Harbora 1983… Danas, evo što mi se čini neobično i jezivo: Od 1945. SAD, država s najvećom vojskom na planetu, čiji je vojni budžet veći od zbroja idućih 9 država s popisa, nije nikad dobila nijedan važniji rat (iako je sudjelovala u previše pokolja). Još neobičnije, svaki izgubljeni rat je navodio ovu državu da investira još više novca poreznih obveznika u jačanje te iste vojske. Kad bismo tražili formulu za katastrofu koja bi mogla dovesti SAD do pucanja po šavovima, teško da bismo mogli zamisliti bolju… Sumnjam da bi Donald Trump ikad postao predsjednik da nije bilo katastrofalnih američkih ratova u 21. stoljeću. O Trumpu se može misliti kao o „neželjenom učinku“ “rata protiv terorizma”. Peščanik / Opednews