Dolazak desetaka tisuća stranih radnika pozitivna je stvar za hrvatsko gospodarstvo jer privremeno rješava kroničan nedostatak radne snage uzrokovan negativnim demografskim trendovima i odlaskom mladih iz zemlje. Dok je ekonomska strana imigracije većinom jasna, ona društvena uopće se ne spominje. Strani radnici ulovljeni su u mrežu različitih agenata, posrednika, organiziranih kriminalnih skupina i poslodavaca koji im ponekad ne osiguravaju ni osnovne životne uvjete. Istovremeno, Republika Hrvatska nema sustavnu politiku njihove stvarne integracije u društvenu zajednicu. Zbog toga ih mnogi ne gledaju kao ljude, već isključivo kao dostavljače hrane, kuharice, zidare i čistačice koji su tu da čiste naše smeće. Svi oni koji su otišli iz Hrvatske i svoj kruh potražili u Njemačkoj, Austriji ili Švedskoj znaju koliko je razarajući i bolan taj pogled. Prisutnost stranih radnika u izbornoj godini postat će jedno od ključnih političkih pitanja od Makarske preko Zagreba do Vukovara. Desne stranke će prozivajući HDZ iskoristiti njihov broj, boju kože i životne navike za narativ o ugroženim Hrvaticama i Hrvatima. Toliko je puta to već isprobana formula na Zapadu, pri čemu je jedino što se mijenja nacionalnost. Boris Jokić za Tportal.