Tiha sluškinja: U službi klasnog sukoba, film otvaranja FMFS-a prati pobunu služavke protiv bogataša za koje radi - Monitor.hr
14.06. (23:00)

Sluškinja hoće ići na more

Tiha sluškinja: U službi klasnog sukoba, film otvaranja FMFS-a prati pobunu služavke protiv bogataša za koje radi

Prodajom nezamjenjivih tokena (”non-fungible token” ili NFT) financiran je vrlo solidni dugometražni prvijenac španjolskog redatelja Miguela Fausa. ”Tiha sluškinja” (”Calladita”/”The Quiet Maid”) prvi je europski film financiran na taj način, što je Faus iskoristio da namigne samome sebi u završnici filma s preokretom vezanim za kriptovalute. Kontrast nejednakosti titularne sluškinje i privilegije bogate familije za koju radi uspostavljen je od prvih kadrova. Savršen pogled na rivijeru iz kuće (po)kvari prskanje tekućine za pranje prozora kad kolumbijska sluškinja na radu u Španjolskoj počne raditi svoj posao. Marko Njegić za Slobodnu.


Slične vijesti

07.11. (14:00)

Gledajmo domaće

Njegić o filmu ‘Proslava’: Najimpresivniji hrvatski film godine

Kroz vrijeme i četiri godišnja doba priča prati protagonista Miju koji se našao na krivoj strani povijesti od 1926. do 1945. godine. Uvodna sekvencija je upečatljiva i prikazuje Miju kao dječaka u bijegu od bijesnih pasa ili vukova. S brojnim unutarnjim monolozima glavnog lika i opisima krasne, ali i surove ličke prirode u čije srce Damir Karakaš ponire, “Proslava” se može oslikati kao svojevrsni literarni ekvivalent filma redateljskog lirika Terrencea Malicka, samo naturalističniji.

Ekranizacija “Proslave”, tako, dolazi prirodno, čak i prirodnije od “Kina Lika”, a kao redatelj je, prema scenariju Jelene Paljan, dojmljivo potpisuje 48-godišnji debitant Bruno Anković. Kao i u romanu, fragmentirana, nelinearna struktura igra bitnu ulogu i u prilično jedinstvenom filmu koji jedva da ima pandana u modernoj hrvatskoj kinematografiji da bi se mogao usporediti s nekim. Marko Njegić za Slobodnu.

19.09. (01:00)

Ako ništa, da se ponovno pogleda original

Izašao remake kultnog filma iz 90-ih, The Crow: Vrana vrani očiju (ne) vadi

Kako nadmašiti ikonički stari film iz 1994. za koji je Brandon Lee doslovce dao svoj život i umro na setu? Teško i nikako. “Vrana” Alexa Proyasa bila je čak i više od kultnog filma inspiriranog istoimenim stripom Jamesa O’Barra. Spletom nesretnih okolnosti, odnosno Leejeve pogibije na snimanju, “The Crow” je metafizički isprepleo kinematografiju i zbilju, tjelesno i duhovno, život i smrt. “The Crow” je obilježio devedesete iznimnom audiovizualnošću, soundtrackom jedne generacije i stripovskom (s)likovnošću usporedivom s mračnom noirovsko-gotičkom estetikom “Blade Runnera” i “Batmana”, a Proyasova elegična i melankolična akcijska fantazija autentične, proganjajuće tuge trajno se zadržala u srcu i nastavila živjeti desetljećima kasnije. To je ostavština “Vrane” s kojom se nemoguće nositi. Proyasu je bilo dovoljno pet minuta flešbekova da uspostavi Erica i Shelly kao tragične romantičare, a Sandersu za to treba 45 uz puno praznog hoda. Gotovo svaki kadar kod Proyasa imao je umjetničke kompozicije, što se ne može reći za Sandersa koji je napravio puno bolji posao s remakeom kulta devedesetih “Ghost In The Shell”… Marko Njegić za Slobodnu

15.09. (22:00)

Captain Fantastic ponovno jaše, i to doslovno

Živjeti i umrijeti na Divljem zapadu: Aragorn je drugi put stao iza kamere i snimio malo drukčiji vestern

Zakoračivši drugi put iza kamere, Mortensen je snimio vrlo dobar staromodni vestern ambijentiran u vrijeme prije, za vrijeme i poslije Građanskog rata, pa i film koji je više od “kaubojca” – drama s art senzibilitetom festivalca. “The Dead Don’t Hurt” kaska u sjeni Costnerova vesterna “Horizon: Prvi dio”, no to ne zaslužuje s obzirom da je superiorniji. Zanimljivo je da Mortensen danas ima približno godina koliko Eastwood kad je režirao “Unforgiven”, a njegov drugijenac je kompletno autorsko djelo i nije samo potpisan kao glumac i redatelj, već i producent, scenarist i skladatelj. No “The Dead Don’t Hurt” senzbilitetom odgovara Mortensenu čak i više od njegova prvijenca, obiteljske drame “Falling” iz 2020. godine. Marko Njegić za Slobodnu

13.09. (01:00)

Više kosti nego mesa

Groblje kostiju: Serijski ubojica od 50 centi

50 centi. Otprilike toliko vrijedi direktno-na-video film “Groblje kostiju” (“Boneyard”) u kojem poznate face kao što su Mel Gibson i 50 Cent imaju sporedne ili čak epizodne uloge, a pojavio se premijerno u “A1 Videoteci”. “Groblje kostiju” najnoviji je u nizu “serial killer” trilera i imao je određeni potencijal sukladno polazišnoj točki filma u šokantnoj istinitoj priči. Kad je Gibson u kadru, a to je ukupno nekih 15 minuta najviše, “Boneyard” je donekle gledljiv, no čim ga nema, film je u problemu. Kaže Marko Njegić za Slobodnu.

10.09. (00:00)

Tko drugom Zamku kopa, Shyamalan u nju pada

Film ‘Zamka‘: Klopka za režisera Shyamalana

Koncept “Što ako se ‘Kad jaganjci utihnu’ dogodi na koncertu Taylor Swift?” jedinstven je i originalan u razdoblju recikliranih blockbusterskih ideja, štoviše jedan od intrigantnijih u opusu redatelja koji je dosegnuo status da na plakatu “Trap” piše “A new M. Night Shyamalan experience” umjesto “film”. Shyamalan kači gledatelja na udicu koncepta i isprve fino intenzivira koncertni ugođaj i klaustrofobičnu trilersku tenziju na mjestu gdje bi vriskovi užitka mogli prerasti u krikove užasa. Međutim, film demonstrira ono najbolje, ali i najgore od Shyamalana – naime, njegovi zapleti često su ingeniozni, ali njihova razrada i rasplet znaju štekati. Kad radnja u drugoj polovici napusti dvoranu, priča se počinje urušavati i “Trap” u razočaravajućem trećem činu postaje prilično trapav film, neodlučan bi li bio satira na račun moderne idolatrije koja izjednačava serijske ubojice s pop-zvijezdama, “serial killer” triler ili autoparodija s namigom, da bi na kraju ispao možda najviše ovo potonje. Slobodna, Forum

26.08. (00:00)

Samo osam desetljeća na filmskom platnu

Film ‘Veliki bjegunac‘ posljednji je Michaela Cainea: Od starosti nema bijega

Povlačenje iz svijeta glume objavio je čuveni Michael Caine u jesen 2023. godine, u dobi od 90 godina. Dvostruki oskarovac najavio je umirovljenje na promociji filma “Veliki bjegunac” (“The Great Escaper”), u kojem je glumio sa, u međuvremenu pokojnom legendom, Glendom Jackson. Postoji simbolika da je baš ovo zadnji Caineov film, otprilike kao “Lucky” u slučaju Harryja Deana Stantona. U prilagodbi nesvakidašnje istinite priče, Caine tumači (stvarni) lik 89-godišnjeg veterana Drugog svjetskog rata Bernarda Jordana koji, uz bodrenje supruge Rene (Jackson), bježi iz britanskog doma za starije kako bi prisustvovao obilježavanju 70. godišnjice Dana D, iskrcavanja saveznika u Francuskoj, a film je dobio naslov po njegovu nadimku u medijima – “veliki bjegunac”. Zametne se Parkeru televizijski sentiment i s njim povezana presentimentalna nota u centralnom (modernom) dijelu priče, ali odlični glumci uzdižu film i daju mu na dramskoj snazi. Marko Njegić za Slobodnu.

15.08. (22:00)

Budget friendly ekipa

Film Frka: ‘Divlja noć‘ na hrvatski način

Uz nesvakidašnju urbanu lokaciju, ”Frka” je i jedan od rijetkih hrvatskih filmova koji se odvijaju tijekom jedne noći, praktički u realnom vremenu, a spada i u raritetna generacijska ostvarenja kad je u pitanju domaća kinematografija. Istina, ”Frka” na trenuke djeluje amaterski, nerijetko i zbog glume većeg dijela ekipe. No, Jelić polako sazrijeva i napreduje kao filmaš, stiliziraniji je i razigraniji. Proračun ”Frke” je iznosio devet tisuća eura, znatno više od 9199 kuna, koliko je koštao ”Zagrebački ekvinocij”, ali to je još uvijek niskobudžetni (studentski) film i Jeliću treba aplaudirati što je izvukao priličan maksimum iz oskudnih, minimalnih uvjeta. Marko Njegić za Jutarnji

13.08. (00:00)

Kulltni film u nastajanju

‘Ljubav i krvoproliće‘: Thelma i Louise iz teretane

Bodibilderi i noir neočekivano dobro pristaju jedno drugome u krimi-trileru “Ljubav i krvoproliće” (“Love Lies Bleeding”), jednom od najboljih filmova i najvećih osvježenja na kinorepertoaru 2024. godine. Da, tko bi rekao da ćemo jednog dana gledati bodibilderski noir, ali “Ljubav i krvoproliće” točno je to. Britanska redateljica Rose Glass (vjerski/religiozni horor “Sveta Maud” iz 2020. kao odličan prvijenac) snimila je schwarzeneggerovski ili stalloneovski nabildani noir sa snažnim feminističkim konotacijama. Odnos Lou i Jackie je upečatljiv i gledatelj je involviran u likove zahvaljujući erotičnoj i energičnoj režiji Britanke, perfektno ozvučenoj atmosferičnom glazbom Clinta Mansella, koja se ne libi voziti priču u neočekivanim pravcima do psihofizičkih ekstrema, miješajući noir krimić i osvetnički triler s elementima tjelesnog horora i nadrealnog filma. Marko Njegić za Slobodnu.

22.07. (23:00)

Hayaova škola

Animirani film ‘Imaginarni‘: Imaginacija dostojna Miyazakija

“The Imaginary” nije uspio ući na top-ten kao premijerni naslov na Netflixu, za razliku od “repriznih” Malaca i Grua, pa i trećeg dijela serijala “Kako izdresirati zmaja”, podnaslovljenog “Skriveni svijet”. Mnogima je, tako nes(p)retno plasiran, zasigurno prošao ispod radara, zato ga i valja izdvojiti i preporučiti, osobito fanovima japanske animacije. Ako vam ime zvuči poznato, Momose je bio animator na Miyazakijevim klasicima poput “Princeze Mononoke” i “Avantura male Chihiro”. Utjecaj Miyazakija i Ghiblija osjeti se u svakom kadru crtića inspiriranog istoimenim romanom za djecu. Priča prati imaginarnog dječaka Rudgera, nastalog u mašti djevojčice Amande nakon smrti njezina oca da joj bude “made-up friend”. Marko Njegić za Slobodnu.

16.07. (15:00)

Svemirske misije i poljupci

‘Povedi me na Mjesec‘: Mali korak za čovjeka, divovski skok za romantičnu komediju

Rijetko se moderne “mainstream” romantične komedije bave subverzivnim temama i propituju istinu, no “Povedi me na Mjesec” radi upravo to u vezi slijetanja koje se dogodilo 1969. ili možda ipak nije. Jesu li Amerikanci uistinu osvojili Mjesec, odnosno je li slijetanje bilo stvarno ili lažirano, bolje reći režirano? Je li sve za NASA-u orkestrirao redatelj Stanley Kubrick, još svjež od režije “Odiseje u svemiru”, SF-a s nevjerojatno uvjerljivim svemirskim sekvencijama? “Fly Me To The Moon” raspiruje teorije zavjere u podzapletu filma koji donosi “pravu priču, uglavnom”. Priča potom vozi slalom između zbilje i alternativne stvarnosti/revizionističke verzije povijesti s pravim i fiktivnim likovima, prateći stručnjakinju za marketing Kelly Jones, angažirana da radi za NASA-u i “proda Mjesec (i Ameriku)”. Romantičnu priču prati i satirični podtekst – Marko Njegić za Slobodnu. Komentiraju i na Forumu.