The Smile u Malom rimskog kazalištu u Puli – predivnih 0:3 u gostima - Monitor.hr
16.06. (23:00)

Jedna druga utakmica

The Smile u Malom rimskog kazalištu u Puli – predivnih 0:3 u gostima

Thom Yorke (Radiohead), Jonny Greenwood i Tom Skinner sinoć su održali svoj drugi nastup kao grupa The Smile u Hrvatskoj, ovog puta u Malom rimskom kazalištu u Puli. Koncert grupe The Smile koji je prvotno bio najavljen u Pulskoj areni, udomljen je u open air prostoru Malog rimskog kazališta Arheološkog muzeja, koji se pokazao itekako adekvatnom zamjenom za auditorij od dvije – dvije i pol tisuće posjetitelja.

Za početak, The Smile ne koriste pozornicu kao prostor showa u klasičnom značenju onoga što predstavljaju nastupi uživo, već kao da maksimalno žele na pozornici stvoriti atmosferu studija, a to znači natrpati pozornicu glazbenom opremom do te mjere da tu moraju postojati stazice po kojima se svi kreću jer općenito nema previše slobodnog prostora za šetnju. Bend je već izašao dobro raspoložen, vjerojatno na krilima euforije koja ih je pratila na beogradskom koncertu večer prije.

Yorke je doslovce bio plesno aktivan skoro cijeli koncert, a feedback publike sve se više pojačavao kako se koncert bližio kraju. Zoran Stajčić za Ravno do dna.


Slične vijesti

17.12. (18:00)

Koncert kao obredni ritual

Kries u Vintage Industrial Baru: Idealan glazbeni izvozni proizvod

Bio je to gig bez ijednog slabog trenutka, ali s mnogo veličanstvenih, što je Vedrana Harču za Ravno do dna dodatno uvjerilo u utemeljenost njegove preporuke izvoznicima hrvatske glazbe. Tome u prilog ne idu samo pohvale inozemnih medija poput Guardiana i fRootsa, te pozicija među deset najboljih koju su posljednjim albumom “Selo na okuke“ puna dva mjeseca držali na World Music Charts Europe, već i to što je njihova glazba istovremeno moderna i arhaična, strancima i egzotična. Pjesme Kriesa, čak i one naslovljene “Skači kolo“ ili “Lepi Juro kries nalaže“, u sebi sadrže neku davnu, mističnu tugu…

15.12. (12:00)

Uskrsnuće jednog kluba

Nemeček u SKUC Pauku: Ako ćemo pričati o najvrućoj i najintrigantnijoj novoj robi s hrvatske rock scene, to je svakako Nemeček

Spomenuta dvorana bila je najvažniji zagrebački klupski koncertni prostor tijekom 1980-ih u socijalizmu, ali i petnaestak godina kasnije nakon osamostaljenja. Generacije se u tom prostoru dobivale svoju koncertnu naobrazbu, a onda je (više se ne sjećam točno kad) prije deset i kusur godina taj prostor u tišini pao bez nekog značajnijeg obrazloženja i u njemu je zavladala tišina. Taj prostor prije godinu dana nisu dobili ni trenutno iseljeni KSET-ovci, iako su ga tražili, a on je idealan za ono za što je projektiran – za koncerte. Epilog znamo, svjedočili smo mučnom medijskom klanju između KSET-ovaca i ekipe iz Boogalooa.

Bend je još u ljetnim mjesecima zakupio termin u dvorani Pauk, te najavio svojevrsni mini produkcijski spektakl obzirom da je spomenuta dvorana po prvi put u svojoj povijesti bila ozvučena heksa-audio sistemom, dakle zvuk je dolazio sa šest strana u njenom kružnom prostoru. Organizator nije tamo osigurao ni konobare, dok je bend sam pozvao ljude da “svako sam nosi svoju cugu”. I izveli spektakl. Ravno do dna, Forum, Forum…

21.11. (14:30)

Dva dana teških boja

Goran Bare i Majke u Boogaloo-u s dva koncerta slave 40 godina

Bare će s Majkama, kroz dva live koncerta, danas i sutra obilježiti četrdeset godina karijere u zagrebačkom klubu Boogaloo. Miljenik domaće rock scene, koji svojim životom, pričom, stavovima i više od svega stvaralaštvom, zauzima veliko mjesto na hrvatskoj glazbenoj sceni, na zagrebačkim će koncertima izvoditi hitove poput „A ti još plačeš“, „Budi ponosan“, „Baretov blues“, „Ja sam budućnost“, „Mene ne zanima“, „Vrijeme je da se krene“, „Teške boje“ i još mnoge druge. Svi su upoznati s njegovim teškim životnim putom, tragedije koje su obilježile njegovo odrastanje i zreliju dob, mnogima su pak, izvor svijetla i utjehe. Večeras i sutra od 20 sati. Ima i temu na Forumu… Evo kako je izgledalo na velikom koncertu u Domu sportova prije dvije godine. Monitor

18.11. (14:00)

Kao na vrućem asfaltu

Jura Stublić & Film u rasprodanoj Tvornici: Srce na cesti

Ovi što su napunili tvornicu bez neke velike reklame, nisu ni očekivali da će Stublić u svojim godinama i stanju odraditi koncert na nekom tehničkom nivou. A odradio ga je daleko iznad nekog svog prosjeka. Prateći band je isti već gotovo 20 godina i oni su sigurno uigrani, samo ponekad Jura i njih iznenadi svojom nepredvidljivošću. – kažu na Forumu

18.11. (11:00)

S prefiksom rocka, ili nečim većim od toga

Nikola Vranjković u Tvornici: Trosatno vraćanje dugova

Drugi zagrebački nastup bivšeg lidera Block Outa ponovno je pokazao da je, u usporedbi sa svime što se u glazbenom smislu od devedesetih naovamo događalo u regiji, svijet za sebe, po pitanju odnosa prema muzici i umjetnosti nekoliko razina iznad konkurencije. Bilo da je riječ o njegovom naširoko poznatom perfekcionizmu, zahvaljujući kojem imate dojam da je u svakom trenutku svake pjesme odsviran najbolji mogući ton i akord, činjenici da većina njih (i većinu vremena) sjedi, što ih i vizualno približava izvedbama kakve redovno možete gledati u Lisinskom, ili sporom rastu i razvoju njegovih skladbi, gotovo kao da slušate simfoniju ili kakvo drugo orkestralno djelo u kojem su gudače zamijenile električne gitare, bas, bubanj i klavijature. Ravno do dna

17.11. (15:00)

Pamte se i bolji dani, kažu

Osvrt na koncert Električnog Orgazma u Tvornici: Svaki put je to s još malo manje energije

Ja si mislim da neću više ići na Orgazam. Imam dovoljno snimaka, a ne vjerujem da će biti bolji od toga. Svaki put je to s još malo manje energije i unesenosti. Primijetio sam da i dalje jako volim stvari s Paket aranžmana, dok sam na ostalo ravnodušan. Te kasnije stvari nemaju mi ni blizu tu snagu. Kužiš ti, to je snaga prvih uradaka, datiraju još iz 1981. Zato i dalje s njima zatvaraju koncert. OK i Lui Lui volim kojim su otvorili koncert, ali to rado slušam tko god da izvodi. Koncert je trajao sat i 50, kaže moj precizni prijatelj – kaže jedan sinoćnji posjetitelj u osvrtu na Forumu.

16.11. (08:00)

Sjedi i slušaj

Lubomyr Melnyk u Močvari: Prorok glasovira i otac kontinuirane glazbe

U nekim momentima Melnyk zvuči kao divlji Rahmanjinov koji prijeđe u Chopina, ali vrlo često zapravo dobiješ techno jazz, zbog stvaranja ritam-sekcije repeticijama i kontinuiranom muzikom. Izveo je 5 kompozicija, politike nije nedostajalo, stoga je zadnja kompozicija zapravo i dio kakve programske glazbe. Lik je očito blago ekscentričan i lud, ali ja samo uvijek vidim nekog Stravinskog u ljudima. U nekim momentima dosta me emotivno ponijelo, u drugima mi je pak bilo dosadnjikavo, ali sve u svemu odličan koncert, drago mi je da smo otišli – report je forumašice na temi u kojoj se recenziraju koncerti. Fotke s koncerta donose na Ravno do dna.

14.11. (12:00)

Ne trebaš zamišljati život u ritmu muzike za ples, dođi u Tvornicu

Vikend u Tvornici: Jura Stublić i Film i Električni Orgazam

Jura Stublić & Film nastavljaju omiljenu jesensku tradiciju u Tvornici kulture. U nedjelju, 17. studenog na koncertu pod nazivom „U ritmu muzike za ples“ Jura & Film izvest će najveće hitove iz bogatog kataloga te održati promociju knjige nota „30 pjesama Jure Stublića“. Dan prije nastupa Električni Orgazam, koncertom će obilježiti 40 godina albuma “Kako bubanj kaže”, a imat će i specijalnog gosta – glumicu Anicu Dobru. Forum

11.11. (12:00)

Pjevajte nešto ljubavno

Mile Kekin u Tvornici kulture: Možda to nije to, ali nije ni loše

Mamutskim koncertom u Šubićevoj, bivši frontmen Hladnog piva i njegov novi bend stavili su točku na ‘i’ izrazito isrpljujuće turneje ‘Soundtrack za život’. Mile je dokazao ono što znamo, da je vlasnik jedne od najšarenijih pjesmarica u zemlji, da je okupio bend koji je sposoban i voljan pratiti njegov razvojni put, ali i to da je prisiljen sve više posezati za materijalom Hladnog piva jer publika to izgleda i dalje najviše voli. Ono po čemu ćemo pamtiti večer bit će Miletova velika proslava zatvaranja jednog zasigurno napornog turnejskog poglavlja karijere. Po Tvornici koja je bila sasvim puna (premda ne i rasprodana) i raspoloženju publike koje je konstantno bilo na zavidnoj razini, sudeći po entuzijazmu s kojim su pjevane čak i najnovije pjesme s repertoara. Ivan Laić za Ravno do dna, a na Forumu kažu: Odličan Mile Kekin večeras. Ima publiku koja uživa, zna sve pjesme i pjeva i pleše, a čine se nekako fini kulturni ljudi, mogli bi slobodno i u HNK.