I tako nam je došla jesen. Astronomski jesen dolazi s jesenskom ravnodnevnicom (prozirne etimologije: raván ‘jednak, isti’ + dan) iliti ekvinocijem (lat. aequinoctium < dies aequinoctii ‘dani jednakih noći’), kada dan i noć jednako traju. Starije tradicije smatraju ekvinocij sredinom jeseni, na koju gledaju kao doba kada se ubiru plodovi. Stoga nije neobično da u starovisokonjemačkome nalazimo riječ aran ‘žetva’, srodnu staropruskome assanis. Staropruski je izumrli jezik baltičke porodice, vrlo blizak slavenskima, a assanis je povezano s praslavenskim *(j)esenь. U njemačkome je jesen također vezana uz žetvu, kao i u irskom, dok britanski engleski (autumn), kao i francuski (automne) te ostali romanski jezici, koriste za jesen riječ izvedenu iz latinskoga autumnus, ne sasvim jasne etimologije. Među različitim korijenima, uz spomenutu žetvu, tu su kraj ljeta ili početak zime (češki podzim) ili riječi vezane uz pad (the fall koji koriste Amerikanci). Sat lingvistike u režiji lokalnog portala.