Svetislav Basara: Klozeti i demokratija - Monitor.hr
09.08.2021. (09:00)

Nije za tankoćutne

Svetislav Basara: Klozeti i demokratija

Pročitavši naslov naše današnje kolumne, sigurno ste se zapitali kakve veze imaju klozeti i demokratija. Odgovor je – višestruke. Budući da je po stručnoj oceni Ljilje Smajlovićke moja neznatnost „čovek klozetskih metafora“, osećam se pozvanim da našu današnju kolumnu posvetim nekim demokratsko-klozetskim metaforama. Naša tema je pitanje od 1.000.000.000 sendviča: kakva je drugačija politika mogla nastati u društvu koje u prestoničkim kafanskim klozetima gaca po govnima nego politika teških sranja. Izađimo iz nužnika na ulice, pa se zapitajmo – kakav je mogao biti urbanizam u prestonici u kojoj je usred centra, na Slaviji, decenijama zjapila deponija isluženih šporeta i mrtvih mačaka – oni sa dužim pamćenjem setiće se Mitićeve rupe. Iliti poetski rečeno – nema demokratije i dobre politike dok se ne obriše dupe. Opšta kultivisanost počinje u nužnicima… piše Svetislav Basara.


Slične vijesti

Četvrtak (07:00)

Bila bi to famozna predstava

Basara: Kako sam pod starost cenzurisan

USFRJ-otu ni u njenim najrigidnim danima nije bilo cenzure, u smislu institucije koja odlučuje šta se može, šta ne može štampati u novinama, prikazivati u bioskopima ili igrati u pozorištu. A opet – osim u retkim, vrlo kažnjivim izuzecima – nikada nije štampano, prikazivano ni igrano ništa što bi izazivalo mrštenje SFR-jotovih državnih vrhova. Pa kako je to bilo moguće? Lako. Evo kako. Svi su znali koje su teme zbog kojih bi se državni vrhovi namrštili, sledstveno niko – osim retkih koji su prolazili ko bosi po trnju – nije ni pomišljao da štampa, prikaže ili odigra nešto zbog čega bi se državni vrh namrštio. Svetislav Basara opisuje kako su mu tek sad predstavu za koju je pisao scenarij stavili na led…

26.02. (09:00)

Napokon da se i oni ugledaju na naš region

Basara: Shitstorm, shithole i bullshit

Rekoh juče da su balkanski narodi – s nama (jebo ja nas) kao liderom regiona – pičvajzmejkeri i avangarda političkih turbulencija. Pravilo je sledeće: evropska sranja počinju na Balkanu, posle se preliju u ostatak Evrope, da bi se na kraju, posle kraćeg ili dužeg shitstorma, Evropa oporavila, a mi (jebo ja nas) ostali u shitholeu, sve se zaklinjući da s našeg puta nećemo skrenuti. Evo i Nemačka se povela za našim primerom. Na izborima su „više nego ubedljivo“ pobedile stranke desnice. Izgleda da se već naziru obrisi prekomponovanog, postukrajinskoratnog globalnog poretka kojim će do neodređenog dana u budućnosti dominirati čvrstorukaške politike, u kome će jaki i bogati bivati sve jači i bogatiji, a mali i siromašni sve manji i sve siromašniji. I to je stvar koju lideri najmoćnijih i najjačih ne samo da ne kriju nego je s ponosom najavljuju. Svetislav Basara, proročki.

19.02. (20:00)

Bolje je offline

Basara: Sretenje i kontrasretenje

Za razliku od mitinga i kontramitinga iz devedesetih, koji su upriličavani u prestonoj megakasabi – i ponekad rezultirali žrtvama u ljudstvu i materijalu – ovogodišnji sretenjski i kontrasretenjski skupovi održani su na pristojnoj distanci – da ne kažem baš istorijskoj – zahvaljujući čemu nije bilo bliskih susreta srpske vrste.

Nije mi to bilo jasno ni devedesetih – a tek mi je sad nejasno – da li je potrebno da se desetine i desetine hiljada ljudi – podeljene na dva dela – skupe na različitim mestima i da otuda jedni drugima pošalju već decenijama poznate „snažne poruke“, u kragujevačkom slučaju – „silazite s vlasti“, u mitrovičkom slučaju: „evo vam qwrz što ćemo sići s vlasti“.

Jedan internetski šeret je predložio genijalno rešenje: da se takvi skupovi ubuduće održavaju preko Zuma. Jeftinije je, manje naporno, a Zum sesije mogu okupiti više ljudi nego konvencionalni skupovi, uz mnogo manji utrošak para i energije. Svetislav Basara.

15.02. (19:00)

Dosta je bilo rušenja, ajmo nešto i graditi

Basara: Predvidovitost

Odavno sam se odupro iskušenju da poverujem da sam vidovit – opasno je laskati samom sebi – ali neću pogrešiti ako kažem da sam predvidovit. Pisac hoće da kaže da su u zemlji Srbiji reakcije javnosti (svih boja) na akcije (svih boja) apsolutno predvidive. Politička kriza – koja je uzdrmala Srbiju i kojoj se zasad ne vidi rasplet – direktna je posledica apsolutne nepredvidivosti studentskih radnji i postupaka, koji se ne mogu „hendlovati“ predvidivim, već stotinama puta viđenim protivradnjama i protivpostupcima. Pojma nemam šta su studentske namere – a i oni ih kriju ko zmija noge, i dobro čine što ih kriju – ali mi se na osnovu dostupnih podataka čini da studentarijin prioritet nije magična reč Krugova Dvojke i Euromahale – „promene“ – nego „primene“ ustava, zakona, etc., mada lično ne bih imao ništa protiv da imaju u planu sazivanje ustavotvorne skupštine, ali hajde da se ne odajem političkoj fantastici. Svetislav Basara

06.02. (15:00)

Neka vam pošta bude uzor

Basara: Sindikat vrabaca

Država Srbija nije „zarobljena“ – kako se uobičajilo smatrati i „ocenjivati“ u krugovima dvojke i Euromahale – problem je u tome što država Srbija nikada nije dovršena. Takva država-poluproizvod je glavni uzrok neprekinutog niza pizdarija koje se protežu kroz tri veka. Da bismo objasnili šta bi to moglo biti, vratićemo se na genijalni grafit N. N. autora koji je precrtao „Ovo je Kosovo“ ispisano sprejom na zidu neke pošte i napisao: „Ovo je pošta, budalo“.

Pošta Srbije funkcioniše jednako dobro kao, recimo, pošta Nemačke ili Francuske, što se za druge ustanove u Srbiji uopšte ne može reći. Pošta, dakle, jeste srpska, poštini direktori i menadžmenti jesu Srbi s dna kace, ali pošta funkcioniše dobro zato što je verski i ideološki neutralna i funkcioniše onako kako bog pošta i poštara zapoveda. Tako bi, da je pameti, trebalo da funkcioniše i poština država, tj. Srbija. Što će reči: nacionalno, verski i ideološki neutralno. Svetislav Basara

01.02. (15:00)

Vidovita Zorka muškog pola

Basara: Između dve krize

Dakle – nemam pojma na šta će ovo izaći. Ali ako bih se najeo gljiva ludara i prijavio se na konkurs za izbor za mis sveta 70+ dobio bih sjajnu priliku da održimo bimbo-govoranciju tipa „želim da svi ljudi budu srećni i najoštrije osuđujem pomor delfina u Biskajskom zalivu“. Zamislite me samo u kupaćem kostimu, pod svetlošću reflektora – viđali ste vi i budalastije prizore – i počujte šta bih imao da kažem:
„Volela bih da se politička kriza u Srbiji razreši na sledeći način.

Da vlast (čitaj: Vučić) stisne muda i prihvati prelaznu vladu, koja bi u oročenom periodu utišala medijsko mahnitanje, redefinisala izborni zakon, ažurirala biračke spiskove i na kraju raspisala izbore čiji bi pobednik/ci imao/li potpuni legitimitet.“ Ali znate kako to ide. Dobronamerne poruke koje misice – i to mnogo bolje ribe od mene – izgovaraju sa takmičarskih bina po pravilu završavaju bacanjem u sprdnju. Bar u Srbiji s veoma dobrim razlogom. Svetislav Basara

27.01. (23:00)

Za razliku od populizma

Basara: Kultura kolektivizma

Ekstremni kolektivizmi, koji su na sreću završili u ropotarnici istorije – što ne znači da jednog dana neće vaskrsnuti – npr. fašizam, nacizam, frankizam i sovjetski komunizam, uopšte nisu populistički. Menadžmenti takvih, ekstremnih kolektivizama ne osluškuju vox populi i ne uvlače se u narodna dupeta, nego narode – naravno, za njihova dobra – stavljaju pred svršen čin. Na drugoj strani populizmi – koji u sebi uvek sadrže i elemente nepopulističkih kolektivizama – rade drugačije, naoko suptilnije. Populistički menadžmentii tokom dužeg vremena sugerišu narodu i šta bi trebalo da radi, šta da sanja, a šta da mu se događa i onda – svaki u granicama svojih mogućnosti – ispunjava narodne želje, koje se – gle pukog slučaja – u dlaku poklapaju s menadžmentovim interesima.

Kolektivističko-populistička društva – a mi smo (jebo ja nas), sa izuzetkom propalog pokušaja dekolektivizacije iz 2000-2003, od osnutka takvo, pride srpski podeljeno na kolektiviste A i kolektiviste B – po definiciji su zatvoreni sistemi društva bez dinamike, u kojima se neminovna prilagođavanja izazovima vremena sprovode ili revolucijom, ili – kad revolucija prdne u čabar – regresijom na stanje koje je prethodilo revoluciji. (Setimo se kraja osamdesetih). Svetislav Basara

22.01. (14:00)

Ustav postoji i između ostalog da se zaštiti od sebe sama

Basara: Trump, godina prva

Ako ga bog poživi, Tramp će tokom sledeće četiri godine davati sve od sebe da učini nemoguće, naime, da se kako zna i ume nametne kao prvi autokrata u istoriji SAD. To će mu – osim ako se ne dogodi biblijsko čudo – biti nemoguća misija. Američki oci-osnivači, dobri poznavaoci nesolidnosti ljudske prirode, dalekovido su predvideli mogućnost da se u Belu kuću useli dilber poput Trampa, pa su u tom smislu postavili mnoštvo konstitucionalnih i institucionalnih prepreka eventualnim autokratskim ambicijama.

Ono, fakat, Tramp, kao i Nikola Pašić, smatra – i to čak i ne krije – da su „ustav i zakoni za protivnici“. I zaistinu, ništa lakše nego ne davati – ili davati samo kad ti odgovara – pet sitnih para za ustav i „zakoni“. Ali da bi pretendent-autokrata došao u situaciju da ne daje pet sitnih para na „zakoni“, potrebno je građanstvo i seljaštvo – pardon, farmerstvo – spremno da ćutke prihvati nedavanje pet sitnih para na ustav i „zakoni“, a američko građanstvo i seljaštvo je ponajmanje takvo od svih građanstava i seljaštava ovog sveta. Svetislav Basara.

19.01. (09:00)

Crna kronika jednog društva

Basara: Lančani udar

Čim sam na Vajberu, svom prozoru u svet, pogledao snimak auto-moto kabadahije koji uleće u protestnu masu na trotoaru, udara jednu devojku, nosi je na haubi pa na krovu deset-petnaest metara, posle čega devojka pada na asfalt i zadobija teške povrede, brže-bolje sam kliknuo na sajt Informera da proverim da se nije pojavila vest „Studentkinja udarila automobil, nosila ga na leđima i razbila o asfalt“. Začudo, takvog naslova nije bilo.

Auto-moto kabadahija je „brzom intervencijom“ promptno savatan, a Više javno tužibapstvo je protiv njega podnelo optužnicu za pokušaj teškog ubistva. Da sam ja javno tužibapstvo, dodao bih i „s predumišljajem“, jer se na snimku lepo vidi da se dilber namerno zaleće u ljude, da ne daje pet sitnih para što je pokupio devojku i da mu ne pada na pamet da se zaustavi ili da bar malo uspori, nego još dodaje gas.

Devojka je, na sreću, preživela. Ali hoće li preživeti sledeća? Iz takvih udara nastaju lančani udari. Atmosfera u Srbiji je već takva – u tome su saglasne sve jebene stranke, uključujući i vladajuću – da vodi pravo u prolivanje krvi. Šta posle toga? Otkud znam! Šta bude, biće. Dobro biti neće… Svetislav Basara… pokrenuli i temu na Forumu na temelju njegove kolumne.

15.01. (17:00)

Od pokojnog patrijarha do Ustavnog suda

Basara o stereotipima i studentskim prosvjedima: Pavle, pomagaj

Studenti se svuda i svetu – ne samo kod nas – apriori smatraju kao neka bogzna kako progresivna socijalna grupa, pa kad se tom stereotipu doda i stereotip o „mladima“, koji po prirodi stvari ide uz studentariju, onda dobijamo stereotip snage stereotipa o Srbima.
Ne može se reći da studenti kao socijalna grupa nisu u određenoj meri „progresivni“, ali ta progresivnost mnogo duguje činjenici da su – takođe po prirodi stvari – studenti pošteđeni surove realnosti hobsovske borbe za egzistenciju. Zato im je lakše „da razbiju strah“, kužite, stari moji.

Moja neznatnost je tekuće studentske proteste „ocenila“ kao progresivnu pojavu, koja – u granicama svojih mogućnosti – umesto meteža unosi dinamiku, a umesto zaumnosti racionalan pristup društvenim problemima. Istovremeno je, međutim, „izrazila“ bojazan da će okolo izokola pa na mala vrata studentarija potpasti pod uticaj cincarsko-kalburskih čaršijanera i ljotićevskog bašibozuka, bagre i brabonjaka, koji se parazitski prišljamče svakom dinamičnom pokretu. Svetislav Basara