Superval vol. 1’ kompilacija: Budućnost rocka u ovim krajevima se dugo nije činila ovako lijepom - Monitor.hr
29.05. (19:00)

Rock'n'roll ima budućnost

Superval vol. 1’ kompilacija: Budućnost rocka u ovim krajevima se dugo nije činila ovako lijepom

Netko bi rekao: „Logičan slijed“, ali nije baš tako jednostavno. Naime, dug je i nesiguran put od prvog nastupa nekog srednjoškolskog benda pred vršnjačkom publikom na festivalu Superval, pa do ulaska u studio, izbora i realizacije pjesme čiji zapis ostaje, kako bi se reklo, za vječnost kao svojevrsni dokument. Bendovi su općenito hirovita pojava, posebno oni autorski, uz to još i srednjoškolski čije autorstvo će oni stariji uzimati s podozrivošću. Superval se kao festival održava jednom godišnje i ruku na srce to nimalo nije dovoljno da bi bilo koji bend došao u poziciju da snimi nešto suvislo. Potreban je kontinuitet i koncertna praksa.

Dojam je da nitko od učesnika ove kompilacije nije ušao nezainteresirano i opušteno u cijelu priču, upravo suprotno; sa željom da stvarno pokažu svoje dosege. Ova generacije se nema čega sramit. Čak i izvan konteksta Supervala, za nekog tko nije nimalo upoznat s tom pričom, ovo je izlog dobrih bendova. Svakom bi dali bar 2-3 godine više nego što imaju. Ravno do dna


Slične vijesti

Danas (21:00)

Ako rock, onda hard rock blues

Black Country Communion – V: Priziv najvećih dostignuća rocka i bluesa iz razdoblja od prije pola stoljeća

Još kod drugog albuma objašnjavaju da im je želja bila stvarati glazbu na tragu baštine velikih bendova iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kao što su Free, Deep Purple i Led Zeppelin, te potom vidjeti hoće li vrhunski glazbenici uspjeti izgraditi vlastiti glazbeni identitet. Oni su to bez ikakve sumnje ostvarili: svaka od stvari na petom studijskom uratku odiše specifičnom zvučnom slikom temeljenom na fuziji hard rocka i bluesa, pa ćemo i po izdvojenim taktovima odmah moći prepoznati da je riječ o pjesmi koju su skladali Glenn Hughes i Joe Bonamassa te koju izvode Black Country Communion. Ravno do dna

Subota (21:00)

Po prašini i divljini skitam se...

Fu Manchu – The Return Of Tomorrow: Preko prašine do zvijezda

Ako debitantski album „No One Rides For Free“ uzmemo kao polazišnu točku, Fu Manchu već 30 godina suvereno jure prašnjavim cestama i pustinjama. Iako su u zadnjih 15 godina diskografski usporili, novi „The Return Of Tomorrow“ tek im je četvrti album u tom periodu, to ne znači da je njihova pustinjska jurilica izgubila snagu. Naprotiv, Fu Manchu prešli su na lagodniji cruise control koji više odgovara vožnji po nepreglednoj pustoši, a sudeći po novom materijalu, goriva još imaju napretek, kažu na Ravno do dna (a mi im vjerujemo).

Subota (00:00)

S mračnog sjevera

Eivør – Enn: Lana Del Ray i Billie Eilish s Farskih Otoka

Eivør Pa​́lsdo​́ttir svoj nordijski dom na udaljenim Farskim otocima naziva krajolikom krajnosti. Smješten u sjevernom Atlantskom oceanu točno iznad Škotske i jugoistočno od Islanda, s ukupnom populacijom od oko 50 000, klima je “puna kontrasta – vrlo tamne, teške zime i svijetla ljeta”. Odrastajući u tamošnjem malom selu, od oko 400 ljudi, upravo su ti kontrasti inspirirali Eivørinu glazbu tijekom njezine karijere. Često smatrana jednom od najplodnijih i najjedinstvenijih nordijskih umjetnica svoje generacije, Eivør je do danas izdala 11 studijskih albuma, križajući glazbene žanrove i uvijek pomičući okvir očekivanog. Ovaj 11. album “Enn” povezan je s Eivørinim nordijskim korijenima. Terapija

25.06. (21:00)

Radije čitajte, slušanje na vlastitu odgovornost

Hali Gali Halid – Vo-zdra: Heroinski narodnjak

Spoj, kako i sam Goran Bare navodi u popratnom tekstu nedavno objavljenog reizdanja, Sonic Youtha i Halida čak i u ideji je zvučao kao produkt pomaknutog uma ili kakve pijano-drogirane zajebancije, u svakom slučaju nečega što ne biste očekivali od vinkovačkog odgovora na Stoogese. Premda „Vo-zdra“ ima obilježja neformalnog, zafrkantskog izdanja, na njemu je bilo itekako zanimljivih glazbenih rješenja poput mračnih, potmulih riffova uvodne „Samo noćas da zaboravim tugu“ ili valjda najsirovijeg mogućeg blues rocka u „Samo za tebe“. „Mirela“ bi se bez zavijajućeg glasa lako mogla naći na repertoaru nekog od tih dana prilično brojnih noise bendova, ali i kakvog eksperimentalnijeg etno izvođača. Ravno do dna

24.06. (00:00)

Toplice u Svemiru

Boris Blank – Resonance: Mističan relaks elektronskih ambijenata za umjetničku instalaciju švicarskih toplica

Zvukovi su analogni synthovi digitalizirani u posebnom SSW sustavu čime se evocira na upravo analogni pristup eklektičnosti uključujući klasičnu glazbu i jazz inspiriran adekvatnim raspoloženjem, ovisno od teme do teme. Ovdje je iskorišten svaki kutak s mnogo detalja koji obogate zvučnu kulisu od primjerice praska grmljavine, do dubokih ekspanzija u transparentnim relacijama stanovitog putavanja kroz pejzaže i mirna razmišljanja. Prateća knjižica CD-a ima čak 24 stranice s podrobnim pojašnjenjima, a objavljeno je i 5 sjajnih video spotova. Baca u transcedentalnost i meditacije. Oslobađa stresova i anksioznosti… kažu na Terapiji, a vi preslušajte i opustite se.

13.06. (00:00)

Malo instrumentala, za promjenu

The Freak Folk of Mangrovia – Tales From Beyond the Firmament: Najjači domaći stoner album u tekućoj godini

Praktički, moglo bi se konstatirati da je ovo svojevrsna riječko-pulska supergrupa sastavljena od bivših i sadašnjih članova cijelog niza bendova. Njihov uglavnom instrumentalistički pristup je slojevito bogat mišung post-rocka s aditivima post-metala, a onaj infrastrukturni kostur se svodi na stoner s dobro poznatim melodijskim i aranžmanskim šablonima u kojeg rado prigrle dostatnu količinu psihodelije i space-rocka, a po tome se nadebelo razlikuju od klasičnih hrvatskih, uglavnom jako dosadnih, zagrebačkih stoner bendova uz čije albume se zaspi već nakon 2-3 pjesme – kažu na Terapiji, a mi preporučujemo preslušati.

05.06. (22:00)

Folk rock kakav nismo ni znali da nam je nedostajao

Richard Thompson – Ship to Shore: Lijepe melodije i mračne teme

Ako ima neupućenih, valja znati da je Thompson slavu stekao u šezdesetima u folk rock bendu Fairport Convention, da bi nakon toga u sedamdesetima ostvario jedno od najuspješnijih poglavlja karijere kao dio kantatorskog dua koji je činio s tadašnjom suprugom Lindom Thompson. Nakon razvoda, Richard nastavlja kao solo igrač i ostvaruje još nekoliko fantastičnih izdanja u kojima se nastavlja igrati kombiniranjem folk tradicije s rokerskim lickovima koji su mu osigurali status jednog od najvještijih gitarista svih vremena. Ravno do dna

02.06. (17:00)

Muzika sa stavom (a nije punk)

Mycena – Serendisarray: Sve od mitologije, filozofije i religije do ezoterije u vizuri prog-rock/ psycho avant-garde

Koprivnički bend koji se već dulje vrijeme valja po eksperimentalnim prog-rock teritorijama s akcentiranim instrumentalizacijama uz tek sitne i rijetke vokalne izuzetke napravio je uzbudljiv psihodeličan, pa čak na momente i avangardan album. odravci su očito podrobno proučavali etiku i estetiku društva, ne bih se čudio da je netko od njih, a možda i još poneko iz ove ekipe fakultetski obrazovani politolog, sociolog, povjesničar ili nešto drugo jer im je duhoviti stav u uzajamnoj kemiji glazbene zajednice takoreći u malom prstu. Odavno rock glazbenici nisu samo napaljeni mužjaci što traže zabavu i provod uz znojna tjelesa, jasno, svima paše i pravi tulum bez puno filozofiranja i pametovanja, no tu sad dolaze neke druge stvari do izražaja: stav, mišljenje i napose sveta umjetnička dužnost – prosvjetljenje. Terapija

01.06. (20:00)

Drugačiji i ‘svoji’

Šiza – Zebra: Niz beskompromisnih pjesama

Glazbeno gledajući, Šiza je ponovno isporučila niz beskompromisnih pjesama, često s minimalističkim tekstovima koje, istini za volju, niti nije trebalo pretjerano komplicirati jer se izvrsno slažu s bukom koju dvojac proizvodi. Koncepcijski gledano, ovaj album nadmašuje prvijenac, a bome su i pjesme moćnije, prodornije… jednom riječju, bolje od prvog albuma, kažu na Muzici.

31.05. (14:00)

Svjetsko, a naše

One Possible Option- Eter: Iskrenost u doba distopije

One Possible Option još su jedan od onih hrvatskih bendova koji s istom tom Hrvatskom nemaju skoro nikakvih poveznica, osim dakako „mjesta radnje“. Pjevaju na engleskom (pokraj ove u  vijesti), i to u priličnoj mjeri lišenom za naše prostore tako tipičnog „ruskog“ naglaska, po pitanju produkcije oba su njihova albuma mogla nastati bilo gdje na svijetu, uključujući i „meke“ poput Velike Britanije i SAD-a, a teško je i prepoznati ikakve utjecaje tuzemne rock tradicije. I stihovi su nešto čemu valja posvetiti nekoliko redaka, angažirani bez potrebe za popovanjem, univerzalni, a opet okrenuti pojedincu i njegovim pokušajima da u kaotičnom svijetu, koji prečesto nalikuje tehnološkoj distopiji iz „Blade Runnera“ ili nekog takvog SF-a, zadrži ljudskost i ono najvrjednije u nama – empatiju i iskrenost. Ravno do dna