'I baš zato što je to grozno, neslušljivo, ispada da je najbolji živi album rocka'
Štulić nakon 40 godina od Ravno do dna: Nisam imao puno gorih izvedbi
Taj Ravno do dna je, prema svim mojim nastupima, tako kako je zabilježen, jedva prosječan, jedva da je prosječan. Bilo je, vjerojatno i gorih momenata, ali ne toliko puno, ali bilo je i puno boljih momenata. Ja sad što bih ostavio od njega, to je dupli album, može nekako proći. Trostruki nikako. Ima puno smeća, ne. Može proći onih 13 pjesama koje su tada nove bile i, ovako, neke izvedbe, ali, kažem, jedva, jedva da je prosječan. Nije bilo puno gorih izvedbi, ali je sigurno bilo puno boljih. A zbog čega je to tako? Po mom mišljenju, jer je ta cijela 1981., kako da to kažem… neprestani nastupi, promjena opreme, ja nisam imao nikakav monitor da čujem, jel. Sve na slijepo, samo ideš, pičiš, ne… Pustiš đavolu da kupiš komadiće. Onda neosjetno odskližeš, upadneš u nešto. Puno je, previše pjesama, samo se gura, pojednostavljuje do krajnjih granica. Tad sam prestao postavljati bubnjeve i bas ritam sekciji. Znači, samo ono, linijom najmanjeg otpora, samo ideš i ideš. Johnny Štulić u intervjuu za Index.
