Starešina: Otvaranje OI-ja nije uvreda kršćanima, već dijagnoza Francuske i Europe - Monitor.hr
05.08. (08:00)

Tak da znate kamo ste došli

Starešina: Otvaranje OI-ja nije uvreda kršćanima, već dijagnoza Francuske i Europe

Francuska je ceremonijom otvaranja OI-ja, uključujući i drag queen izvedbu ‘Posljednje večere‘, poslala svijetu poruku o današnjoj sebi. Upravo kao što je to napravila Kina u Pekingu 2008., UK u Londonu 2012. ili Rusija u Sočiju 2014. godine. Kina je angažirala najbolje državne umjetnike kako bi ispričali svijetu dvodijelnu priču o Kini, Putin je uoči aneksije Krima poslao priču o velikoj Rusiji u vrlo modernom izričaju, ispričanu iz dječje vizure, u Londonu je Danny Boyle prikazao UK u četiri sata i ostao nenadmašan. Emmanuel Macron osobno je za umjetničkog direktora svečanosti otvaranja OI-ja odabrao Thomasa Jollyja, gotovo anonimnoga kazališnog redatelja, LGBTQ aktivista, koji obožava ‘dekonstruirati‘ klasična umjetnička djela, od Shakespeara nadalje. Ali nije time Jolly uvrijedio kršćane. Time je Emmanuel Macron pokazao sebe i stanje duha u suvremenoj Francuskoj, u današnjoj Europi… A to je mnogo ozbiljnija dijagnoza. Smatra Višnja Starešina za Lider.


Slične vijesti

Danas (12:00)

Nema mjesta za centar

Starešina: Poučak pobjede desnih i lijevih rusofilskih ekstremista na izborima u njemačkoj pokrajini

Ultradesni AfD i ultralijevi Savez Sahre Wagenknecht (BSW) zajedno sa svojom ishodišnom strankom Ljevicom (Die Linke) s osvojenih 62 posto glasova postali su novi politički mainstream u njemačkoj pokrajini Tiringiji. Uz to su stranke aktualne vladajuće koalicije doživjele potpuni debakl: Scholzov SPD jedva je ušao u pokrajinski parlament (šest posto), a Zeleni (četiri posto) i Slobodni liberali (jedan posto) prestali su biti parlamentarne stranke. Od političkog rezultata ovih izbora još je važniji onaj geopolitički: Vladimir Putin ima debelo većinski paket dionica u upravljanju Tiringijom (62 posto). Jer i ultradesni AfD i ultralijevi BSW i Die Linke stranke su izrazito proruske orijentacije. Izborni rezultati iz Tiringije sigurno se neće doslovce preslikati na savezne izbore, osobito u zapadnim njemačkim pokrajinama. Ali dodatno će ojačati nepovjerenje prema starome političkom establišmentu. Višnja Starešina za Lider.

Jučer (20:00)

A taman ti bude žao što više nema onih starih obrazovnih metoda, "iza uha"

Beck: Pomozimo djeci da prođu što zdravija kroz ludnicu zvanu hrvatsko školstvo

U kakvu školu šaljemo djecu u ponedjeljak? Očekivat će se od njih, a i oni će očekivati od sebe, da prođu s odličnim uspjehom. Dapače, toliko imamo superodlikaša, da djeca smatraju da su prošla s pet, samo ako imaju sve petice – i jedna jedina četvorka izaziva osjećaj neuspjeha. Roditelji su tu da ih poguraju u tom smjeru, a ako mladež zakaže, da interveniraju osobno u školi: udarcima, prijetnjom oružjem ili telefonskim pozivom s visokog, pa i najvišeg mjesta. Piše Boris Beck za Večernji list. Djeca idu u školu u kojoj profesori i učitelji nemaju autoritet. Ocjene im mijenjaju političari i nadležno ministarstvo, a i očevi to nastoje vikanjem i šamarima. Takva ih škola odlično priprema za svijet u kojem ionako nema autoriteta, pa su nastavnici lijepo izjednačeni s policajcima, svećenicima ili liječnicima. Narod

Prekjučer (18:00)

Iduća pomrčina Sunca u znaku lava je za dvije godine, tako da budete spremni

Dežulović: Hororskop

Na nezajažljivom kapitalističkom zapadu tragedija poput one sa ‘Heraldom od Free Enterprise’ dogodi se nakon što kompanije zanemare upozorenja i na kraju uvedu promjene tek nakon gubitka života. Kod nas, međutim, slične katastrofe poput pada pramčane rampe na Jadrolinijinim trajektima događaju se unatoč prethodnim incidentima i upozorenjima, pa su upozoravajući znakovi postali vidljivi tek nakon što je tragedija već odnijela živote. Čini se da tragedije, na našem neuređenom tržištu, ne dolaze samo zbog ignoriranja problema, nego i zbog kasnijeg reagiranja. Sukus je nove kolumne Borisa Dežulovića, za Novosti.

Petak (09:00)

Termin za pregled vam je šest mjeseci, ali ako želite promijeniti spol, to možete već idući tjedan

Beck: Zdravstvo nam se lijepo unaprijedilo, ali od državnog zdravstvenog osiguranja nikakve vajde

Zbog nekih boljetica u zadnje sam vrijeme obišao dosta zdravstvenih ustanova, i mogu vam reći da se mnogo toga unaprijedilo. Recimo, zbog zaštite podataka, više se ne deru u hodnik; “Beck!”, kao da svi moraju znati kako se zovem i da sam bolestan, nego se lijepo i kulturno na ekranu pojavi vaš broj, A72, i iz prenatrpane zajedničke čekaonice odete do laboratorija gdje čekate dok netko iznutra ne vikne: “Beck!”, piše Boris Beck za Večernji list. Ali i to je bolje nego da prozivaju po bolestima, pa viknu: “Sifilis!”, a postariji gospodin ustane sa stolca, ili viknu: “Stidne uši!”, a plavokosa gospođica pocrveni i zakrije lice fasciklom.

Dapače, organizacija je tako savršena da vam pošalju na e-mail obavijest da ste naručeni u 7:08, pa kad tamo dođete u to vrijeme, čak i koju minutu ranije, vidite red koji vijuga iz klinike sve do bolničke kuhinje pred kojom sjede tri gladne mačke.

Nakon pola sata čekanja osjećate se prokušano i moćno kao veteran ukrajinske obrane, i s nadmoćnim smiješkom promatrate gospodina koji naivno zaobilazi red, misleći da ga se ne tiče, i samouvjereno dolazi na šalter po broj. Nekoliko mu puta moraju ponoviti da mora čekati kao i drugi, jer ne može shvatiti da nešto tako važno kao e-mail može biti besmisleno. Cijeli tekst prenosi Narod.

Četvrtak (23:00)

Više nema ljepote na ovome svijetu

Jergović: Alain Delon, smrt muškarca koji je bio tako lijep da se nije mogao ostvariti kao razbojnik

Ovako bismo jednom trebali započinjati priču: zbilo se to onoga ljeta kada je umro Alain Delon. Jer on je, ne zaboravimo, bio posljednji čovjek na zemlji čije je ime i prezime bilo sinonim muške ljepote. Apolon našega vijeka. A iz samog imena njegovog, Francuzi ga pišu Alain, u šezdesetim i sedamdesetim godinama dvadesetog stoljeća, potekli su i u jeziku se odomaćili svi jugoslavenski Aleni. Danas će govoriti da nije bio veliki glumac. Naravno, bio je toliko lijep da se u njega teško gledalo. Sudbina je to mnogih njegovih kolegica. I pritom, bio je žrtva Viscontijevih erotskih manipulacija i zloupotreba. On ga je gledao okom znalca, i od njega je zauvijek načinio seksualni objekt. Istina je, međutim, da je Alain Delon – pored kojekakvog smeća – snimio nekoliko raskošnih remek-djela europske kinematografije. A glumio je uvijek ono što su mu dali da glumi. Dok je većina frajera nastojala biti ljepša i šarmantnija nego što zaista jest, on je, da bi ga se ozbiljno shvatilo, morao ubiti svoju ljepotu. A takvo što ne ide. Samo vrijeme, a možda i ljudsko zlo i pokvarenost, mogu naškoditi ljepoti. Miljenko Jergović za svoj blog.

Utorak (21:00)

Ono kad te zaustave na granici i ispituju kao da je sat povijesti

Andrassy: Šutnja je koncept koja je polagano u izumiranju

Vjerojatno ste barem jednom naišli na video sa zagrebačke špice (pauza da povratite ako vam je potreba) u kojem su zvijezde slučajni – iako sve češće i namjerni – prolaznici koji odgovaraju na pitanja osobi sakrivenoj iza mikrofona i kamere, a koji ponekad postanu predmet sprdnje, pa i ljutnje. Predmet ljutnje postaju i ljudi – najčešće influenceri – koji najviše na svijetu vole odgovarat na pitanje koliko zarađuju, potpuno neokrznuti idejom da su pitanja o prihodima van javne službe nepristojna, još manje okrznuti onom da je neukusno svoje tisuće (o kojima često lažu, ako ne nama, onda sigurno poreznoj) javno spominjat u državi u kojoj su mnogi u stotinama. Ono što je primarno, barem u mojim mislima dok gledam njihove izjave i usput čitam komentare koji su kombinacija sprdnje i bijesa je pitanje koje stane u jednu rečenicu: “Znaju li ovi ljudi da NE MORAJU odgovorit na pitanje?” Andrea Andrassy za Miss7

02.09. (18:00)

Mulići kao crna kronika našeg društva

Beck: Mulići uz kuće do mora pokazuju kako su njihovi graditelji maleni, uski i ograničeni

Umirovljeni vaterpolist s Korčule koji je napao djecu što su slavila rođendan na mulu ispred njegove kuće samo je ekstreman slučaj onoga o čemu čitamo svakog ljeta – o ljudima s kućama uz more što tjeraju kupače koji im se lješkare i brčkaju ispod ograde. Dosad se ta usputna ugostiteljska djelatnost obavljala galamljenjem, psovanjem i mlataranjem rukama. Ove je godine podignuta na višu razinu, u skladu s općim rastom hrvatskog turizma, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list. Kao i svi nasilnici, bio je hrabar pred klincima, a kad je došla policija, sakrio se u kuću.

Moj je punac 70-ih odlučio izgraditi kuću na jednom malom otoku, na svojoj djedovini, u netaknutoj uvali, gdje nije bilo nikakva puta i do koje tada nije nitko ništa držao. Da bi uopće mogao početi graditi, prvo je s prijateljima izgradio mul. Ponajprije, mul je poslužio i za sljedeće gradnje, i bio nezamjenjiv za putovanja i snabdijevanje, sve dok nije došla cesta. A otada privlači magnetski kupače, skakače, ležače, pričače i druge izletnike. Tako veliki mul postao je žarišna točka života uvale. Na njemu je u pola stoljeća odležano bezbroj sunčanih sati, pročitane su knjižnice, otračane generacije i održana mnoga noćna kupanja.

Dakako, sve je to izazvalo mnogo gužve, žamora, pljuskanja, drndanja barki, vike i cike, a ponekad i lajanja i noćnih uznemiravanja. Nikad, nikad, ali baš nikad nije punac nikome ništa rekao ili prigovorio. A pođete li mocirom iz te uvale, vidjet ćete mnoge kuće uz more. I ispred svake je minijaturni mulić koji su napravili samo za sebe. Da, velikodušnost ima cijenu, kao što je pokazao moj punac – za veliki mul trebate mnogo materijala, vremena i napora. A potom nije vaš, nego ga morate predati drugima. No on je to učinio bez žaljenja. Nije bio poput onih sitnih duša koje svoje mulove posipaju staklom i po njima prolijevaju ulje da otjeraju furešte ili, još gore, huckaju pse i utapaju djecu. Narod

30.08. (22:00)

Teško je raspetljati palestinski čvor

Alić: Kršćanski cionizam – od eshatološkog predviđanja do geostrateške Igre sudnjega dana

Zašto se ne govori (dovoljno) o kršćanskom cionizmu? U izbjegavanju ove teme ima i prešućivanja skrivene intencije kršćanskih cionista da jednim potezom dobiju na više strana. Šutnjom se možda želi prikriti želja kršćanskih cionista da se riješe Židova šaljući ih iz Europe i Amerike u neprijateljsko arapsko područje. Naravno, nakana je umotana u celofan vjere. Izraelski povjesničar Ilan Pappe  smatra da je cionizam nastao u okvirima kršćanstva. Četvrti kongres cionista iz 1900-te godine bio je značajan zbog nekoliko indikativnih detalja. U pitanju je dakle bila kolonizacija. Autohtono stanovništvo trebalo je završiti u rezervatima. Ironijom sudbine prije tih rezervata organizirana su geta za same Židove. U Europi. Sead Alić za Epohu.

30.08. (14:00)

Možda je bolje otići 'gore' nego na more

Beck: Sigurnije je surfati u sobi na mobitelu nego vani na valovima

Nekad bih ležao bezbrižno na suhoj morskoj travi dok bi galeb kružio, a sad ga nervozno mjerkam–možda ima ptičju gripu. Čim mi noću komarac zazuji oko uha, u panici skačem i tjeram ga –možda prenosi virus zapadnog Nila. Svaki prištić na rukama ispitujem pod povećalom otkad sam čitao o majmunskim boginjama – sve je puno majmuna oko mene, treba biti oprezan, piše Boris Beck za Večernji list. Ni ulazak u inače toplo more, više me ne opušta, baš zato što je toplo – ugledam li ribu u tom prozirnom tirkizu, oznojim se i pod vodom… Jedino mi je olakšanje u tim katastrofičnim vijestima otkriće znanstvenika da nam je mikroplastika, osim u bubrege, jetra, koštanu srž, pluća, posteljicu, reproduktivne organe, zglobove i žile, ušla i u mozgove. To je sjajno! Nakon što se potpuno plastificiramo, bit ćemo otporni na sve bolesti! Cijeli tekst prenosi Narod.

30.08. (09:00)

Manje djece na društvenim mrežama, za njihovo dobro

Rudan: Zašto me prodaješ, mama

Kakvi nas osjećaji obuzimaju kad dijete koje još nije navršilo četiri godine na pozornicu šutne najveća hrvatska “zvijezda” Maja Šuput pa onda to dijete o kome svatko od nas sve zna na maminom koncertu udara u bubnjeve dok publika oduševljeno svršava? Koja je razlika između sirotog romskog djeteta i malog manekena? Nema je. I jedno i drugo dijete, umjesto da uživa u djetinjstvu, zarađuje lovu za neodgovorne roditelje. Da je ovo pravna država, braniteljica dječjih prava oduzela bi glamuroznim roditeljima njihovog potomka i dala ga u dobre ruke. Već godinama pratim ovu tužnu i odvratnu priču i pitam se kad će konačno djeca naših zabavljača i zabavljačica prestati biti roblje u grabežljivim kandžama svojih roditelja koji uz pomoć njih prodaju sve što mogu prodati. Vedrana Rudan