Starešina: Hrvatski je problem nepostojanje usuglašenog minimuma nacionalnog interesa - Monitor.hr
Danas (12:00)

Na Istoku stare priče, a na Zapadu... nešto novo

Starešina: Hrvatski je problem nepostojanje usuglašenog minimuma nacionalnog interesa

Kad bi se problem izostanka minimalne suradnje između predsjednika države i predsjednika Vlade svodio samo na nespojivost karaktera Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića, stvarnog problema za državu ni u sljedećemu mandatu zapravo ne bi bilo. Bio bi to tek nastavak predstave koju smo gledali u proteklih pet godina, ‘tvrde kohabitacije‘, koja je u početku izgledala zabavno, a poslije sve zamornije i neodgovorno. No na kraju nije imala dramatične posljedice na funkcioniranje države u vanjskim poslovima, obrani i sigurnosti, za koje su suodgovorni. Sa stajališta državnih interesa poraznije je što Plenković nije primijetio da su se vremena promijenila, što mu je (izborom Dragana Primorca za kandidata) draže bilo zadržati protivnika nego dobiti suradnika na Pantovčaku. Geopolitičko preslagivanje Europe ulazi u novu fazu koju će nova Trumpova administracija ubrzati te učiniti dinamičnijom i neizvjesnijom. Bit će to, vjerojatno, početak novoga bipolarnog poretka. Kao kolateralni efekt mogu se aktivirati tinjajući sukobi kojima je bremenito hrvatsko istočno susjedstvo (BiH, Crna Gora, Kosovo, Srbija), mogu se probuditi povijesne imperijalne nostalgije i pojačani napori širenja utjecaja na samu Hrvatsku… Višnja Starešina za Lider.


Slične vijesti

Danas (10:00)

Da pucaš od veselja

Jokić: Radić i Bartulica kod Trumpa – Pucanj ćorcima jer ovdje revolveraši više ne prolaze

Čelni dvojac stranke DOMiNO odlazi na Trumpovu inauguraciju. Za očekivati je barem dva selfieja s Donaldom i Elonom uz poruke da je Hrvatska uvijek na prvom mjestu. Nije još jasno kad će nam se preko svojeg X profila obratiti i sam Musk. Vjerojatno prije lokalnih izbora, kad će građanima Tovarnika, Ciste Provo i Zagreba ispaliti da je ovo za njegovu ‘braću Maria i Nikolu Stephena’ i da su oni jedina ispravna alternativa. Poziv stranci koja prema različitim istraživanjima javnog mijenja u prosincu 2024. ne doseže tri posto podrške naznačuje određene poteze u skoroj budućnosti po uzoru na one kojima su brojne europske države već izložene. Djelovanje Elona Muska kojim podržava političke opcije širom Europe pomno je smišljeno s ciljem destabilizacije političkih stranaka koje podržavaju postojeću razinu suradnje i udruživanja na razini EU. tportal

Jučer (21:00)

S domovima je izgorjelo nešto puno vrjednije od prostorija i namještaja

Jergović: Zašto naš svijet u svojim srcima radosno razbuktava vatru na kojoj gori Kalifornija

Danima je i tjednima gorjela zemlja koja nam se u posljednjih stotinjak godina pričinjala kao zemlja sreće. Otamo je, iz Hollywooda, potekla pučka mašta dvadesetog stoljeća. Hrvatski mediji, ili ono što je od medija u Hrvatskoj ostalo, reagirali su naslovima poput: “Celebovi koji su izgubili dom u razornom požaru u Los Angelesu”, ili “Ostali bez domova, a sada na njima profitiraju… U isto vrijeme, na društvenim mrežama, recimo na onoj koja danas ponajviše okuplja generaciju koja se dobro sjeća ratova iz devedesetih, koja je bila po izbjeglištvima, ili je na zapadu stjecala nove pasoše i identitete, sve plamti i gori od sirove zluradosti i oduševljenja vatrom u Kaliforniji.

Kada su početkom devedesetih naši ljudi bili protjerivani iz svojih zavičaja, i kada je Amerika iskazala svoje bezmjerno milosrđe prema svima nama, stvorena je u nas i svojevrsna poetika progonstva. Rekli smo tada sebi, a to smo govorili i drugima, da ono najstrašnije nije to što su nam postradale naše građanske egzistencije, što smo ostali bez stanova i kuća, nego je najstrašnije to što smo ostali bez albuma s fotografijama, bez uspomena i bez materijalnih tragova vlastitih sjećanja. Ostali smo bez onoga što je naše zavičaje naša činilo lijepim i jedinstvenim, i što se ne može nadoknaditi nikakvim blagom i bogatstvima ovoga svijeta. Miljenko Jergović

Jučer (15:00)

Polarizirano drušvo odgovara kapitalu

Škaričić: Čekićem po fektčekerima

Meta u SAD-u neće više koristiti usluge factchecking organizacija, najavio je njen vlasnik. Moći će se vrijeđati migrante, transrodne osobe i homoseksualce. Reizbor Trumpa svijetu donosi nove nevolje, a Zuckerbergu novi priljev konflikata koji se mogu monetizirati. No, ispod kulisa normi, smjernica i geopolitičkih igara, ostaje činjenica koja je dovela do katastrofe: velike komunikacijske platforme ne ostvaruju profit na konceptu digitalne agore i povezivanja korisnika. Sasvim obrnuto, njihovi se poslovni modeli vrte oko monetizacije društvenih konflikata, koje same organizirano i planski stvaraju kroz eho komore, iskorištavajući korisnike kao besplatne radnike i izvore profita. Unutar tog eko sistema, fektčekeri su često djelovali samo kao još jedan faktor galvanizacije otpora prema establišmentu, s više nego upitnim učinkom na informiranje o presudno važnim temama. Nataša Škaričić za Novosti

Jučer (14:00)

Možda zvuči malo, ali čovjeka veseli

Dežulović: Predsjednik Obećane zemlje

Deset tisuća dvjesto dvadeset sedam glasova, nevjerojatnih tri puta više nego Milanović, dobio je Dragan Primorac u Bosni i Hercegovini, kao veličanstveno finale veličanstvenog trijumfa. Njegova pobjeda bila je čista kao suza: slobodni svijet dao mu je demokratski legitimitet, a Bosna i Hercegovina hrvatski. Kukavni Zoran Milanović s ukupno manje od sedam hiljada glasova hrvatskog hrvatstva i iseljeništva potučen je do nogu, kad su zbrojeni svi glasovi ispalo je da je kandidat SDP-a pobijedio samo u Kini i Rusiji, te Bugarskoj, Slovačkoj, Sloveniji, Kosovu, Belgiji i još nekoliko takvih bizarnih i nevažnih europskih državica, poput Srbije i Hrvatske. To je Hrvatska kakvu sanjaju Andrej Plenković i HDZ: iseljena Hrvatska, Hrvatska u kojoj “Hrvati čuvaju hrvatski identitet, njeguju hrvatsku kulturu i odgovorno participiraju u društvu i gospodarstvu”, Hrvatska neslućenih mogućnosti, najboljih svjetskih sveučilišta i najvećih svjetskih kompanija. Boris Dežulović za Novosti.

Jučer (09:00)

Crna kronika jednog društva

Basara: Lančani udar

Čim sam na Vajberu, svom prozoru u svet, pogledao snimak auto-moto kabadahije koji uleće u protestnu masu na trotoaru, udara jednu devojku, nosi je na haubi pa na krovu deset-petnaest metara, posle čega devojka pada na asfalt i zadobija teške povrede, brže-bolje sam kliknuo na sajt Informera da proverim da se nije pojavila vest „Studentkinja udarila automobil, nosila ga na leđima i razbila o asfalt“. Začudo, takvog naslova nije bilo.

Auto-moto kabadahija je „brzom intervencijom“ promptno savatan, a Više javno tužibapstvo je protiv njega podnelo optužnicu za pokušaj teškog ubistva. Da sam ja javno tužibapstvo, dodao bih i „s predumišljajem“, jer se na snimku lepo vidi da se dilber namerno zaleće u ljude, da ne daje pet sitnih para što je pokupio devojku i da mu ne pada na pamet da se zaustavi ili da bar malo uspori, nego još dodaje gas.

Devojka je, na sreću, preživela. Ali hoće li preživeti sledeća? Iz takvih udara nastaju lančani udari. Atmosfera u Srbiji je već takva – u tome su saglasne sve jebene stranke, uključujući i vladajuću – da vodi pravo u prolivanje krvi. Šta posle toga? Otkud znam! Šta bude, biće. Dobro biti neće… Svetislav Basara… pokrenuli i temu na Forumu na temelju njegove kolumne.

Četvrtak (12:00)

Novi ‘dobročinitelji’ hrvatskih tvrtki

Šajatović: Nova pretvorba – Obiteljske tvrtke postaju fondovske

Najveći dio najboljih srednje velikih tvrtki, onih kojima nedostaje samo nekoliko koraka da razvojno zakucaju sve što se stvaralo proteklih dvadeset-trideset godina, dospjet će pod upravljanje privatnih fondova. Većinom sa sjedištima izvan Hrvatske. Od neznanih vlasnika u posljednjoj fazi socijalizma (društveno vlasništvo), danas, u završnoj fazi tranzicije, stižu novi neznani vlasnici (ulagači u fondove). Kad se u Vladi prestanu baviti pečenjem kiflica, bilo bi mudro okupiti preostale osnivače i vidjeti kako da od lovine postanu lovci. Idealne su zdrave obiteljske tvrtke u vlasništvu sposobne druge generacije. Ili one u kojima obitelj zadržava većinsko vlasništvo, a fondovi služe kao dobrodošli unaprjeđivači poslovnog modela. Miodrag Šajatović za Lider.

Srijeda (17:00)

Od pokojnog patrijarha do Ustavnog suda

Basara o stereotipima i studentskim prosvjedima: Pavle, pomagaj

Studenti se svuda i svetu – ne samo kod nas – apriori smatraju kao neka bogzna kako progresivna socijalna grupa, pa kad se tom stereotipu doda i stereotip o „mladima“, koji po prirodi stvari ide uz studentariju, onda dobijamo stereotip snage stereotipa o Srbima.
Ne može se reći da studenti kao socijalna grupa nisu u određenoj meri „progresivni“, ali ta progresivnost mnogo duguje činjenici da su – takođe po prirodi stvari – studenti pošteđeni surove realnosti hobsovske borbe za egzistenciju. Zato im je lakše „da razbiju strah“, kužite, stari moji.

Moja neznatnost je tekuće studentske proteste „ocenila“ kao progresivnu pojavu, koja – u granicama svojih mogućnosti – umesto meteža unosi dinamiku, a umesto zaumnosti racionalan pristup društvenim problemima. Istovremeno je, međutim, „izrazila“ bojazan da će okolo izokola pa na mala vrata studentarija potpasti pod uticaj cincarsko-kalburskih čaršijanera i ljotićevskog bašibozuka, bagre i brabonjaka, koji se parazitski prišljamče svakom dinamičnom pokretu. Svetislav Basara

Utorak (19:00)

Nakon igre valja i čestitati pobjedniku

Jergović: Nije slobodna zemlja u kojoj se na izborima pobjeđuje sa 75 posto osvojenih glasova

Sa 75 posto osvojenih glasova pobjeđuje se u autokratskim režimima, u kojima su izbori samo proceduralnog karaktera, i služe kao ukras diktaturi, ili kao statistička dekoracija jednom odmetnutom, samoživom i uzurpatorskom režimu. Ali sa 75 posto osvojenih glasova pobjeđuje se i u još jednom slučaju: kada neka politička snaga, ili jedna ličnost koja tu snagu personificira, ne kani ni pod kakvim uvjetima predati ili s bilo kim dijeliti vlast i kad uporno prisvaja ono što joj statistički, ili demokratski, ne pripada, tada protiv sebe ima 75 posto glasača koji nastoje osvojiti slobodu. I to im u pravilu ne uspijeva, kao što ni onom koji je tako nadmoćno pobijedio ne uspijeva realizirati vlast, jer da bi se to dogodilo, mora postojati spremnost vladajućih da prihvate rezultate koji su nepovoljni po njih, ali i, što je mnogo, mnogo važnije, moraju postojati mehanizmi društva koji će po svaku cijenu braniti rezultate izbora. Miljenko Jergović

Utorak (09:00)

Ima za njega još vremena, bit će još izbora i kongresa

Dežulović: Dragan Primorac – Resurrection

Kad je onomad 4. listopada i službeno objavljena njegova kandidatura za predstojeće izbore, Dragan Primorac bio je najponosniji čovjek na svijetu. Došlo je njegovo vrijeme, vladajuća stranka vjerovala je u njega, i on se samopouzdan do jaja već vidio dijelom povijesti, u snovima se šepurio među važnim ljudima koje je do tada viđao samo u novinama i već zamišljao kako se – zašto ne, mašta ne košta – upisuje među velikane svoje domovine i spašava državu pod vodstvom onog komunističkog gojenca koji ju je nepogrešivo vodio prema građanskom ratu. Dobro, to s građanskim ratom bila je samo efektna predizborna hiperbola – najzad, i Milanović se zaklinjao u ostavštinu pokojnog Franje Tuđmana – ali domovina je bila u krizi, pa ako ovi predsjednički izbori i nisu bili njena posljednja šansa, bili su sasvim sigurno pretposljednja. Cijeli svijet, uostalom, bio je pred istim povijesnim raskršćem, i ovo je ipak bilo nešto više od uobičajenih izbora. I onda je zazvonio telefon. Više se i ne sjeća tko je bio. Zazujalo mu je u ušima i blijed kao krpa spustio je slušalicu, srušivši se u fotelju. Boris Dežulović za N1.

Utorak (00:00)

I razlaz čelnika stranke na vlasti s vlastitim članovima, barem po nekim pitanjima

Markovina: Faktori Milanovićeve pobjede

Zoran Milanović je dakle uspio jer se vrlo različitim skupinama u društvu uspio prodati kao njihov, s tom razlikom što ljevičar i liberal svakako više nije, ali njegovi birači tog profila to odbijaju prihvatiti. Iz svega ovoga jasno je kako ona najpopularnija teorija o njegovoj popularnosti, koja kaže da ljudi glasaju za njega jer ne žele dati sve poluge vlasti HDZ-u zapravo ne stoji. Odnosno stoji samo ako govorimo o prvoj skupini birača koja nikad ne bi HDZ-u dala da vodi bilo što. Ovo i jeste poruka da u hrvatskom društvu ima zaista podosta antizapadnih sentimenata pa i solidna količina simpatija prema Rusiji. Sve ovo, naravno ne znači da će na skorim lokalnim izborima HDZ doživjeti ozbiljan poraz, a lijevo-liberalna opozicija pobjedu, jer lokalni izbori su vrlo specifična politička utakmica. Dragan Markovina za Peščanik.