Starešina: Erdoğan bi izbore mogao izgubiti samo iz zapadne perspektive - Monitor.hr
16.05.2023. (08:00)

Ne da se taj tako lako

Starešina: Erdoğan bi izbore mogao izgubiti samo iz zapadne perspektive

Turska prolazi duboku ekonomsku i socijalnu krizu, katastrofalan potres u veljači ove godine razotkrio je dodatno disfunkcionalnost i korumpiranost Erdoğanove uprave pa su mnogi zapadni analitičari predviđali da je to njegov kraj. Ali ta kalkulacija ne uzima u obzir da je u Turskoj Erdoğan taj koji kreira i tumači stvarnost. Drugo je pitanje je li oporbeni savez šest stranaka okupljenih oko Kemala Kılıçdaroğlua (lijevi centar na turski način) ta alternativa koja može pobijediti Erdoğana. Iz zapadne perspektive odgovor je – da. Ali Erdoğan može, ako zatreba, strpati Kılıçdaroğlua u zatvor pod optužbom za povezanost s Kurdskom radničkom partijom (PKK), koju je proglasio terorističkom organizacijom. Treće je pitanje tko uopće želi da u ovome geopolitički neizvjesnom trenutku ode predvidivi neosultan Erdoğan i ustupi mjesto neizvjesnoj prodemokratskoj koaliciji. Na Zapadu nema nekog interesa, Višnja Starešina za Lider.


Slične vijesti

Danas (12:00)

Malo za eskalaciju treba

Jergović: Crveni Štef i dolazak Donalda Trumpa na vlast u Hrvatskoj

Dva dana nakon pobjede Donalda Trumpa u Splitu je, u organizaciji neformalne mjesne mladeži, upriličena mjesna Kristallnacht. Kako strani radnici u tom gradu nemaju svoje dućane i izloge, mladež je bila primorana razbijati njih i njihove bicikle i mopede. Akcija je bila precizno organizirana i koordinirana, premda će je mediji umanjivati ili predstavljati kao izolirani huliganski ispad. I naravno da nikome neće na um pasti da je gvozdena splitska mladež inspiraciju našla u pobjedi Donalda Trumpa na američkim izborima. Trumpu i njegovim sumišljenicima nipošto neće biti mrsko da usred Europe postoji zemljica u kojoj organizirana bijela mladež prebija strane radnike, i da to čini s ambicijom transformiranja društva, i da u tome ima efektivnu podršku policije i države. Amerika će, unatoč Trumpu, ostati slobodna i (ograničeno) demokratska zemlja, ali bi se moglo dogoditi, i vrlo je vjerojatno da će se dogoditi, da se niz rubnih, civilizacijski beznačajnih zemljica s margina zapadnog svijeta pretvori u satrapijice iz Trumpovih negativnih projekcija. Miljenko Jergović za svoj blog.

Danas (08:00)

Korekcije na sebi? Ne! Korekcije na drugima? Obavezno!

Gore gospođe i njihovo graciozno s*anje: Starenje po pravilima interneta

Što vama prvo padne na pamet kad se priča o starenju koje je usput i graciozno? Vjerojatno pomislite na žene koje koriste botoks i one koje ga ne koriste, vjerojatno se u mislima nađe i koji mililitar fillera, a moguće je i da se sjetite Tihane Harapin-Zalepugin koja je nedavno na javnoj televiziji ponudila sugestiju da žene u određenim godinama ne bi trebale pokazivat ruke “koje nisu za pokazivanje.”

Kad god se priča o gracioznom starenju, usput se provlači i naizgled općeprihvaćeni konsenzus da ono podrazumijeva prihvaćanje bora i izbjegavanje intervencija koje ih smanjuju ili poništavaju, a zagovornici takvog starenja glasno osuđuju ljude koji se “ne znaju nosit” s godinama pa se podvrgavaju “nepotrebnim” tretmanima – jer se nisu naučili zaljubit u svoje nedostatke.

Nekad su u pravu – internet je prepun lica kojima je oduzeta bilo kakva naznaka prirodne mimike i onih koja izgledaju kao skladište plastike, iako bi i to trebao bit problem samo osobe koja to lice koristi – a nekad samo lažu da bi ostavili dojam kvalitetnijih ljudi koji “nisu kao drugi.” Andrea Andrassy za Miss 7

Jučer (18:00)

Veliki naš (dobro, njihov) Andrej

Vučetić o aferi s Berošem: Plenkoviću suradnici trebaju kao terapija

Plenković bi, da ima imalo razvijeno kritičko mišljenje, trebao strahovati od Turudićeve odluke da USKOK i DORH vode Berošev slučaj. Jasno je da Plenkovićevi ministri ništa ne rade samostalno. On ih je izabrao da njemu služe, da ugode njegovoj patološkoj potrebi da bude iznad drugih, a posebno iznad bliskih suradnika. Pogledajte samo Gordana Grlića Radmana, Olega Butkovića ili Šimu Erlića. Riječ je o karikaturama koje je lako izmijesiti, riječ je o ljudima koji poprime oblik prvog nadređenog, a onda preuzmu i njegove karakteristike. Plenkoviću suradnici trebaju kao terapija. Plenković u vladi ne želi nikoga osim samoga sebe i sve suradnike birao po tom ključu – njihov zadatak je da Andreja Plenkovića podsjećaju da je odrastao u jakog i moćnog muškarca, odnosno da je izašao iz sjene oca i da on sad nudi svoju sjenu da u njoj žive svi oni koji bi mu trebali biti suradnici. Marko Vučetić zanimljivo analizira za Autograf.

Jučer (14:00)

Konkurentno, a ništa konkretno

Šajatović: Kad netko spomene konkurentnost, osuši se jedno drvo

Tko danas, od nogometa do nacionalne ili europske politike, izlaganje započne s ‘moramo biti konkurentniji‘, čast iznimkama, zapravo nema što inovativno i primjenjivo poručiti. Konkurentnost je postala pojam iza kojega se najčešće skrivaju zastarjelo znanje i neambicioznost. Prema OECD-ovoj definiciji, konkurentnost označava sposobnost zemlje da u slobodnim i ravnopravnim tržišnim uvjetima proizvede robu i usluge koje prolaze test međunarodnog tržišta. Slobode i ravnopravnosti na tržištu odavno nema, pa je i koncept konkurentnosti postao beskoristan.

Već samo stavljanje konkurentnosti u naziv dokumenta zapravo pokazuje neambicioznost Europe u odnosu na druge globalne igrače. Cilj je preopćenit. I krajnje nemotivirajući. Kao što je teško zamisliti da će ozbiljan trener doći u svlačionicu prije utakmice i pokušati igrače motivirati rečenicom u stilu: ‘Danas moramo biti konkurentniji nego prošle subote!‘, tako ni europski lideri neće motivirati poslovnu zajednicu u EU-u pokušajem galvanizacije pozivanjem na nužnost veće konkurentnosti. Miodrag Šajatović za Lider.

Prekjučer (08:00)

Ali neki i dalje imaju otporan imunitet na posljedice

Picula: Za epidemiju ‘koruptovirusa’ i dalje nema cjepiva

EPPO-ova istraga, posve je jasno, samo je otkriće vrha vrhova sante leda onoga što godinama i desetljećima blokira hrvatsko zdravstvo, a netko tko je dobio ovacije za borbu protiv koronavirusa, očito nije borac protiv ‘koruptovirusa’ kao kroničnog uzročnika problema u politici i društvu.Teško je shvatljivo da su se pojedinci iza koje stoje karijere uspješnih liječnika i koji sukladno svom obrazovanju, radu i karijeri sigurno materijalno ne oskudijevaju, odlučili za ono što ih EPPO sumnjiči. Kao i gotovo svaki put dosad, ishodi u hrvatskoj politici ovise o HDZ-u jer stranka ili pobjeđuje ili (rijetko) gubi zahvaljujući samoj sebi. Korupcija u Hrvatskoj ne popušta jer nije problem u pojedincu ma koliko moćan i politički visoko bio, nego u načinu funkcioniranja kolektiva. Dok god se na korupciju smjesta ne reagira ili ne prokazuje, slučajavi poput ministara koje su djeca u doba pandemije crtala kao superjunake, a sada su se nacrtali u istražnim zatvorima, nisu pojedinačni, nego zajednički. Boško Picula za tportal

Utorak (11:00)

Svi uhićeni premijerovi ljudi

Dežulović: I did it? No way!

“Nema teoretske šanse da uz sve što nosimo, nosimo i etiketu Ive Sanadera: no way, ovo je drugi HDZ!” Tako je, sjetit ćete se, prije točno četiri godine, 13. studenoga 2020., predsjednik Vlade Andrej Plenković komentirao presudu zagrebačkog Županijskog suda po kojoj je bivši premijer Ivo Sanader kažnjen s osam godina zatvora, a HDZ osuđen kao zločinačka organizacija. Kako to već život namjesti, točno godinu dana kasnije uhićena je Gabrijela Žalac, pa nešto kasnije Darko Horvat, niti pola godine kasnije bivši ministar Tomislav Tolušić, podignute su optužnice protiv Miloševića i Aladrovića, a nedavno je prošlo točno godinu dana od nesreće koju je skrivio Banožić. Možda se netko sjeća kako je u međuvremenu smijenjen i Davor Filipović, nakon afere s medijima, da bi sve zajedno kulminiralo s posljednjim uhićenjem ministra zdravstva, Vilija Beroša.

Uglavnom, shvatili ste, kao i obično. “Nema kolektivne odgovornosti pa niti baš nikakve odgovornosti vodstva HDZ-a: no way, ovo je drugi HDZ!” Kao i obično, “doći će novi ministar”. Baš tako, “Kao i obično” … Boris Dežulović za N1

Ponedjeljak (15:00)

Kako oni sviraju, tako mi plešemo

Starešina: EU će još jednom slijediti Washington, istodobno gunđajući protiv njega

Čim se pokazalo da Donald Trump i republikanci dobivaju predsjedničke izbore, a izvjesno i kontrolu nad oba doma Kongresa, von der Leyen je poslala značajnu poruku budućoj administraciji – EU bi mogla zamijeniti uvoz ruskog ukapljenog plina (LNG) američkim, šaljući ujedno Trumpu važnu poruku o europskoj spremnosti na prilagodbu, uoči budućih pregovora o novim trgovinskim aranžmanima koji očekuju EU nakon što nova Trumpova administracija u siječnju preuzme dužnost. eli li EU, odnosno države članice, održati partnerske transatlanske odnose, bez kojih su politički dezorjentirane, morat će prekinuti ovisost o ruskoj nafti i plinu (što i nakon ruske invazije na Ukrajinu zaobilaze), kao i ovisnost o Kini forsiranjem zelenih politika. Ma koliko ih talibani promovirali, zelene politike kakve smo do jučer poznavali stvar su prošlosti. Višnja Starešina za Lider.

Ponedjeljak (13:00)

Uoči stote godišnjice rođenja jednog pokreta

Dežulović: Tako je govorio Trump

Hrvatska desnica – kao i ostatak desne polutke svijeta – dočekat će, eto, ’25. kao sretnu i novu, a Trumpa kao križarskog viteza na bijelom konju, koji će Ameriku učiniti tradicionalno velikom i moćnom, a ostatak svijeta, hm, tradicionalnim. Kako će to izgledati? Kako vrli novi svijet u njegovu plamenu zoru, pred sretnu novu ’25., vidi njegov novi Vođa? Zaboravio sam napomenuti: svi Vođini citati korišteni u ovom eksperimentu – svaka slučajnost je, naravno, slična – zapravo su izvučeni iz “Mein Kampfa”, političkog manifesta seksualnog predatora, ženomrsca, lažova i rasista Adolfa Hitlera, Führera Trećeg Reicha. Istog onog Reicha po kojemu je alfa-mužjačka teorija Trumpova budućeg savjetnika Elona Muska na X-u nazvana “the Reich effect”, i istog onog Führera kojemu je Trump svojedobno u razgovoru s bivšim savjetnikom Johnom Kellyjem odao priznanje “za neke dobre stvari”. Boris Dežulović za Novosti.

Nedjelja (23:00)

Radnička klasa otrčala udesno

Rašeta: Čitajući Fukuyamin novi tekst kao da čitamo marksista

Francis Fukuyama, američki “filozof”, u Financial Timesu napisao je nekoliko zaključaka koje vrijedi citirati. “Glasanje američkih birača predstavlja odlučno odbacivanje liberalizma i specifičnog načina na koji je pojam ‘slobodnog društva’ evoluirao od 1980-ih”, piše Fukuyama. “Novi predsjednik je reakcija na dvije fundamentalne izopačenosti”, tvrdi i dodaje: “neoliberalizam i woke liberalizam”. “Progresivna briga za radničku klasu zamijenjena je ciljanom zaštitom za uži krug marginaliziranih grupa kao što su: rasne manjine, imigranti, seksualne manjine i drugi. Državna se vlast ne koristi sve više u službi nepristrane pravde, nego zbog promocije specifičnih društvenih ishoda za te grupe.”

Tako je radnička klasa od ljevice, koja je od nje odustala, prešla desnici (i mi smo se na ovim stranicama retorički pitali zašto liberalni establišment podržava povorke ponosa, ali ne i one prvomajske, a odgovor je jasan – zato što prve jačaju moć establišmenta i podrivaju strane režime, dok druge potkopavaju postojeći neoliberalni poredak). Boris Rašeta u osvrtu na nedavni TV tjedan, za Novosti.

Nedjelja (20:00)

Korupcija stvara ovisnost

Jokić: Ako neurokirurzi ovo rade, tko će odstraniti tumor?

U psihijatriji i psihologiji pojam habituacije uključuje smanjenju reakciju na podražaj koja može imati izrazito negativne posljedice. Upravo to se događa Hrvatskoj u slučaju korupcije i krađe. Umjesto pozivanja na odgovornost zbog pronevjere javnog novca, trgovine utjecajem, pritisaka na one koji ne žele u kriminalno kolo, sveli smo se na to da slegnemo ramenima. Krađa je u nas postala normalizirano ponašanje čak (ili posebice) i kod od onih koji bi trebali biti perjanice integriteta i odgovornosti bez obzira na sve te titule ispred i iza imena i prezimena. Društva koja normaliziraju korupciju, krađu, kriminal nemaju dugoročno pozitivne perspektive. Naročito je tome tako kada ponašanje liječnika postane izravni uzrok malignih stanica u hrvatskom društvenom tkivu.

Po najočitijem ovisničkom obrascu, jednom kad kreneš putem mita i korupcije, teško je stati, a svaki sljedeći ‘šut’ mora biti jači. Čak i kad imaš tri stana, može ti zatrebati četvrti. Rolex svaku sezonu izdaje nove modele. Jahti uvijek treba još koja stotina konja. Dok uzimaju mito od pravih kriminalaca, nisu svjesni da urušavaju i ono malo povjerenja što je ostalo u liječnike i to zrno koje još možda postoji vezano uz povjerenje u političare. Boris Jokić za tportal.