Srđan Sandić razgovara sa Ivanom Sajko
Ivana Sajko: “Promjena geografije uvijek pomaže pisanju, ali i unutrašnjem sazrijevanju, širenju pogleda na svijet i stvaranju bitnog iskustva o drugima. Ja sam otišla jer sam je htjela promijeniti, iznova izmisliti i svoj život i svoj tekst, jer mi se i privatna i poslovna situacija u Hrvatskoj činila nepopravljivom.” [expand trigpos=”below” title=”više” swaptitle=”manje”]”Specifičan osjećaj slobode možda stvara tek konkretna fizička daljina, jer živjeti u Hrvatskoj uronjen u njezine komplekse i konflikte gotovo da prisiljava neprekidno govoriti o tim istim kompleksima i konfliktima. Međutim, kad se napravi odmak, pritisak je manji, što daje šansu da čovjek napokon nešto kaže i o samom sebi… Bilo gdje da jesam, ja gledam svijet kroz prizmu svog hrvatskog iskustva, koje se proteže od frustrirajuće političke situacije u kojoj dominiraju mediokriteti i korupcija, od socijalne katastrofe koju na uzdi drži još jedino populizam koji obmanjuje ljude… Kritizirati destrukciju društva, institucija ili urbanističkog krajolika, osuditi govor mržnje, ukidanje socijalnih prava, prava žena ili manjina nosi sa sobom dobre i konstruktivne namjere.” [/expand]
