04.03.2019. (06:30)
Steven Spielberg je u svojoj dugogodišnjoj karijeri surađivao s brojnim glumačkim velikanima: od Toma Hanksa, Daniela Day Lewisa, Leonarda DiCaprija, Christophera Walkera, Liama Neesona, Bena Kingsleyja do Harrisona Forda, a neki od njih su se proslavili upravo u Spielbergovim filmovima. Unatoč suradnji s najvećim talentima koje Hollywood može ponuditi, slavni redatelj posebno je cijenio samozatajnog engleskog glumačkog velikana Petea Postlethwaitea. On je sa Spielbergom surađivao u The Lost World: Jurassic Park iz 1997., drugom filmu u franšizi Jurassic Park. Postlethwaitea, koji je preminuo 2011. u 64. godini, danas najbolje znamo po filmovima “Distant Voices”, “Still Lives”, “In the Name of the Father” i “The Usual Suspects”. Spielberg je za njega tijekom jednog intervjua rekao da je “najbolji glumac na svijetu”, piše Far Out Magazine. Index
Redatelj legendarnog SF filma “Bliski susreti treće vrste” iznosi svoja razmišljanja o svim tim neobičnim stvarima koje otkrivamo na nebu. “Što ako smo to mi, 500 tisuća godina u budućnosti?,” pita se Spielberg. U intervjuu u emisiji ‘The Late Show with Steven Colbert’, redatelja filmova “E.T.” i “Bliski susreti treće vrste” pitali su o nedavnom porastu uočavanja NLO-a. Iako favorit za ovogodišnjeg Oscara nije spreman u potpunosti prihvatiti teoriju da nas posjećuju bića iz svemira, ti događaji su pobudili njegovo zanimanje. “Nikada nisam vidio NLO”, rekao je Spielberg. ‘Volio bih da jesam. Nikada nisam vidio ništa što ne mogu objasniti. Ali vjerujem određenim ljudima koji su vidjeli stvari koje ne mogu objasniti. Ne vjerujem da smo sami u svemiru. Mislim da je matematički nemoguće da smo jedina inteligentna vrsta u kozmosu. U isto vrijeme, također se čini nemogućim da bi nas netko posjetio s udaljenosti od 400 milijuna svjetlosnih godina – osim u filmovima, naravno – osim ako ne smisli neki način da putuje kroz crvotočine.” Tportal
Mehran Karimi Nasseri, iranski politički izbjeglica koji je više od 18 godina živio u pariškoj zračnoj luci Roissy-Charles de Gaulle i nadahnuo redatelja Stevena Spielberga za film “Terminal”, umro je ondje u subotu, objavile su aerodromske vlasti. Umro je prirodnom smrću nešto prije podneva u subotu na terminalu 2F, rekao je predstavnik zračne luke. Nakon što je potrošio velik dio novca koji je dobio od filma, Nasseri se vratio u zračnu luku i nastavio ondje živjeti, kazao je izvor. Kamo god da je stigao aerodromske vlasti su ga prognale jer nije imao dokumente. Godine 1999., u Francuskoj je dobio status izbjeglice i pravo boravka. U zračnoj luci Roissy sprijateljio se s osobljem i postao je poznat pa su o njemu snimljene razne televizijske i radijske reportaže francuskih i stranih medija. Jutarnji
Američki filmski institut stavio je jedan od najpoznatijih i najpopularnijih SF filmova svih vremena “E.T. – izvanzemaljac” (E.T. the Extra-Terrestrial, 1982.) Stevena Spielberga na 25. mjesto najboljih filmova svih vremena, na 44. mjesto najpotresnijih i na 6. mjesto najinspirativnijih. Film se počeo snimati u rujnu 1981., a kako bi produkcija ostala tajna, projekt je sniman pod naslovom “A Boy’s Life”. Spielberg naime, nije želio da itko dozna radnju kako ju ne bi plagirao. Film je bio nominiran za 9 Oscara, a osvojio je 4: za glazbu, zvuk, montažu zvučnih efekata i vizualne efekte. Nakon uloge u ovom filmu sedmogodišnja Drew Barrymore postala je najpoznatija dječja zvijezda. Dio popularnosti filma leži i u tome što govori o nekome tko dobronamjerno dočekuje stranca i štiti ga u većinski zlonamjernom svijetu. Slavni citat iz filma: “E.T. go home” izabran je za 15. od 100 najboljih filmskih citata u zadnjih 100 godina po izboru Instituta za film. Novilist
Spielberg traži bajkovitu magiju u kadru filma koji je na pola puta između filmičnog i realističnog. Jer, imigrantski podtekst je čak i izraženiji u novoj verziji. Moderna “Priča sa zapadne strane” pjeva i pleše na pozornici stvarnog svijeta protiv rasnih tenzija i nasilja današnjice – piše Marko Njegić. Slobodna…
Mikaela Spielberg kaže da će se baviti erotikom za privatne klijente ili za javnost, te da će nabaviti dozvolu za erotsko plesanje jer da joj je “zbilja dosta da ne mogu kapitalizirati na svom tijelu”. Kaže posvojena Spielbergova kći u intervjuu The Sunu i da joj je dosta “raditi dan za danom na način koji ne zadovoljava moju dušu”. Dodala je da će radeći ovakav posao moći “‘zadovoljiti’ druge ljude, ali dobar je osjećaj jer nije na način na koji bih se osjećala povrijeđeno”. Ispričala je kako je u mladosti otrpjela “mnogo zlostavljanja” od ljudi van obitelji. Kaže da to zlostavljanje nije bilo jako intenzivno, ali je “imalo dugotrajni učinak jer mi je navelo da se pitam ‘Što je moje tijelo? Što to znači imati tijelo i postojati sigurno u tijelu?'”.
Na Spielbergove tvrdnje da treba ‘razlikovati filmove stvorene za kino i one za gledanje ili streamanje kod kuće’ iz Netflixa su rekli: Mi volimo film. A tu su i još neke stvari koje volimo. Pristup filmu ljudima koji si to ne mogu uvijek priuštiti ili žive negdje gdje nema kina. Dopustiti svima, svugdje, u isto vrijeme da uživaju u otvaranju filma. Davanje filmašima više načina da dijele svoju umjetnost. Ništa od toga nije međusobno isključivo – priča Hrvoje hribar za 24 sata.
Redatelj i producent, tvorac ‘Zvjezdanih ratova’ ove godine ima 5,4 milijarde dolara, nakon što je Lucasfilm prodao Disneyju za 4,1 milijardu dolara. Drugi na listi najbogatijih slavnih Amerikanaca je Steven Spielberg s 3,7 milijardi dolara, treća Oprah Winfrey s 2,8 milijardi, Michael Jordan četvrti je s 1,7 milijardi. Peta je 21-godišnja Kylie Jenner s 900 milijuna dolara, koliko ima i Jay-Z, sedmi je David Copperfield (875 milijuna), osmi muzičar Diddy (825 milijuna dolara), dok Tiger Woods i James Patterson (pisac) imaju 800 milijuna dolara. al Jazeera / Forbes…
“‘Ready Player One’ će svakako obeležiti 2018. godinu kao jedan od većih ‘crowd-pleasera’ i kao možda poslednji smisleni film pod-žanra na umoru – ‘young adult’ distopije… Film izgleda odlično sa svojom animacijom, i to u 3D, šaren je, dinamičan i akcija retko prestaje”, piše Monitorov kritičar Marko Stojiljković o novom filmu Stevenu Spielberga koji se ovdje “pita nije li i on svojim kultnim delima doprineo uspostavi nekog virtuelnog sveta koji menja realni”. Film igra u hrvatskim kinima. Monitor.hr
Nemamo jednog Stevena Spielberga, nego barem dvojicu koji paralelno egzistiraju. Jedan je briljantni autor filmova za malu i nešto veću decu na kojima smo odrastali i on je odgovoran za ‘Jaws’, ‘E.T.’, ‘Indiana Jones’ serijal, ‘Jurassic Park’ itd. Drugi je vešti autor ozbiljnih filmova za odraslu publiku često sa očitom političkom agendom kao što su ‘Schindler’s List’, ‘Amistad’, ‘Saving Private Ryan’, ‘Munich’… Međutim, jedno ne isključuje drugo, kao što se vidi iz Spielbergovog opusa s početka milenijuma gde su žanrovski filmovi bivali sve ozbiljniji po pitanju tema kojima su se bavili (premda je taj trend započeo već sa ‘Close Encounters of the Third Kind’), a filmovi smešteni u stvarni svet sve komičniji i igriviji sa nešto ozbiljnih pod-tonova. No dobro, neko više voli jedno, neko drugo, neko ne diskriminira, iako je Spielberg umeo tu i tamo da promaši i sa “ozbiljnim” i sa “neozbiljnim” filmovima, pa i sa onima između.
Fakat je, međutim, da Spielberg već dugo nije bio ni tako igriv ni tako autorefleksivan kao što je to sada sa mega-spektaklom ‘Ready Player One’ koji je mrak kino-dvorane ugledao tek nekoliko meseci nakon političko-biografske “oscarovske” drame ‘The Post’. ‘Ready Player One’ će svakako obeležiti 2018. godinu kao jedan od većih “crowd-pleasera” i kao možda poslednji smisleni film pod-žanra na umoru – “young adult” distopije.
Godina je 2045, a Columbus, Ohio je najbrže rastući grad na svetu, što i nije nužno pohvalno jer svet više nije naročito ugodno mesto, a Columbus raste u vidu favela gde se prikolice slažu jedna na drugu u visinu. Kako nam narator Wade (Sheridan) kaže, ljudi su jednostavno prestali pokušavati da reše probleme i počeli da ih nekako preživljavaju i zaobilaze. Međutim, jedna grana industrije je izuzetno profitabilna: virtuelna realnost, a kompanija koja je vlasnik najpopularnije igre Oasis (“u koju ljudi dolaze zato što tu mogu raditi šta god žele, a ostaju zato što mogu biti šta god žele”) je najveća na svetu. Vlasnik kompanije, vizionar i kreator Oasisa Jim Halliday (Rylance) je već nekoliko godina pokojni, ali je testamentom ostavio “uskršnje jaje” i tri ključa do njega i ko to nađe postaće novi vlasnik Oasisa i najbogatiji čovek na svetu.
Dok dronovi raznose pice i igračku opremu u svetu sastavljenom uglavnom iz skršenih stvari iz našeg sveta, ljudi manično igraju Oasis, u njemu sklapaju poslove, zarađuju i troše virtuelni novac, a svet okolo se ruši. Pobeda u izazovu bi najviše odgovarala korporaciji IOI (Interactive Online Industries) koja u to ulaže i sredstva i opremu i ljudstvo da i faktički preuzme igru i njome vlada kao nekakvim Matrixom. Kompaniju inače vodi Nolan Sorrento (Mendelsohn), što je jedno od boljih i realističnijih imena za negativca u recentnoj istoriji.
U Oasisu Wade je Parzival, jedan od lovaca-samotnjaka u potrazi za tragovima, poznavalac trivije o Hallidayu i redovni učesnik prve trke koja navodno vodi do prvog ključa. Njegov avatar je spretni emo-klinac. Njegov najbolji prijatelj u tom svetu je “monstrum nežnog srca” Aech (Waithe) kojeg u stvarnom svetu ne poznaje. Stvari se, međutim, menjaju kada Wade/Parzival upozna Art3mis/Samanthu (Cooke), kada slučajno ili kombinacijom znanja i lukavstva pronađe prvi ključ, postane “celebrity” u Oasisu i nađe se na meti Sorrenta i IOI-a. Priča nadalje simulira ne samo tok, već i celokupnu mehaniku video-igrica u kojima je grupa “kad se male ruke slože” pozitivaca na stalnom udaru mašinerije negativaca, između Wadea i Samanthe se razvija ljubavna priča, a lagano patetični kraj je razvučen više nego što je to potrebno.
Gluma je na visini zadatka, a glavni posao je napravljen sa samom podelom. Tye Sheridan (‘Mud’, ‘Joe’, ‘X-Men: Apocalypse’) i Olivia Cooke (‘Me and Earl and the Dying Girl’) svakako se nalaze među vodećim glumcima svoje generacije, Ben Mendelsohn je odličan izbor za ljigavog, korporativnog negativca, Mark Rylance kao još jedno Spielbergovo otkriće (‘Bridge of Spies’) sjajno pogađa autistično-geekovsku notu koja krasi Hallidaya, a Simon Pegg ima vrlo dobru epizodu kao sarkastični kustos Hallidayevog virtuelnog muzeja.
Međutim, ono po čemu ćemo pamtiti ‘Ready Player One’ nije usko povezano za filmsku umetnost. Da, film izgleda odlično sa svojom animacijom, i to u 3D (što je iz mojih skeptičnih usta prilična pohvala), šaren je, dinamičan i akcija retko prestaje. Ali ono po čemu će se film pamtiti su obilje referenci na pop-kulturu od kasnih 70-ih do ranih 90-ih kada je kultura video-igara doživela najveći uspon. U knjizi ih ima još i više, a film bi trebalo pogledati i po nekoliko puta da bi se sve pohvatale. Navešću samo neke: ‘King Kong’, ‘Star Wars’, ‘Star Trek’, ‘Robocop, Zemeckisova (Rubikova) kocka, DeLorean iz ‘Back to The Future’, Interceptor iz ‘Mad Max’, ‘Fallout’, ‘Alien’, pop i rock hitovi 80-ih od Tears for Fears preko Van Halena do Twisted Sister, a ceo jedan izazov je smešten unutar Kubrickovog filma ‘The Shining’. Čak je i ultimativni “quest” referenca na “uskršnje jaje” kao pojam iz “gamerske” istorije.
Većina tih referenci se pojavljuje tek na blic i sasvim su na mestu u jednom izmišljenom svetu gde sve može, a jedna od znakovitijih je i ‘Jurassic Park’. Spielberg, dakle, ne odaje počast svojim prijateljima, nego citira i samog sebe. To se već može protumačiti kao autorefleksija: jasno je da on sebe i svoju generaciju filmaša vidi kao vizionare ne mnogo različite od Hallidaya, pa se, kao i Halliday, pita nije li i on svojim kultnim delima doprineo uspostavi nekog virtuelnog sveta koji menja realni. Pametniji ćemo postati kada, kao filmski likovi, zaključimo da se ta dva sveta dopunjuju i da su nužni jedan drugom. (8/10)
Filmski kritičar Marko Stojiljković porijeklom je iz Beograda, a živi i radi u Sloveniji. Pratite ga i na blogu Film na dan i Twitteru.