Može se kad se hoće
Spašavanje ozonskog omotača dobro napreduje i pokazuje kako čovječanstvo može svašta, kad se dogovori
U suštini, to je Zemljina „krema za sunčanje“. Nalazi se na oko 15-30 kilometara iznad površine planete, u stratosferi, i formiran je od ozona, vrlo reaktivnog plina. Iako je u prosjeku debeo samo oko tri milimetra, štiti sva živa bića jer apsorbira i „razbija” dvije vrste ultraljubičastih zraka Sunca. Bez njega bismo imali ozbiljnih problema – ljudi bi imali više slučajeva raka kože, problema s očima i oslabljen imunosni sustav, prinosi usjeva bi opadali, a morski lanci prehrane bi bili narušeni. U moru loših vijesti o životnoj sredini, ozonski omotač pruža tračak optimizma. Montrealski protokol, zaključen 1987. godine, bio je globalni sporazum čiji je cilj bio uklanjanje tvari koje uništavaju ozon iz atmosfere. Do sada je 99 posto tih tvari eliminirano, a procjenjuje se da je izbjegnuto oko dva milijuna slučajeva raka kože godišnje zahvaljujući protokolu. No, to ne znači da je ozonska rupa stvar prošlosti. DW
