Čaša je konstatno na pola
Šonje: Zašto sam kratkoročno optimist, a dugoročno pesimist
U prethodnom serijalu od tri nastavka Gdje je nestao pesimizam Šonje je širio optimizam i rekao: Vjerujem kako nije potrebno naširoko objašnjavati koliko nas pesimizam okružuje i koči. Pesimizam je prirodna protuteža pretjeranom optimizmu koji može završiti jednako loše, ako ne i lošije kao i pretjerani pesimizam. Sada se vraća preporučenom balansu.
Prošli tjedan je protekao u znaku dobrih vijesti, lista je impresivna:
- Vrijednost fiskaliziranih računa u trgovini povećana je za 14% u odnosu na isti tjedan 2019.
- Broj zaposlenih u srpnju bio je veći za 2,3% u odnosu na srpanj 2020. i što je još važnije, za 0,5% u odnosu na srpanj 2019.
- Stopa nezaposlenosti naglo je pala na 7,4% u srpnju i bliži se povijesnom minimumu.
- Prosječna neto plaća isplaćena u srpnju veća je za 5,9%, a realna za 3,8%
A zašto sam dugoročno pesimist? Radi se o tradicionalnim boljkama – visokim poreznim i neporeznim opterećenjima, slabim institucijama, korupciji, nereformiranoj administraciji, slabašnom poslovnom i investicijskom okruženju, ukratko svemu onome što nam ne dopušta sanjati kako će i moja generacija (rođeni 60-tih) dočekati dan kada će životni standard u Hrvatskoj dostići europski prosjek ili ga barem učiniti bliskim nadohvat ruke… Piše i crta grafove Velimir Šonje za Ekonomski lab