Smrt Jakuza - zašto nestaju zloglasni japanski kriminalci - Monitor.hr
10.12.2021. (22:00)

Ostaje samo filmski romantizam

Smrt Jakuza – zašto nestaju zloglasni japanski kriminalci

Sve do 1990-ih, jakuze su bile potpuno legalni oblik “bratske organizacije”, a onda su japanske vlasti pokrenule kampanju protiv organiziranog kriminala. Na vrhuncu jakuze su imale oko 200.000 članova – do 2021. broj je pao na samo tridesetak tisuća. Jakuze više nisu mogle skupljati novac, unajmiti hotelsku sobu i stan ili imati telefonsku liniju, zabranili su im otvaranje bankovnih računa, a kako ne mogu ni do kreditne kartice ni do nekretnine, mnogi postaju beskućnici i preživljavaju u automobilima. Oni koji su odbijali trgovati drogom i pozivali se na tradicije pradjedova, više nisu mogli birati. Kodeks časti sveden je na – čisto preživljavanje. U svijetu koji danas živi još samo u starim filmovima, takva bi sudbina bila spriječena časnim harakirijem, ali nove generacije ipak preferiraju iPhone u ruci od čelika u vlastitoj utrobi, makar mobitel bili primorani puniti na akumulator – piše Velimir Grgić. Express…


Slične vijesti

15.11. (22:00)

Samo pravi fanovi

Velimir Grgić i Marko Mihalinec: Premalo je onih koje išta konkretno i duboko zanima, pojeo ih je komformizam, materijalizam i uspoređivanje

‘Žuti titl’ ponovno jaše. Velimir Grgić i Marko Mihalinec – autori neobičnih knjiga o filmovima vratili su se s trećim naslovom kako bi zatvorili trilogiju i ujedno proslavili dvadeset godina od objave prvog originalnog izdanja. Ovog puta su otišli korak dalje i naslovili knjigu ’50 najboljih nikad snimljenih filmova svih vremena’. U srži je to spomenik filmofiliji i tvornici snova, ali da ne spominjemo već viđeno i znano, svaki je u apsolutnoj slobodi autorski izmislio 25 filmova i dodijelio im idealnu glumačku postavu i redatelja. Potom sam kroz alate umjetne inteligencije provukao opise i svakom filmu stvorio plakat i dva screenshota. Čitava ideja knjige je materijaliziranje mašte kroz AI. Susret čovjeka i stroja omogućio je kreaciju alternativne filmske povijesti i savršeno vizualiziranje fan-fictiona. I dalje su prave stvari, autorstvo i kreativa skriveni i treba kopati do njih, družiti se po piratskim i zatvorenim zajednicama da se dođe do najboljih sadržaja, kažu autori za Ravno do dna

13.10. (15:00)

Istok je popularan

Južnokorejski proboj na globalnu kulturu: Od filmova, serija, glazbe i kozmetike do Nobela za književnost

Korejska je književnost već neko vrijeme ponosni dio korejske velike priče, od filmova do glazbe i tv serija, ali i kozmetike, istinski vruća roba koja se pomalo skromno, ali hrabro i kapilarno širila policama knjižara i knjižnica sa svakim zapadnjačkim prijevodom i novim otkrićem. Tako je “Pachinko” Min Jin-lee postao fenomenom, a tako je nekako i “Vegetarijanka” Han Kang uznemirila i oduševila svijet. Kang je upravo zahvaljujući “Vegetarijanki” razvila svoj status literarne kraljice suvremenog korejskog psihološkog mraka.

“Vegetarijanka” nije knjiga iz 2016. (kada je prevedna kod nas, i to iz engleskog), nego iz 2007. Već dvije godine kasnije, dakle 2009., ovaj roman o ženskim mentalnim problemima imao je i svoju filmsku adaptaciju, koja je kružila festivalima kao “erotska body horor drama.” Kang je kod kuće već imala status iskusne autorice. Naime, iako je za hrvatsku publiku ona relativna novost, nije Kang u književnosti od jučer. Objavljuje od 1995. Velimir Grgić za Ravno do dna

16.09. (17:00)

Dobar s bešamelom

Baby Lasagna na Šalati – preživjeti zamku ’one hit wondera’

Od prve Dore do rujna 2024., Baby Lasagna je ubrzano evoluirao u “svjetski” proizvod, a ovaj se petak dokazao i kao odlično osmišljeni i producirani audiovizualni spektakl koji i bez objavljenog albuma – ali i bez Vitasovićevog recepta džuboks-obrada – uspjeva držati publiku zabavljenom. Dobar je Lazanja, ukratko. Jezikom i soundom zapakiran za svjetsko tržište, kaleidoskopski moderni pop uronjen u sve od techna do Rammsteina funkcionira live, što i ne treba čuditi, jer upoznali smo ga na pozornici, pratili njegovo brzo odrastanje i dočekali odgovor na to “što će dečko svirati na Šalati, kad ima samo jednu pjesmu?” Velimir Grgić za Ravno do dna.

27.02.2023. (11:00)

A kak da si drugač sam pomorem?

Nedjeljom u 2: Ima li nam pomoći od samopomoći?

Velimir Grgić napisao je knjigu “Industrija sreće” u kojoj analizira koliko novca se zarađuje u self help industriji i kakve su namjere ljudi koji nam s interneta i televizije poručuju da je sreća iza ugla i treba se samo usuditi uhvatiti je. Što nije dobro u self help literaturi? Grgić ističe kako je to literatura osobnog razvoja, a u njoj ima puno lošeg, prvenstveno potencijala za prijevaru. Mnogi ljudi koji se bave self helpom u sebi imaju nešto mračno i nesretno i kroz proces liječe sami sebe. HRT

12.02.2023. (13:00)

Kad te život neće, tu je "industrija sreće"

Velimir Grgić: “Zen budizam, stoicizam i metoda Wima Hofa odavno su postali dio mog života”

The Wim Hof Interview | The 26-Time World Record Hol...

“Industrija sreće”, s podnaslovom “Kako je kult samopomoći oblikovao naše živote u 21. stoljeću”, sedamnaesta je knjiga svestranog Velimira Grgića, filmskog i glazbenog kritičara, scenarista, producenta. U knjizi autor na pomalo ironičan način daje iscrpni prikaz svjetskog i lokalnog self-helpa. “Self-help je širok pojam, neke stvari su jako ozbiljne i korisne, Zen budizam, stoicizam i metoda Wima Hofa su u raznim fragmentima postali dio mog života davno prije nego što postali internetski trend. U ‘Industriji sreće’ analiziram stanje, detektiram dobro i loše kroz priču o licu i naličju pojedinih metoda i gurua. Kako se obogatiti, to je dominantni trend u self-helpu, dakle kako financijskom stabilnošću doputovati do mentalne stabilnosti, pri čemu nitko ne spominje onu čuvenu ‘More money, more problems’. Hrvatska još uvijek nije Amerika pa kod nas odlično ide tzv. ‘katolički self-help’. Što je to, govori vam sadržaj knjiških polica u pošti”, duhovit je Grgić. Jutarnji

18.09.2021. (13:00)

'Potencijal koji ljudi imaju za zlom i glupošću nikada se ne smije zanemariti'

Nova knjiga Velimira Grgića: Tamo gdje nema mjesta za razum, uskaču teorije zavjere

Autor Velimir Grgić, inače novinar i književnik objavio je svoju 16. knjigu u karijeri. U intervjuu za Ravno do dna rekao je sljedeće: Zavjere su stare koliko i čovječanstvo, naravno, a tzv. teorije zavjere – dakle zavjere koje nisu dokazane i koje nemaju razriješene povijesne epiloge – postoje u terminologiji od 19. stoljeća, iako će vas u novoj teoriji zavjere teoretičari pokušati uvjeriti da je naziv stvorila CIA za diskreditiranje zavjere nakon ubojstva JFK-a. U knjizi pišem i o stvarima koje sežu nekoliko stotina godina unatrag. Sa samim fenomenom teorija zavjera bavim se sada već točno 20 godina, doslovno od 11. rujna 2001. i otkrića Alexa Jonesa, čije su emisije dijeljene preko Napstera i kasnije DC++, prije pojave YouTubea. U zadnjih 20 godina, s rastom interneta rasla je i komunikacijska mreža u kojoj su teorije zavjere dobile plodno tlo i krenule se globalno širiti nevjerojatnom brzinom, bez nekog posebnog filtera. Nakon 11. rujna i u doba iračkog rata, sve se činilo kao politički aktivizam i borba protiv korupcije vojno-industrijskog kompleksa – no do danas, priča je s opskurnih foruma i grupa skočila u mainstream i otišla još dalje u nadrealizam. 

27.08.2021. (12:33)

Previše informacija i traženje smisla u besmislu

Velimir Grgić napisao novu knjigu – Teorije zavjera 21. stoljeća

Tema je svakako zanimljiva i aktualna, a Velimir Grgić je, provjereno, dobar pisac. Evo što je o teorijama zavjera rekao na RTL-u: Teorije zavjere su mentalni virus koji te može uhvatiti samo tako. Preko noći te okrene, jedan dan si normalan, drugi dan vjeruješ da je sve zavjera… Ako su ljudi imali ikakvih problema s nečim tražit će krivca, trauma traži krivca. Krivca ti daje Facebook, YouTube, razne grupe na internetu. Mnoštvo je informacija, a ljudi ih povezuju na različite načine pokušavajući naći smisao, usred krize u kojoj su se našli.

13.06.2021. (23:30)

Korona kao 'prilika da se čovjek odmori od kapitalizma'

Grgić o novoj knjizi Aleksandra Dragaša: Beskonačno urnebesni komadići djetinje dražesnosti

Aleksandar Dragaš za vrijeme korone nije mirovao, već je ostao dosljedan svom kanonu slušanja i pisanja o glazbi. O knjizi kao svojevrsnom hibridu kratkog dnevnog komentara, eseja, vinjete ili pak “pričice” (Rockmark), Velimir Grgić u recenziji za Ravno do dna kaže sljedeće: “Pjesme u doba korone” su Dragašev osobni glazbeni dnevnik, sučeljavanje čovjeka s izgubljenom mladosti i odjecima sveživotnog hedonizma, sudarenog s posljedicama izolacije kao otvaranja prostora za razmišljanje o prošlosti – i sve to kroz nostalgiju glazbene selekcije. Daleko od birtija u kojima je, kako sam piše, zapio najmanje jedan polovni BMW, Dragaš potvrđuje tezu da se u dobu kriza ljudi očajnički hvataju za poznato.