Slavenka Drakulić: Kako oživjeti mrtvog Krležu i pokazati da je itekako razumljiv - Monitor.hr
03.11.2019. (17:30)

Kako kome

Slavenka Drakulić: Kako oživjeti mrtvog Krležu i pokazati da je itekako razumljiv

“Razmišljam o Hrvatskoj, o našoj žalosnoj, nepismenoj, dragoj, zaostaloj, nesretnoj Hrvatskoj. Hrvatska zapravo je tiha, skromna, zapostavljena zemlja, u punoj bezimenosti sebe same tako nekako zaboravljena. Žalosna seljačka zemlja, čija inteligencija nema respekta ni spram čega što bi spadalo bilo u kom vidu pod pojam idejne ili bilo kakve duhovne vrijednosti. Arogantna, seljački gruba ta naša inteligencija je nepismeno bezobrazna spram svega što nije opipljivo, ona priznaje samo realne stvari: sudnice, dekrete, banke, crkve… u jednu riječ kotlove u kojima se nešto kotrlja, kobasica ili pasulj, parlament, mandat, stranačka karijera, novac! U tome svijetu ideal je biti bogat, jer to znači biti siguran da nećeš gladovati. Iz toga trajnog straha pred siromaštvom progovara strah kroz vjekove gladujućih pokoljenja” – za Monitorove standarde poduži, no previše svevremen da bi se kratio, citat Miroslava Krleže, o kojem piše Slavenka Drakulić, nakon čitanja odabranih Krležinih tekstova u Glazbenom zavodu.


Slične vijesti

27.04. (11:00)

Tako on sam nije govorio

DP želi u naziv Leksikografskog zavoda dodati pridjev “hrvatski”, Postnikov: Krležu je struka u zadnjih trideset godina ionako ‘pohrvatila’

Kako se točno u kulturnu politiku DP-a uklapa nekoliko elementarnih povijesnih činjenica – poput one da je Krleža bio uvjereni komunist, da je zavod na njegovu inicijativu osnovan 1950. kao Leksikografski zavod FNRJ e da bi kasnije bio preimenovan u “jugoslavenski”, da je Krleža od samog početka insistirao na zajedničkom južnoslavenskom okviru leksikografskog rada i na odbacivanju nacionalnih partikularizama – nije lako reći. Mnogo je lakše, međutim, pretpostaviti da će pohrvaćenje Krležinog zavoda u izvedbi radikalne desnice, dođe li do njega, proći bez većih kritika i ozbiljnijeg otpora, jer je kroz prošlih 30 i nešto godina u izvedbi kroatološke struke sam Krleža već temeljito pohrvaćen. Oko Krležinog djela podizat će se narednih godina, kao što su i dosad, kroatološke skele pune vrijednih radnika – stvar treba renovirati, prefarbati fasadu, zazidati suvišne prozore. Nova edicija, bogato opremljena i popraćena pogovorima Krešimira Nemeca, daje svoj mali, ali nezanemariv doprinos tom projektu. Boris Postnikov za Novosti.

05.03. (19:30)

Razgovori koji kulturu znače

Razgovori s Krležom: Matvejevićev doprinos općoj krležijani nemjerljiv je i zato što je iz Krleže izvukao i neke intimnije aspekte njegove ličnosti

Postavši njegovim konfidentom, prema kojemu je tada već časna starina Krleža osjećao duboko poštovanje i uvažavanje, Matvejeviću je pošlo za rukom nagovoriti barda i na seriju razgovora u kojima će biti zahvaćen vrlo širok spektar tema. Tako je i nastala knjiga “Razgovori s Miroslavom Krležom”, objavljena u Zagrebu prije pola vijeka i pola dekade. Višekratno je nadopunjavanja i pretiskavana: čak četiri puta još za Krležina života te isto toliko puta i pošto je pisac već bio upokojen.

Miroslav Krleža nije puno davao intervjue. Nije ni trebao, jer je imao neograničene i slobode i tribine da na najvidljivijim i najeksponiranijim mjestima u bivšoj državi, u raznim literarnim formama, iznosi svoja stanovišta što su u sebi uvijek nosila i duhovnu municiju vrlo utjecajnu za formiranje trendova i ukusa u društvu. Vrijeme nastanka Matvejevićevih “Razgovora” vrijeme je u kojem se tek začinju sredstva masovnih medija koja će strelovito ubrzati i raspaliti komunikaciju među udaljenim ljudima. Pa i kad se to zgodi, poglavito tijekom 70-ih godina, Krleži neće biti stalo svoj lik i djelo eksploatirati posredstvom sve više razvedenih masmedijskih tehnoloških noviteta. Novosti

31.10.2022. (00:00)

U poganom vijeku, na strašnome mjestu, umio je Andrić u životu udesiti da mu više ništa ne mogu oni koji su još do maloprije mogli sve

Miljenko Jergović: Zašto je Ivo Andrić pobjegao iz Zagreba?

“Meni je sada nemogućno da u sećanju prevalim toliki razmak pa da objašnjavam zbog čega sam pre više od 50 godina napustio Zagreb (…) Što zbog zdravlja, što zbog sredine koja je za me bila nova i u mnogo čemu različita od one bosanske, ja u Zagrebu nisam mogao uhvatiti koren i ostati. Tu nisam imao nikoga svoga, bilo je trenutaka kad sam padao u očajanje i po svaku cenu želeo da odem.” Ovako govori Ivo Andrić u vrijeme kada nikome više ništa nije dužan i kada mu nitko više ništa ne može. Tada je već bio dobitnik Nobelove nagrade i svih najvećih jugoslavenskih državnih i književnih priznanja, od kojih je sve novce podijelio u dobrotvorne svrhe. Od Zagreba i od hrvatske književnosti potjerala ga je odavno kolektivna omraza koja se ticala njegove neusporedive književne veličine koju su drugi, pa i sam Krleža, doživljavali – kao ličnu uvredu. Miljenko Jergović

 

07.09.2022. (01:00)

Pisani prije više od pola stoljeća, Krležini se dnevnički zapisi čitaju kao vrlo aktualno štivo

Miroslav Krleža, rezigniran i razočaran: “Hiljadudevetstošezdesete – Fragmenti dnevnika”

Hiljadudevetstošezdesete, Miroslav Krleža - Fraktura

Krležini su dnevnički zapisi puni refleksija o povijesnim ličnostima i događajima, opisa pejzaža, hoda kroz vrijeme unazad i prisjećanja na davne dane, snova. Krleža je 75-godišnjak koji je rezigniran, zabrinut za budućnost, nepovjerljiv prema mladima, ironičan prema svojim suvremenicima. Rezigniran je godinom 1967. i zbivanjima oko Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika koju je i on potpisao, a zbog čega je morao dati ostavku na članstvo u CK SKH. Prezirno gleda i na generaciju književnika i pjesnika rođenih tridesetih godina, poput Nikice Petraka, Antuna Šoljana, Zvonimira Goloba. Za njega je to materijalistička generacija koju zanima samo novac, a već su se, iako u tridesetim godinama, “umorili od života”. Oni lebde ni na nebu ni na zemlji, “ne znaju kako su doputovali do svojih stečenih prava; ljudi po svom uvjerenju ‘zapadnjaci’, nažalost u hollywoodskom smislu”. Novosti

07.08.2022. (01:00)

A piscima kakav je Krleža, svim pravim piscima, po nalogu sudbine, kad-tad estetsko pitanje odlučuje o životu i smrti. Ono što je jučer bila estetika, danas je metak u potiljak

Miljenko Jergović: Muka i savjest Miroslava Krleže

Ježim se dok ovo čitam, na rubu suza i na rubu toga da bih sad mogao, u stotinjak stranica dugom rafalu riječi i rečenica, beletrističkim glasom da ispripovijedam što se to decembra 1945., u hladnom i snjegovitom Beogradu, upravo dogodilo. Ne znam kako je putovao do Beograda – vlakom?, službenim autom?, autobusom?, jer avionom ovaj put sigurno nije – a išao je samo po jednom poslu, jednom od najvažnijih u svom životu, da spašava glavu onoga koji je njega u ratu spašavao, doktora Đure Vranešića. Pedeset i dvije su tad Krleži godine, četiri je mlađi nego što sam ja danas, ali se već svih životnih strahova nastrahovao, i na savjesti nosi težak teret. Na neki način, putujući prema Beogradu da išće partizansku, partijsku, ljudsku milost za doktora Vranešića, Krleža na savjesti nosi svoj vlastiti život. I vjerojatno ne zna kako će se iz ovoga živ, mirna srca i zdrave glave izvući. Express.24sata

 

25.12.2021. (21:00)

I danas stvara nelagodu u hrvatskoj kulturi

Četrdeset godina od smrti najvećeg hrvatskog književnika 20. stoljeća

Krleža je jedina osoba u nas koja ima vlastitu enciklopediju, Krležijanu, kao bjelodani dokaz da je njegovo djelo, književno i životno, zaista čitava enciklopedija. No možda zato još nije dobio ni film ni TV seriju o sebi, poput recimo Tina Ujevića – Krleža je takav zalogaj da se još nitko, izgleda, nije odvažio na to. Unatoč svim mogućim preispitivanjima i novim čitanjima, Krležino djelo stoji i danas priznato u svojoj iznimnoj veličini. U četiri desetljeća nakon Krležine smrti svijet se uvelike izmijenio i mijenja se brže nego ikad prije. Nakon desetljeća velikih priznanja u doba druge Jugoslavije, ponekad i pretjeranih hvalospjeva ili uzimanja svake Krležine prosudbe (o literaturi i izvan nje) kao konačne, već 1980-ih javljaju se pojedinci koji ga pokušavaju rušiti s pijedestala, a to se nastavilo osobito nakon 1990. Tu se lako odlazi u drugu krajnost. HAK revija

17.08.2020. (23:00)

Krleža je uvijek dobar izbor

Intervju s Radom Šerbedžijom o monodrami pripremljenoj po Krležinu djelu Moj obračun s njima

“Krleža dugo nije gledao moju predstavu. Ali gledali su ju Bela Krleža i njegovi prijatelji, tako da je bio radoznao što je taj mladi glumac učinio od njegovih tekstova. Bela je, tijekom mojih posjeta njihovoj kući, pokušavala da ja izgovorim nešto iz predstave pred Krležom, ali ja to nisam želio. Rekao sam da je to moj politički angažman kroz njegove tekstove i da ne želim glumiti po privatnim kućama”, kaže Šerbedija o prvim izvedbama predstave za Krležina života. Jutarnji list

23.02.2020. (17:30)

Uvik kontra

Miljenko Jergović: Knjiga kojom je Igor Mandić usmrtio Krležu da bi mu omogućio novi život

Miljenko Jergović piše o knjizi Igora Mandića ‘Zbogom, dragi Krleža’, objavljenoj 1988., koju je ponovo pročitao s odmakom od više od dvadeset godina. Bio je to skandalozan obračun s Krležinim mitom i njegovim opslužiteljima, gdje se Mandić obračunava i s Krležinom književnom veličinom. U to vrijeme bio je antikomunist i desničar, a Krleži je zamjerao što nikada nije javno kritizirao sovjetsku komunističku praksu i Staljinove zločine.

28.09.2017. (17:13)

Po prvi puta na njemačkom izlaze Krležin roman ‘Zastave’ i ‘Balade Petrice Kerempuha’, izdavač onoliko hvali Krležu: "Koje li jezične snage, kojeg li istinski impozantnog pregleda i pogleda preko granica vlastita jezika, kulture, ideologije i epohe"

05.09.2017. (18:30)

Kak taubeka dva

Krleža o Titu: Pobjedonosna formula koja je uspjela prevladati kaos i rasulo

Odnos Miroslava Krleže i Josipa Broza Tita možemo podijeliti u tri različite faze: nakon prijateljevanja u mladosti, razišli su se tijekom tridesetih godina prošlog stoljeća u tzv. „sukobu na ljevici“, da bi nakon rata došlo do medijski eksponiranog velikog pomirenja. XXZ magazin donosi kratku biografiju maršala Tita iz pera u to vrijeme najvažnijeg hrvatskog književnika.