Slana voda pomaže rani da zaraste, ali more ipak nije sretno rješenje - Monitor.hr
21.12.2016. (16:20)

Plačite nad ozljedom

Slana voda pomaže rani da zaraste, ali more ipak nije sretno rješenje

Otvorenu ranu dobro je isprati slanom vodom jer je vlaži, što vodi do bržeg zacjeljivanja, tvrdi njemačka liječnica Sylke Schneider-Burrus iz berlinske bolnice Charite. Međutim, vrlo je važna i koncentracija soli u otopini koju nanosimo na ranu – ona bi trebala iznositi 0,9 posto, što znači da mora ipak nije najbolje rješenje za tretiranje ovakve ozljede, s obzirom na to da je koncentracija soli u morskoj vodi čak četiri puta veća. RTL vijesti


Slične vijesti

06.11. (13:00)

Gdje nas nema, tim bolje i za nas

Nova studija tvrdi: Širenje zaštićenih morskih područja ključno je za ljudsko zdravlje

Nova studija objavljena u časopisu One Earth istražuje povezanost između očuvanja morske bioraznolikosti, ljudskog zdravlja i dobrobiti. Rezultati sugeriraju da zaštićena morska područja mogu biti korisna i za planet i za ljude. Zaštićena morska područja su dijelovi oceana koje vlade zakonski priznaju kao važne za očuvanje mora, a u njima su ograničene ljudske aktivnosti. Kada neka vlada proglasi morsko područje zaštićenim, obično ondje više nije dopušteno stanovati, ribariti, graditi turističke objekte, uzgajati ribe ili bušiti naftu. Pravila variraju ovisno o lokaciji, ali cilj je omogućiti prirodi da napreduje smanjenjem ljudskog djelovanja. Green

06.10. (12:00)

Moramo misliti malo i na njih

Alarmi iz dubina: Dramatično je u podmorju

Mora i oceani doimaju nam se beskrajnima, ali ribama ta beskonačnost ništa ne znači i ne uživaju u morskim dubinama onako kako mi mislimo, posebice otkako je čovjek premrežio morsko dno tehnologijom. Mnoge vrste riba nastanjuju određeni morski prostor u kojem imaju dovoljno hrane i razmnožavaju se, pa ako im se naruši prirodno stanište i spokoj, gube urođenu orijentaciju snalaženja u podmorju. Neki znanstvenici tvrde da bi zbog dezorijentiranih riba u morima i oceanima čije su dubine premrežili kabeli, cijevi i ostala tehnologija trebalo sagraditi podvodne mostove koji bi pomogli sačuvati neometanu mobilnost morske faune, baš kao što je napravljeno na autocestama na kopnu na kojima postoje posebni prijelazi za divlje životinje. Znanstvenici još tvrde da bi to trebalo raditi i zbog klimatskih promjena koje uzrokuju migraciju nekih vrsta riba u sjeverna mora. Lider

28.08. (15:00)

Plemenito

Pulski akvarij uzgaja čak sedam vrsta fitoplanktona za hranu ugroženim periskama

Fitoplankton, od kojeg u svijetu postoji oko 25 tisuća različitih vrsta, ima ključnu ulogu u prehrambenom lancu mora. Ove mikroskopske alge su osnovna hrana mnogim morskim organizmima, uključujući filtratore poput školjkaša i mnogočetinaša, kao i ličinke riba i rakova. Raznolika prehrana je bitna kako bi se osigurali svi potrebni nutrijenti i što bolje oponašala prirodna ishrana. Akvarij u Puli ima poseban odjel posvećen uzgoju sedam vrsta fitoplanktona kao hrane za periske, što ga čini jedinstvenim. Green

01.08. (01:00)

Vitamin Sea

Znate zašto je more slano? Zbog minerala i soli koje se ulijevaju iz rijeka, a dolaze i iz Zemljine kore

Milijunima godina, minerali i soli teku iz rijeka u mora i oceane. Voda iz mora i oceana, kao i svaka druga voda, gubi se isparavanjem, a sol ostaje otopljena i čini preostalu vodu sve slanijom. Dio oceanske soli također se proizvodi procesima kao što su hlađenje magmatskih stijena Zemljine kore ili trošenje stijena i sedimenata na dnu oceana. Izvori soli su i čvrste i plinovite tvari koje izlaze iz Zemljine kore podvodnom vulkanskom aktivnošću, piše Krstarica. Osim prirodnih pojava i procesa, na kemijski sastav morske vode utječe i život u moru. N1

27.07. (15:00)

Kemijsko pecanje

Hvatanje uranija u moru kemijskom mrežom

Uranij se u morskoj vodi nalazi u obliku uranilnog iona, UO22+, dakle u oksidacijskom stanju VI. Privučen negativnim nabojem „radne elektrode“ (WE), on se veže za polimer PAF-E, pa se potom, primanjem elektrona, reducira u UO2+. No u tom stanju ostaje samo milisekundu, jer se polaritet elektrode mijenja frekvencijom od 400 Hz. Posljedica toga je da katoda postaje anoda, pa UO2+ gubi elektron (oksidira se), no ne vraća se u oblik UO22+ nego reagira s natrijevim ionima (Na+) stvarajući žuti talog pomalo neodređenog sastava, Na2O(UO3⸱H2O)x. No ima o kemiji još. Koliko se na radnoj elektrodi (WE) može nataložiti uranija, točnije njegovog žutog taloga?

Odgovor je: nakon devet dana elekrolize morske vode svaki gram elektrode vezao je 6,0 mg uranija, a na kraju pokusa – nakon 24 dana – udio uranija na elektrodi se udvostručio.  Rekli bismo mnogo – jer toliko uranija (12,6 mg) ima u nešto manje od četiri tone morske vode – no ne treba zaboraviti da se pri procesu troši električna energija. Isplati li se to? Rekao bih da se isplati. I more je energent, kaže Nenad Raos za Bug.

27.06. (12:00)

Ljigavo kupanje

Jadran pogađaju velike količine sluzi, to nije ništa novo, ali ovakvo cvjetanje mora nije viđeno 20 godina

Iako njihov sastav nije izravno opasan za kupače, sluz može biti neugodna, kako estetski i mirisom tako i zdravstveno jer se u njoj mogu nalaziti različiti organizmi. Tu su fitoplankton, zooplankton i njihove izlučevine, ličinke i jajašca drugih životinja, razne čestice i ostaci biljnih i životinjskih stanica, prazne stanice fitoplanktona, hitinske ljušture rakova, bakterije, pelud te mineralne čestice iz morskih sedimenata i kopnenog podrijetla. A kad se skupe uz obalu, u sluzi često vidimo i komade plastike i drugog otpada. Sluz je dijelom rezultat cvjetanja mora, a dijelom povećane brojnosti fitoplanktona. Ova pojava do sada se uglavnom bilježila uz najsjevernije dijelove Jadrana, gdje ju je uzrokovala pretjerana količina hranjivih tvari koje s obradivih površina uz talijansku rijeku Po ispiranjem stižu u more. Index

25.04. (22:00)

Pitanje koje nam je kao djeci bio problem broj 1 svakog ljetovanja

Zašto je more slano: 6 znanstvenih objašnjenja

Zašto je more slano? Ovo pitanje intrigira mnoge, a odgovori leže u složenim znanstvenim procesima.

  1. Erozija stijena donosi minerale u oceane. Dok kiša pada, to nije samo voda. Kiša, naime, djeluje kao prirodna kiselina koja razgrađuje stijene. Tu dolazi do erozije, odnosno oslobađanja minerala iz stijena koje tako odlaze u rijeke, potoke i sve do oceana.
  2. Hidrotermalni izvori, smješteni na morskom dnu, izbacuju mineralima bogatu vodu.
  3. Isparavanje povećava koncentraciju soli, posebno u zatvorenim vodama poput Mrtvog mora, koje je jedno od najslanijih voda na svijetu. Smješteno između Jordana i Izraela, Mrtvo more ima slanost koja premašuje 30%, što je gotovo deset puta veća od većine svjetskih oceana.
  4. Zatvorena jezera poput Kaspijskog i Velikog slanog jezera postaju izrazito slana bez prirodnog odljeva koji bi razrijedio akumuliranu sol.
  5. Subdukcijske zone i vulkanska aktivnost također doprinose slanosti mora.
  6. Globalno zagrijavanje mijenja obrasce cirkulacije i slanost, što utječe na morski život. (Geek.hr)
16.04. (13:00)

Dok se netko ne razboli

Solinska plaža deponij je azbesta, a ljudi se na njoj i dalje kupaju

Solinska javna plaža Kosica u Vranjicu još uvijek je deponij azbesta na čijim ostacima tijekom ljeta plivaju i sunčaju se brojni kupači i igraju djeca, ne znajući da je to opasno za njihovo zdravlje, a kako bi i znali kada na plaži ne postoje table s upozorenjima, kažu zabrinuti Vranjičani. Na taj problem posljednje četiri godine na sva zvona upozorava Građanska inicijativa “Mjesto koje hoće živjeti” tražeći sanaciju plaže ili barem, za početak, ograđivanje tog prostora i označavanje deponija azbesta opasnog za zdravlje. Inspekcije, ministarstava, državni inspektorat i Fond za zaštitu okoliša i dalje imaju intenciju odugovlačiti rješavanje tog problema sljedećih petnaest godina. Oni kažu da je kakvoća mora uredne kvalitete te da će ograditi plažu kad krene sanacija. Nacional

09.03. (09:00)

Bez brige se kupaj

Raos: Ni Jadran nije posve čisto more, no zadovoljava ekološke standarde

Čisto, nezagađeno more ne miriše po jodu (kako neuki misle) nego po algama koje žive u njemu. Drugo je pak nečisto more, more onečišćeno katranom, naftom, fekalijama… Takvo more, razumije se, zaudara, smrdi. No postoji i nešto drugo, mnogo opasnije u moru, nešto što nije moguće osjetiti nijednim osjetilom. To su otrovi koji nemaju ni okusa ni mirisa, a ne utječu ni na boju morske vode. Ti se otrovi zovu teški metali. No jesu li oni doista otrovi? Znanstvenici ih radije zovu metalima u tragovima jer su u niskim koncentracijama. Dobra je vijest da za tri metala (Co, Cd i Ni) nisu izmjerene značajno više koncentracije u Pulskom zaljevu nego izvan njega, tim više što su nikal i kadmij kancerogeni. No ipak je srednja koncentracija najopasnijeg metala, olova, bila 8,5 puta veća. Pulski zaljev, unatoč tome što se nalazi u industrijskoj zoni, zadovoljava ekološke standarde za drugih pet metala. Bug