Nemamo izbora
Skuplji plin za Europu je „mala cijena nezavisnosti“, a veliki profit za kompanije iz SAD-a
Podsjetimo na momente koji su davno ukazivali na to što se sprema u vezi s tržištem petroenergenata. Dok je putinovska oružana prijetnja još bila samo teorija, pa je valjalo unaprijediti provokacijama na račun Moskve, američki zagovor europskog uvoza prekomorskog ukapljenog plina izgledao je pomalo neozbiljno. Američko sankcioniranje kompanija koje su istodobno gradile Sjeverni tok 2, drugi izravni podmorski plinovod između Rusije i Njemačke, bilo je već nešto ozbiljnije, ali i dalje podnošljivo. Onda je prije nekoliko dana taj plinovod nekako odletio u zrak ili, točnije, u morsko prostranstvo, s mjehurima plina koji valjda dan danas izbijaju na površinu u blizini danskog otoka Borholma. Mašti nam je na volju ostavljeno da pretpostavimo tko je krivac, dok smo trebali pristati na politički rezon po kojem je prelazak na LNG jedino ispravno rješenje, a oni nisu mogli izbjeći ekonomski rezon po kojem države ne mogu utjecati na cijenu plina, iako je upravo cijena fosilnih goriva jedna od politički najviše uvjetovanih među svim bjelosvjetskim robama. Lupiga
