Škugor: Šibenik više nije mogao financirati festival, ali onda se javio - Petrina! - Monitor.hr
15.05.2016. (14:25)

SuperStipe

Škugor: Šibenik više nije mogao financirati festival, ali onda se javio – Petrina!

“Grad Šibenik nije više mogao sufinancirati SuperUho jer je njegov čitav proračun za ‘živu’ kulturu 300.000 kuna godišnje. Htjeli smo preseliti festival u Zagreb, gdje su troškovi produkcije manji upravo za iznos koji nam je nedostajao – oko 250.000 kuna. Već je sve bilo isplanirano, no tada se javio načelnik Primoštena Stipe Petrina i rekao da je njemu to strašno interesantno jer jako voli rock glazbu. Od primoštenske općine dobili smo 50.000 kuna i još 200.000 od sponzora, odnosno 250.000 kuna plus lokalnu infrastrukturu”, kaže glazbeni promotor Mate Škugor, organizator SuperUho festivala o premještaju iz Šibenika u Primošten. Jutarnji


Slične vijesti

07.12. (22:00)

Svirke koje su nedostajale

Mate Škugor: NO je skraćenica za ‘not only’, ali je i provokacija koja djeluje

Nakon petnaestogodišnje stanke, kultni NO Jazz Festival se 11. put vratio u Zagreb. Na obnovljenom NO Jazzu su nastupili Roj osa i Rob Mazurek (u Vintage Industrial Baru), The Necks, te trio u sastavu: David Murray, Ingebrigt Håker Flaten i Paal Nilssen-Love (u galeriji Lauba). Pogledajte komentare na NO Jazz Festival na Forumu.

08.11. (14:00)

Yes Jazz Festival

Mate Škugor nakon 15 godina pauze vraća NO Jazz Festival

Ako govorimo o odnosu institucija kojima je jazz desetljećima služio tek kao pokriće da se u javnosti može plasirati teza o otvorenosti te oponirati onima koji su s pravom prigovarali da se javnim sredstvima pod okriljem glazbe sufinancira skoro isključivo klasika, onda se nije puno toga promijenilo. Istina je, doduše, da su Ministarstvo kulture i Grad Zagreb posljednjih godina liberalizirali svoj pristup te dozvolili da i sva ostala glazba dođe pod okrilje vijeća za glazbu, ali stvarnu, sustavnu promjenu njihovog odnosa prema jazzu i dalje ne vidim – rekao je Škugor za tportal, za koji je i otkrio tko nam sve dolazi. Škugor više ne živi od glazbenog promotorstva, već radi za jednu IT firmu, ali i dalje se tu i tamo uključi s nekom idejom, a volontira i za Superval.

27.01. (21:00)

Ako treba, uskočit će i 'oni odozgo'

Škugor o slučaju Boogaloo: Problem je kad se raspiše natječaj i kad netko na natječaju ponudi ‘previše’

Problem nije bio to što je desetljećima prostorom ilegalno upravljala “grupa građana”, kao što problem nije bio ni to što su donedavni korisnici navedeni prostor pretpostavljam dobili na upravljanje izravnom pogodbom, što samo po sebi nije nelegalno ali nije ni transparentno poput natječaja Svi vi koji se pitate kako će jedna udruga financirati toliki iznos zakupa samo ću vam reći da biste se jako iznenadili kad biste znali koliko je danas uspješnih poslovnih ljudi svoje formativne godine provelo u ovom klubu. Ima ih koji se uredno pojavljuju na listama najbogatijih Hrvata, pa čak i onih koji su redovito među Top 10 na takvim listama. Nimalo ne sumnjam u to da će ti i takvi podržati nastavak rada kluba koji je odigrao presudnu ulogu u njihovim životima. Siguran sam da će ga podržati i Fakultet elektrotehnike i računarstva, recimo kroz troškove režija koje su i do sad plaćali. Mate Škugor na svom Facebooku, a što su prenijeli i na Ravno do dna.

13.12.2023. (11:00)

Glazba o kojoj vrijedi pričati

Škugor: Toliko vijesti iz Arene bez sadržaja ipak nije bilo za očekivati, ali da o Supervalu nije bilo ni slova…

Naravno da je koncert u rasprodanoj zagrebačkoj Areni vijest. Vijest je i samo jedna rasprodana Arena a kamoli neće biti njih pet. Ali svakodnevno „izvještavanje” s tih pet koncerata, višekratno popraćeno uvodnim „vijestima”, izvještavanje koje se mahom sastojalo od fotografija prikladno naglašenih i sasvim dovoljno vidljivih ključnih dijelova tijela nove najveće estradne zvijezde u Hrvatskoj, upotpunjeno tijelima brojnih domaćih „zvijezda” i pokojom fotografijom običnog puka u publici, nešto je što ozbiljan medij sebi ne bi smio dozvoliti. Učinilo mi se logično povući paralelu sa Supervalom, fenomenalnim glazbenim festivalom izvođača školskog uzrasta kojeg je pokrenula i vodi ga učiteljica matematike Ana Bajo. U pitanju je projekt koji je u manje od pet godina inicirao i uvelike potpomogao stvaranje scene koja sve više i više buja, te postupno u javnosti mijenja sveprisutnu percepciju mladih kao površnih i nezainteresiranih, s glazbenim interesima koji ne sežu dalje od trapa i cajki. Mate Škugor za Ravno do dna.

28.06.2022. (01:00)

Žednouhi, vrati se

Mate Škugor u Nevidljivoj sceni: Nemam se potrebe više baviti društveno korisnim poslom

Krenuo je iz KSET-a pa preko Žednog uha i N.O. Jazz festivala došao do Terranea. Bukirao je preko tisuću bendova, uglavnom one koje je i osobno htio pogledati. Nakon svega je objavio knjigu “Glazba za žedno uho”. Tko ga je nagovorio da napiše knjigu, koji su ga albumi odgojili, koje bi ploče odnio na pusti otok, zašto se odrekao U2-a, koliko je stvarno bilo ljudi na čuvenom koncertu The Nationala 2004. u KSET-u, kako se borio s maćehinskim odnosom vlasti prema alter i pop kulturi, što danas radi… neka su od pitanja na koja je Škugor ponudio odgovore. Kako kaže, definitivno je odustao od organiziranja koncerata, barem na veliko: Preko 25 godina sam se bavio nečim što stvarno mislim da je bio društveno koristan rad, makar oni koji upravljaju ovim društvom to nisu tako doživljavali. Radit ću iz gušta i samo s prijateljima, kad požele, kad se jave. Podcast od Ravno do dna.

17.07.2021. (20:00)

Nikad ugašena žeđ "Žednog uha"

Autobiografija poznatog glazbenog menadžera otkriva manje poznate detalje 25 godina duge karijere

Glazba za Žedno uho Škugorova je ispovijest o odrastanju u rodnom Šibeniku, stasanju u Zagrebu i albumima koji su mu pritom pravili društvo i mijenjali život. Na više od 350 stranica, kroz osobnu, neposrednu i razigranu priču doznat ćete kako su ljubav i strast prema glazbi prerasli u ozbiljan posao i kako je heroje s omiljenih mu albuma dovodio na pozornice želeći sa što je više ljudi moguće podijeliti ono isto ushićenje koje je osjetio kada ih je prvi puta čuo. Uz uvijek zanimljiva podsjećanja na koncertne, kao i na zgode iza scene, mimo glazbenog narativa otkrivat ćete i lice i naličje društva i njegov odnos prema glazbi i kulturi općenito. Ravno do dna

20.09.2016. (15:49)

Uha ipak neće biti žedna

Žedno uho nakon 16 godina ostalo bez novca iz Ministarstva, sele koncerte u Tvornicu

Nakon gotovo dvadeset godina djelovanja, od čega je posljednjih 16 dobivalo potporu Ministarstva kulture, promotor Žedno uho u 2017. godini ostaje bez potpore od strane tog istog ministarstva te je prisiljena prilagoditi se novonastaloj situaciji. Neumorni Mate Škugor u posljednjih 6 godina nositelj je projekata koji stoje iza imena Žedno uho i SuperUho, a odgovornost za izostanak potpore države preuzima na sebe, iako nadležno Ministarstvo proziva za pasivnost. Pripreme da se prebrodi 2017. kreću odmah, pa se tako dva najveća jesenska koncerta (Swans i Explosions in the Sky) koji se održavaju u okviru 17. festivala Žedno uho iz prostora Laube, radi nižih troškova, sele u Tvornicu kulture. Monitor

20.09.2016. (14:49)

Žedno uho nakon 16 godina ostalo bez novca iz Ministarstva, sele koncerte u Tvornicu

Nakon gotovo dvadeset godina djelovanja, od čega je posljednjih 16 dobivalo potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Žedno uho, odnosno tvrtka Žednouhi Koncerti d.o.o. koja je u posljednjih 6 godina nositelj projekata koji stoje iza imena Žedno uho i SuperUho, u 2017. ostaje bez potpore od strane tog istog ministarstva te je prisiljena prilagoditi se novonastaloj situaciji. To znači da će ne samo doći do nekih promjena u idućoj godini, već će pripreme da se prebrodi 2017. krenuti odmah, pa se tako dva najveća jesenska koncerta koji se održavaju u okviru 17. festivala Žedno uho iz prostora Laube, radi nižih troškova, sele u Tvornicu kulture.

Pokretač i voditelj projekata iza kojih stoji Žedno uho, objavio je otvoreno pismo gdje objašnjava razloge gubitka potpore, odnosno preuzima odgovornost, i odluci da se navedeni koncerti presele u drugu dvoranu:

“Na samom početku bih želio naglasiti da je odgovornost za nastalu situaciju u prvom redu na meni jer ja sam taj koji je u proteklih 16 godina osmišljavao i pisao projekte, koji su od strane stručnih vijeća u pravilu dobivali najviše ocjene i za koje smo sve ove godine uredno dobivali potporu od strane Ministarstva kulture, a to znači da jednostavno nisam smio sebi dozvoliti da me mimoiđe informacija o promjeni rokova za predlaganje programa javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske. No kad provedete cijelo ljeto radeći na središnjem godišnjem projektu, a to je naravno festival SuperUho, i kad se umjesto na sastancima i kavama s kolegama u Zagrebu, gdje bi o nastaloj promjeni zasigurno vrlo brzo čuli, primjerice nalazite u gotovo neprohodnoj šumi na samom ulazu u prekrasni Primošten, istoj onoj šumi gdje bi za nešto više od mjesec dana trebao biti smješten uređen festivalski kamp, onda ovakav razvoj događaja ne mora toliko čuditi.

Jedino za čime uistinu žalim je da nas dotično ministarstvo, koje sve naše detalje ima u svojoj bazi podataka, nije o nastaloj promjeni informiralo putem kratkog e-maila. To im ne bi oduzelo previše vremena, a nama koji smo ljeto proveli radno puno bi pomoglo. Ali to naravno nije njihova dužnost, moja je dužnost bila da se brinem o svojim projektima i zadanim rokovima, koji se doduše nisu bitnije mijenjali u proteklih 16 godina, jer od 2000. naovamo uvijek je krajnji rok za prijavu projekata bio sredinom rujna, pa otud moja očito pretjerana opuštenost po ovom pitanju.

Podsjetio bih ovom prilikom kako ovo nije prvi put da smo ostali bez potpore od strane Ministarstva kulture. Naime, prije 6 godina je naš nekada središnji godišnji projekt NO Jazz Festival (za neupućene NO je bilo skraćeno od “Not Only”) bez ikakvog objašnjenja istovremeno ostao bez potpore i od strane Ministarstva kulture i od strane Ureda za obrazovanje kulturu i sport Grada Zagreba, što nam nije ostavilo druge mogućnosti nego da ga ugasimo i stavimo u mirovanje do nekih boljih vremena koja nažalost nikako da stignu. Tako je s nekoliko potpisa presuđeno festivalu koji je ugostio brojne vrhunske svjetske ali i domaće glazbenike, među kojima su bile neupitne veličine kao što su: Dave Douglas, Bill Frisell, Charles Gayle, Ikue Mori, Hamid Drake, Peter Brotzmann, Ken Vandermark, Marc Ribot, Matana Roberts, Mats Gustafsson, Matthew Shipp ili Vijay Iyer, koji će primjerice nekoliko godina nakon nastupa na našem festivalu postati jednim od najnagrađivanijih i najtraženijih svjetskih jazz pijanista. A kad su odgovorni unutar ministarstva bez problema prihvatili činjenicu da se zbog njihove odluke gasi jedan takav festival, onda ih zasigurno ne bi nimalo zasmetalo gašenje i naših ostalih projekata.

Ali tu ću ih morati razočarati jer mi se nemamo namjeru predavati, pa tako već sad krećemo u pripreme za očito tešku 2017. godinu. Jedna od prvih mjera koje smo odlučili poduzeti je selidba dva naša najveća jesenska koncerta (Explosions In The Sky 22.10. / Swans 26.10.) iz Laube u Tvornicu kulture. Razlozi za takvu odluku leže u činjenici da su troškovi produkcije događaja ove vrste u Laubi čak tri puta viši nego u Tvornici kulture, pa bi u situaciji gdje gubimo dobar dio budžeta za 2017. bilo neodgovorno s naše strane potrošiti toliki novac na produkciju događaja koji će se održati do kraja tekuće godine. Premda smo u proteklih dvije godine bili sretni i zahvalni što nam je vlasnik Laube, po meni najljepše dvorane u zemlji, omogućio da tamo postavimo niz projekata (Electronic Beats Festival, koncerti Mark Lanegan Banda, Josea Gonzaleza, Mercury Rev i Ariela Pinka), prisiljeni smo zahvaliti mu se na dosadašnjoj suradnji i kroz uštedu koju ćemo postići izmještanjem navedenih koncerata u Tvornicu kulture olakšati sebi funkcioniranje tijekom iduće godine.

Istovremeno smo jako zahvalni vodstvu Tvornice kulture što su nam izašli u susret i oslobodili termine u svojoj dvorani, u kojoj su recimo Calexico u svibnju odsvirali po meni maestralan koncert, pri čemu se pokazalo da ovaj klub danas ima odlične tehničke preduvjete za realizaciju i najzahtjevnijih događaja.

Ono što nas ohrabruje da ustrajemo u daljnjoj realizaciji naših projekata je i potpora koju uživamo od strane Iskona – generalnog sponzora festivala SuperUho, tvrtke koja je uz samu financijsku podršku projektu u festival ugradila i niz dodatnih sadržaja koji su obogatili njegov program i mnogim posjetiteljima omogućili da festival napuste prepuni pozitivnih utisaka. Ove su godine to primjerice bile fenomenalne kreativne radionice za djecu i odrasle koje su se tijekom dana održavale u festivalskom kampu. Uopće ne sumnjam da nas iduće godine čekaju nova još kreativnija i zabavnija iznenađenja s njihove strane.

Jednako tako iza nas čvrsto stoji i Općina Primošten s kojom je dogovoreno potpisivanje petogodišnjeg ugovora o realizaciji festivala SuperUho, a kad se ovome pridoda podrška drugih zainteresiranih sponzora vjerujem da ćemo ipak uspješno prebroditi iduću godinu bez obzira na nezavidnu situaciju u kojoj smo se našli uslijed gubitka potpore od strane Ministarstva kulture.

Poručio bih na kraju onima kakvih nažalost još uvijek ima a koji će zasigurno slavodobitno ustvrditi kako je i vrijeme da se “nama parazitima” ukinu proračunska sredstva, da bi eventualnim gašenjem naših aktivnosti proračun Republike Hrvatske izgubio daleko više novca negoli smo iz tog istog proračuna dosad dobivali kao potporu za realizaciju naših projekata. Naime, činjenica je da se 1 kuna uložena u Žedno uho od strane države toj istoj državi vraćala najmanje dvostruko samo kroz naša plaćanja PDV-a i ostalih neophodnih davanja. Iznos koji je pak državni proračun uprihodio posredno kroz potrošnju naših gostiju, u prvom redu onih koji u sve većem broju pohode festival SuperUho, još je daleko veći. Dakle sveprisutna otužna i zaostala percepcija kulture kao vreće bez dna u koju se bespotrebno sipa javni novac u našem, ali i u slučajevima brojnih drugih pozitivnih primjera poduzetništva u kulturi, potpuno je promašena.

Hvala još jednom svima koji shvaćaju da su upravo umjetnost i kultura ono što ljude izdvaja od ostalih životinjskih vrsta i koji nam svojim angažmanom pomažu da ovo društvo činimo boljim”, završava Škugor svoje pismo.

Koncerti Žednog uha koji će se održati do kraja 2016. godine:

26.09. TIM HECKER / TAJGA&TUNDRA – Močvara
28.09. FREAKWATER – Močvara
30.09. FEAR OF MEN – Močvara
22.10. EXPLOSIONS IN THE SKY – Tvornica kulture
26.10. SWANS / ANNA VON HAUSSWOLFF – Tvornica kulture
01.11. RICHMOND FONTAINE – Močvara
04.11. IAMX – Močvara
14.11. MERCHANDISE – Močvara
17.11. RUSSIAN CIRCLES / HELEN MONEY – Vintage Industrial Bar

24.05.2015. (20:55)

Majstori strategije

Festivali u Hrvatskoj: Najveći je američki, a većinu organiziraju Britanci

“Festivali koji se održavaju u Hrvatskoj, još jedan su tipičan domaći paradoks. Ultra je američki proizvod, a najveći broj organizatora festivala stiže nam iz Velike Britanije. Zar nije paradoks da u toj zemlji postoji slogan i doživljaj Hrvatske kao ‘zemlje festivala’, a kod nas o tome nema nikakvog koncepta, o strategiji da ne govorimo!?” otkriva za tportal Mate Škugor, jedan od najuspješnijih domaćih ‘festivalaca’ iza kojeg je niz uspješnih projekata.