Nitko nikad ni blizu njemu
Sjećanje na najvećeg: 12. studenog 1955. umro je Tin Ujević, bard hrvatske boeme i pjesništva
Svoj zagrebački život Tin Ujević je rasporedio između (stare) Nacionalne knjižnice na Marulićevom trgu, podstanarske sobice u Selskoj ulici 116 c, Kazališne kavane i Blata. U gostionici je Tin pronalazio nove inspiracije i vodio genijalne monologe. Njegove šutnje i posebno anegdote za vratima gostionice ušli su u legendu: Vidjevši ga kako s praznom čašom stoji u gostionici, jedan veseljak mu je prišao i rekao: ‘Slaži nešto na brzinu i platit ću ti špricer.’ Tin ga i ne pogleda i odgovori: ‘Ne, prijatelju, rekao si dva!’. Kako je upravo slagao, ovaj šaljivdžija mu je morao platiti piće. Jedna druga anegdota kaže da je Miroslav Krleža ušao u kavanu u kojoj je sjedio Tin i da je, kada ga je ugledao, izgovorio: ‘Dobar dan, ljudi, a i tebi, pijani pjesniče!’ Tin mu nije ostao dužan: ‘Dobar dan i tebi, zastavo svih boja!’ Tportal