Sirijske izbjeglice pomoću starih madraca uzgajaju povrće
Ensuring nobody goes to bed hungry.
🔎 Learn more about the state of global hunger: https://t.co/rFKwcLdiT5 pic.twitter.com/pXIwNUYEti
— World Economic Forum (@wef) August 4, 2020
Ensuring nobody goes to bed hungry.
🔎 Learn more about the state of global hunger: https://t.co/rFKwcLdiT5 pic.twitter.com/pXIwNUYEti
— World Economic Forum (@wef) August 4, 2020
Rekordnih 62 milijuna tona (Mt) e-otpada proizvedeno je 2022. godine, što je povećanje od 82% u odnosu na 2010. Štoviše, predviđa se da će do kraja desetljeća količina elektroničkog otpada porasti za dodatnih 32%, na čak 82 Mt. Uz čak i jeftinu električnu opremu koja sadrži dragocjene materijale kao što su zlato, aluminij i litij, milijarde dolara vrijednih resursa protraćene su zbog nepravilnog prikupljanja i obrade e-otpada, stoji u izvještaju UNITAR-a. Godine 2022. pravilno je prikupljeno i reciklirano manje od četvrtine (22,3%) mase e-otpada. Do sredine stoljeća mogle bi presahnuti globalne zalihe i litija i kobalta koji se koriste u proizvodnji baterija, što dodatno povećava potrebu za pravilnim sustavom recikliranja. Bug
Cirkularna ekonomija je stoljećima posvuda u svijetu bila zapravo najnormalnija stvar. Sve se koristilo što je moguće duže, ništa se nije samo tako bacalo. Ali to se promijenilo u posljednjih otprilike 150 godina, otkako je počela ekspandirati industrijska proizvodnja. U brojnim zemljama arhitekti sve više koriste održive građevinske materijale, one stvari koje se može proizvesti u okruženju u kojem rade. Tako se primjerice sve više gradi s drvetom umjesto klimatski štetnoga cementa. Građevine se tako može koristiti na duži rok, a može ih se i sanirati – umjesto da ih se (s)ruši. Recikliranje je jednostavnije ako konzumenti paze na to da odvajaju otpad. A tko prilikom kupovine pazi na to da bira one proizvode koji traju duže – tom odlukom proizvodi na koncu i manje otpada. Visokokvalitetna jakna od vune ili pamuka može biti skuplja od jakne od plastike. Ali zato ona traje duže i lakše se može zakrpati. DW
Litij iz baterija može se reciklirati oksalnom kiselinom. Kakav se tehnološki postupak iza toga krije – i zašto je on toliko važan? Litij-ionska baterija se prvo izmrvi, a nakon odvajanja plastike i drugih materijala neprikladnih za recikliranje, ostaje frakcija koja se sastoji samo od elektroda, katode i anode, aluminijskog vodiča (u obliku folije) i separatora. Ta se frakcija, koja čini oko pola mase baterije, usitni u prah s česticama manjima od pola milimetra. Nakon toga treba prah usuti u vodenu otopinu oksalne kiseline – i kuhati. U oksalnoj se kiselini prije svega razgrađuje materijal anode, litijev kobaltat, LiCoO2 ili LCO. Aluminij, od kojeg su napravljeni električni vodovi, prelazi u aluminijev oksalat. Dobro ili loše? Najvažnije je izdvojiti litij, dok je aluminij – najčešći metal u Zemljinoj kori – manje važan. Kako bilo da bilo, rad švedskih znanstvenika je korak u pravom smjeru. Nenad Raos za Bug.
Tehnologija GROHE SilkMove ES pomaže pri uštedi energije. Pri korištenju konvencionalnih slavina s polugom u standardnom srednjem položaju, teku miješana topla i hladna voda. Tu nepotrebnu potrošnju energije sprječava SilkMove ES (Energy Saving) uložak koji osigurava da teče samo hladna voda ako poluga slavine ostane u zadanom središnjem položaju. Tek kada se poluga okrene ulijevo, teče topla voda. Najnovija inovacija je Everstream, prva tehnologija za tuširanje s recikliranjem vode koja cirkulira higijenski tretiranu vodu kako bi se stvorilo iskustvo tuširanja koje korisnici očekuju, ali trošeći što je moguće manje svježe vode – i daleko manje energije. Tuš sustav koristi samo četvrtinu vode i trećinu energije koja je obično potrebna tradicionalnim tuševima, što znači uštedu troškova do 65% godišnje. Green
Stručnjaci sa Sveučilišta u Bathu razvili su revolucionarnu metodu za recikliranje uz pomoć koje bi ono trebalo biti energetski manje intenzivno, a samim time i ekonomski isplativije. Koristeći katalizator na bazi cinka i metanol, novim izumom uspjeli su u potpunosti razgraditi komercijalne poli (bisfenol A karbonatne) (BPA-PC) kuglice koje čine naširoko korištenu klasu termoplasta, koja se obično koristi u građevinarstvu i inženjerstvu. Otpad se potom može pretvoriti u kemijske sastojke od kojih je izrađen, pomažući u očuvanju njegove kvalitete te ponovnu upotrebu tijekom beskonačnog broja ciklusa. Također, što je vrlo važno, obnavljanje BPA sprječava istjecanje potencijalno štetnog zagađivača okoliša, dok je DMC dragocjeno zeleno otapalo i građevni blok za druge industrijske kemikalije. Green
Uz ogromnu patnju i stradavanje ljudi u Ukrajini uslijed ruske invazije, materijalna šteta trenutno iznosi više od 128 milijardi eura, pokazuju dosadašnje statistike. Uništeno je stotinu tisuća domova, a milijuni tona građevinskog otpada prijete preplaviti ukrajinska odlagališta. Što učiniti s tako velikom količinom građevinskog otpada? To je pitanje koje si postavlja Dmitry Rodionov, direktor građevinske tvrtke Kopach Profi. Sedam dana u tjednu njegova je oprema izvlačila korisne proizvode iz 200.000 tona materijala bačenog svakog mjeseca. Sad je tvornica stala. Zato Kopach gleda na primjer drugih europskih zemalja koje su bile pioniri u novim metodama recikliranja. Koristi pritom modernu metodu koju su otkrili belgijski i nizozemski inovatori. Riječ je o posebno načinu recikliranja betona. Osnova građevine sastoji se od kamenja ili šljunka, pijeska, veziva – obično cementa – i vode. Sve te čvrste komponente mogu se izdvojiti iz otpada. Green
Baterije električnih automobila uzrokuju dva ključna problema. Prvi je iskopavanje metala potrebnih za njihov rad diljem svijeta, nakon čega se sirovine šalju u tvornice, najčešće u Aziji, odakle se gotove baterije ili gotovi automobili opet transportiraju po svijetu, a sve to stvara goleme količine CO2. Samo iskopavanje potrebnih materijala ima visoke ekološke troškove – tijekom rudarenja i izdvajanja metala oslobađaju se otrovne pare, a proces proizvodnje zahtijeva veliku količinu vode. Drugi problem leži u izazovu recikliranja samih baterija za automobile. Berlinski Oko-Institut procjenjuje da je u optjecaju gotovo 100.000 tona baterija godišnje. Za deset godina bit će ih milijun tona, što upućuje na hitnu potrebu pronalaska adekvatnog načina recikliranja baterija. Problem s recikliranjem među ostalim je i u tome što je cijena recikliranog litija pet puta veća od cijene litija iskopanog u rudniku. Aljazeera
“U razgovoru s vatrogascima saznali smo da su njihovi ruksaci za vodu napravljeni od materijala koji je jako sličan našim reklamnim platnima. To nas je navelo na razmišljanje postoji li netko u Hrvatskoj tko od reklamnih platna izrađuje ruksake i torbe prilagođene hitnim službama?”, kažu iz Anić Outdoora. Kontaktirali su JVP Zagreb i počeli razrađivati svoju ideju. “Tim korakom postali smo prva tvrtka u Hrvatskoj koja od recikliranih reklamnih platna proizvodi ruksake i torbe prilagođene hitnim službama”, ističu. “Od 2018. godine izrađujemo na stotine torbi godišnje koje su svakodnevno na terenu te služe kao pomoć pri spašavanju. Usto, prebacili smo cijelu proizvodnju torbi u Petrinju kako bismo potresom pogođenim obiteljima osigurali radna mjesta.”, objašnjavaju iz Anić Outdoora. Green
Kostarika, zemlja u kojoj su površinski kopovi zabranjeni, postala je vodeća u svijetu u vađenju teških metala poput litija, ali ne iz Zemlje, već iz starih baterija. Tvornica za recikliranje Fortech, osnovana je prije gotovo tri desetljeća u gradu Cartagu, 27 kilometara udaljenom od glavnoga grada San Josea, a zaposlenici je nazivaju ‘‘urbanim rudnikom‘‘. Posljednjih šest godina u glavnom im je fokusu ekstrakcija litija iz punjivih baterija koje se svakodnevno koriste u brojnim elektroničkim uređajima poput mobitela, prijenosnih računala, električnih automobila i solarnih panela. Godišnje se u svijetu bacaju milijuni baterija. Iako se kućište baterije razgradi u razdoblju od 100 godina, teško otrovni metali koji se nalaze u njoj nikad se ne razgrade. “Sada znamo da to nije otpad. Znamo da je to resurs koji se može ponovno koristiti”, rekao je Guillermo Pereia, izvršni direktor Fortecha. Jutarnji
Prema najnovijoj studiji Instituta u Kölnu, ukupna vrijednost starih mobilnih telefona izvan uporabe u Njemačkoj kreće se oko 240 milijuna eura. S druge strane, materijalna vrijednost pametnih telefona prodanih u 2021. iznosi 23,5 milijuna eura. Što se tiče telefona u reciklaži, u njima se može pronaći velik broj materijala poput aluminija, litija, magnezija, titanija i fosfora kao i vrijedni metali poput bakra, nikla i zlata. No, Britta Bookhagen iz Instituta za geoznanosti i prirodne resurse navodi da je “vrlo teško procijeniti koje će se sirovine reciklažom vratiti, kako i kada”. Tportal