Nisam znao nikoga da je život završio eutanazijom. Sad znam: moja sestra Dubravka Ugrešić
Sinan Gudžević: Dubravkina bolest i smrt
Vidi ovako, Sinane. Slika s Dubravkom ja nešto imam, ali uglavnom su kod nje ostale. Ona je bila čudo od odanosti fotografijama. Sad su sve u Amsterdamu, tamo će biti dok ne riješimo cijelu stvar sa stanom, sa knjigama. Vidi ovu gdje smo posve mladi, s majkom na Crnom moru, u Varni. Dubravki je dijagnosticiran rak dojke krajem ljeta 2017. U Zagrebu, u Institutu za tumore. Sve se držalo dosta dobro pod kontrolom uz oralne citostatike. Imala je neviđenu radnu energiju. Radila je čak i u danima kad se tumor proširio na mozak. Spavala bi malo, pola sata-sat, pa opet za stol. Evo vidi ovu sliku, to je bilo za njen rođendan prošle godine, to smo u Amsterdamu, u njenom stanu. Ovo što drži preko usta, ti kažeš, brnjicu za vješticu, to smo joj Maja Vodopivec i ja napravili natpis “Happy birthday Dubravka”. Vidiš da ona jako dobro izgleda i da ništa ne sluti na ono što će doći jedanaest mjeseci kasnije. Ali smo mi znali da bolest napreduje. I ona je znala, naravno. Ali, nije htjela da se priča širi. Nije željela da se ljudi zbog toga prema njoj promijene. Nije željela ni da se moja djeca brinu. Znalo je svega nas troje. Posljednjeg dana Dubravkina života, u njenoj sobi smo se okupili između deset i pola jedanaest prije podne. Najbliži Dubravkini prijatelji, ja i moja djeca. Novosti