Kada Vas je zadnji puta netko poveo u šetnju? Dopustite to danas svome kolumnistu. Našu ćemo turu započeti u Lipiku. Ajmo baciti pogled na ruševine nekada najsjajnijega lječilišnoga objekta, neorenesansnoga Kursalona (njem. Kur “lječenje, tretman” < lat. cura “briga” + salon <fr. “soba, dvorana”). Izgrađen 1893. po uzoru na bečki kursalon, bio je središte društvenoga života lječilišta. Proći ćemo kroz Filipovac (nazvan vjerojatno prema apostolu Filipu) te doći do Pakraca uz rijeku Pakru, po kojoj bismo mogli pretpostaviti da je dobio ime, posebno kada je s druge strane selo Prekopakra. Povijesni izvori ipak malo kompliciraju priču jer je zabilježeno da se ime Pakar, predslavenskoga podrijetla (možda u značenju „smola”), nekada odnosilo na rječicu Bjelu pritoku današnje Pakre, a koja se tada nazivala Pakrac (Pakar + –ac). Po njoj je nazvan i grad, dok je rijeka s vremenom zadobila ženski rod pa postala Pakra. Kako je za obronke Papuka zapadalo sunce, obližnji se vrh nazivalo Omanovac, valjda vezano uz arapsko ämānä „povjerenje” pa onda i „povjerena vrijednost” odakle amanet „nasljedstvo” i aman „milost, oprost”. Jedna lingvistička šetnja u režiji lokalnog portala.