Sami svoji stručnjaci
Sedam značajki zavjereničkog razmišljanja
Za lakše prepoznavanje teorija zavjere, psiholog Stephan Lewandowsky i kognitivni znanstvenik John Cook, autori Priručnika o teorijama zavjere koji je preveden i na hrvatski jezik, ističu sedam značajki zavjereničkog razmišljanja, predstavljenih uz pomoć akronima KONSPIR (Medijska pismenost):
- Kontradikcija – Teoretičari zavjere mogu istovremeno vjerovati u ideje koje su međusobno proturječne. Na primjer, oni će istovremeno vjerovati da je princeza Diana ubijena i da je lažirala vlastitu smrt, kao što će istovremeno tvrditi da je COVID prevara i da je COVID smrtonosno kinesko biološko oružje.
- Ogromna sumnja – Zavjereničko razmišljanje uključuje nihilistički stupanj skepticizma prema bilo kojem službenom izvještaju.
- Neprijateljske namjere – Uvijek se podrazumijeva isključivo podla motivacija iza bilo koje pretpostavljene zavjere. Teorije zavjera nikad ne dozvoljavaju mogućnost benignih motivacija onih koje optužuju za zavjeru.
- Sigurno nešto nije u redu – Iako teoretičari zavjera povremeno napuštaju neke specifične ideje kad one postanu neodržive, te promjene mišljenja ne mijenjaju njihovo opće uvjerenje da “sigurno nešto nije u redu” i da se službena verzija temelji na obmani.
- Progonjena žrtva – Teoretičari zavjera sebe doživljavaju i predstavljaju kao žrtve organiziranog progona. Istovremeno, sebe doživljavaju i kao hrabre protivnike
- Imunost prema dokazima – Teorije zavjere su inherentno zatvorene same u sebe – dokaz koji nije u skladu s tom terorijom se reinterpretira kao dio zavjere. Što su jači dokazi koji opovrgavaju zavjeru, tim više teoretičari zavjere nastoje uvjeriti ljude u svoju verziju događaja
- Reinterpretacija slučajnosti – Prekomjerna sumnja, karakteristična za zavjereničko razmišljanje, često dovodi do uvjerenja da se ništa ne događa slučajno