Tužan nastavak priče
Sead Alić: Istina o Ježevoj kućici Branka Ćopića
Inače sama priča nije nimalo drukčija od priča i sudbina tisuća drugih koji su iz ovih ili onih razloga morali napustiti svoje domove, danas bismo rekli nekretnine. No, ova je priča (pa bi takav možda mogao biti i nastavak) i medijski interesantna jer je riječ o vlasniku kuće čija je ljubav prema vlastitom domu dospjela i u pjesmu i donedavno širena sustavom obrazovanja kao metafora vjere u prirodni poredak Šume. Slučaj je opjevan perom Branka Ćopića, pisca koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata često boravio u Šumi i koji je baš zbog toga dobro poznavao karakterne osobine pojedinih stanovnika Šume. Branko je međutim bio toliko promućuran da je odmah prepoznao u kojem se smjeru kreće Šuma. Morali su mu zabraniti bavljenje ozbiljnim stvarima kao što je pisanje o ozbiljnim stvarima. Zbog toga je u trenucima depresije Branko znao reći da je ‘administrativno sproveden u carstvo dječjih priča’, piše dvostruki doktor filozofije i sveučilišni profesor Sead Alić u novom tekstu za Epohu.
