Sanja Modrić: Bit će da smo krivi mi - Monitor.hr
04.11.2018. (08:30)

Sanja Modrić: Bit će da smo krivi mi

Dječak iz Pučišća na Braču leži u splitskoj bolnici… Crne kronike pune su užasa, ali teško je zamisliti nešto strašnije. Pogodi te kao koplje u sljepočnicu kad čuješ da su se tako mala djeca kadra ovako svirepo obračunavati. Nastavnici se žale da su djeca sve gora. Osorna. Gruba. Bezosjećajna. Prosta. Ali nekako ne vjerujem da su ove generacije najednom mutirale u totalno groznu mladost. Bit će da mi odrasli negdje opasno griješimo pa smo ih učinili takvima. Djeca se uvijek potuku, rade psine, slagat će i prkositi. Ovo je, međutim, crveni alarm – piše Sanja Modrić u Novom listu.


Slične vijesti

Danas (11:00)

SF vlada

Šajatović: Zašto Plenković ne bi za potpredsjednika Vlade imenovao AI?

Nakon što 1. lipnja prođe i drugi krug lokalnih izbora, sljedeće tri godine političari ne bi trebali biti opterećeni izlascima na političko tržište. Tako i premijeru Plenkoviću ostaju tri godine mandata tijekom kojih bi napokon mogao učiniti nešto veliko. Po čemu će biti upamćen. Njegov veliki politički finale. Svih dosadašnjih godina Plenkovićeva premijerovanja u fokusu su bili iznuđeni odgovori na krizne situacije (Agrokor, korona, rat u Ukrajini, sada Trumpove carine…). Krizni menadžment, treba priznati, i nije bio tako loš. Ali za održivu budućnost države i zajednice uz političare vatrogasce nužni su oni koji mogu artikulirati dugoročne scenarije i strateško usmjeravanje države.

Jeste li uočili vijest da je Vlada Ujedinjenih Arapskih Emirata upravo odobrila pokretanje prvoga integriranog regulativnog ekosustava na svijetu temeljenoga na umjetnoj inteligenciji? Pojednostavnjeno, zakone će pisati i kontrolirati – na temelju najboljih svjetskih praksi – umjetna inteligencija. Miodrag Šajatović ima prijedlog za premijera… za Lider.

Nedjelja (16:00)

'Pokreću medijsku hajku zbog sijanja straha, ali će to zbog straha prešutjeti'

Ivančić: 30 pitanja uz “slučaj Kekin”

  • Ako se hajka na obitelj Kekin, režirana u generalštabu HDZ-a, taktički oslanja na model čopora koji se raspomami kada namiriše krv, bi li preokretanje združene energije u suprotan smjer, prema pokretaču hajke, vodilo zaključku da je čopor namirisao govno?
  • Kada premijer Plenković izjavljuje da protiv hapšenja Mile Kekina larma “besramna i licemjerna ljevica”, koja bi htjela “Hrvatsku dvostrukih kriterija”, zašto to govori u proizvodnom pogonu koprivničke Podravke, a ne u dnevnome boravku nekadašnjeg stana HDZ-ova predsjedničkog kandidata Dragana Primorca, koji je ovaj od Grada Splita otkupio po besramno niskoj cijeni, a nakon dva dana ga licemjerno prodao za duplo veći iznos?
  • Kada tužilac Turudić izjavljuje da je Državno odvjetništvo potpuno neovisno u svome radu i da podjednako tretira sve za koje se sumnja da krše zakon, zašto to govori na konferenciji za štampu, a ne na zadnjem sjedalu limuzine osuđenog kriminalca Zdravka Mamića?

Viktor Ivančić ima prava pitanja, za Novosti.

Nedjelja (14:00)

Pa ti reci da glazba ne može biti ispolitizirana

Beck: I Thompson i Kekin više su od pjevača – oni su simboli dviju kultura

Mile Kekin i Marko Perković slične su dobi, imaju gastarbajterski background: prvi je rođen u Njemačkoj, drugom je hranitelj obitelji radio ondje; obojica imaju iskustvo očeve odsutnosti: prvi je bez njega ostao mlad, drugi ga je viđao za velike blagdane; nisu iz velegrada: prvi je iz Tuzle, drugi iz Zagore. Ali razišli su se u obrazovanju: Kekin je diplomirao na Filozofskom u Zagrebu, a Perković u Splitu završio srednju ugostiteljsku, piše Boris Beck za Večernji list.

Kekin predstavlja hiperkulturu. To nije više visoka kultura obrazovanog građanstva, ali nije ni masovna; ona je usmjerena pojedincima koji u njoj vide izvor svojeg samorazvoja, kozmopolitska je i globalna te nadilazi bilo koju nacionalnu kulturu; u njoj je najvažnija individualnost i samoodređenje; njezini pripadnici su, kako to kaže Kekin za sebe, apatridi, i skreću lijevo. Thompson je predstavnik kulturnog esencijalizma. On je medij kolektivnog identiteta; njegova je kultura okrenuta prošlosti i najvažnija joj je zajednica, a ona skreće desno; ta je zajednica jednoznačna i jedinstvena, u njoj se apsorbiraju sve razlike između pojedinaca. Cijeli tekst na Narodu.

Subota (19:00)

All I'm askin' is for a little respect

Starešina: Trump je na putu da od sebe udalji čak i stvarne političke saveznike

Nije tajna da su i prije rusko-ukrajinskih mirovnih pregovora europski saveznici, iz vrlo pragmatičnih razloga, bili isključivani iz procesa koje vodi SAD. Završnica mirovnog procesa za BiH i Hrvatsku jedan je od primjera. Ali Clinton ih nije javno obezvrjeđivao, već je, naprotiv, javno potencirao to nepostojeće savezništvo. Nije prvi put da države nastoje neizravno naplatiti svoju vojnu i humanitarnu pomoć. No samo se Trump javno hvali da će vojnu pomoć Ukrajini uvjetovati sporazumom o mineralima. Kad bi prema europskim saveznicima pokazao barem onoliko poštovanja i takta koje je svojedobno pokazao prema vođi talibana, resetiranje američko-europskih gospodarskih odnosa i gradnja nove europske sigurnosne arhitekture imali bi mnogo bolju perspektivu. Ponižavanjem (europskih) saveznika i javnim prijezirom prema njima Trump ne zabija samo povremene autogolove, nego sve više izgleda kao da igra za protivnički tim. Višnja Starešina za Lider.

Subota (17:00)

I ti što mu pišu ljubavna pisma su ništa druga nego - mala djeca

Dežulović: Kako Vučić jede djecu

Sve bi Vučić dao “za našu decu”, danonoćno obilazi obdaništa i škole, prima delegacije đaka, spasava ih iz mećave i vodi na Zvezdine utakmice. Čak i studente voli da naziva “srpskom decom”, i uopšte, kad Vučića vidi uvek okruženog maloletnicima i čuje kako su mu usta puna “srpske dece”, zlonameran neko svašta bi pomislio.

Srpska socijalna služba, recimo, u celoj svojoj istoriji nije imala lakši slučaj od onog osmogodišnjaka koji je predsedniku Srbije napisao “Tata se voli puno, mama se voli više, a Vučić se voli najviše”: od mogućnosti da a) taj nesrećni mališan svoje rođene roditelje zaista voli manje od Aleksandra Vučića, gora je i teže shvatljiva još samo realna mogućnost da su ga b) na takvo pismo nahuškali sami roditelji. Koji u tom slučaju, strogo matematički, više vole Vučića nego sopstveno dete. U oba slučaja, svaki dan koji prođe pre nego tog nesrećnog mališana c) oduzmu roditeljima i nađu mu udomitelje koji će ga voleti više nego predsednika države, jedan je dan prekasno. Boris Dežulović za Novosti

Petak (10:00)

Aveti njihove prošlosti

Crvena knjižica “Misli Mao Ze Donga”: iako rijetka, i dalje se čita

No ako ih u Kini nema, ne znači da se ne čitaju, a možda ih ondje jednostavno znaju napamet. Zapadnjaci koji ondje posluju svjedoče da kineski partneri znaju citirati Maove misli, a navodi ga u svojim govorima i Xi Jiping – na sličan način na koji američki biznismeni čitaju Sun Cua, i u drevnim savjetima za vođenje rata traže nadahnuće u poslovnom svijetu. Mao bi zacijelo bio ponosan na to, iako mu vjerojatno ne bi bilo po volji da sazna da je knjižica, koju je zamislio kao oruđe Revolucije, postala samo još jedan primjerak kapitalističke fetišizirane robe.

Možda ni nama ne bi bilo loše baciti pogled u Crvenu knjižicu: liberalizam je Mao smatrao majkom svih grijeha, uz bahatost, sebičnost, lijenost i neuspješnost u dobrim vremenima; dao je zgodnu definiciju liberalizma: to je kad izbjegavaš bilo rad bilo sukob, da bi ti tog trenutka bilo ugodnije, a problem samo nastavlja rasti; demokracija je dopuštena, ali samo dok je rasprava konstruktivna – ne smije prerasti u ultrademokraciju: individualističku buržoasku odbojnost prema disciplini; svaki partijski kadar mora biti na usluzi masa i njima mora udovoljiti. „Bilo bi strašno zamisliti vrijeme u kojem će svi biti bogati“… Cijeli tekst Borisa Becka na Narodu

Petak (09:00)

Oni će nam reći da "znamo šta je bilo"

Jokić: Red kriminala, red Jugoslavije – Zar netko zaista misli da će birači pasti na to?

U izborima u kojima bi se političke borbe trebale voditi oko najboljih rješenja za promet, otpad, kanalizaciju i ostalu infrastrukturu, u kojem bi se stranke i kandidati trebali natjecati u najpovoljnijim rješenjima za priuštivo stanovanje i bolje obrazovanje… trenutna politička priča zasnovana je primarno na aferama i uhićenjima. Osim kriminala, političke su stranke ovog proljeća odlučile zaigrati na svoju omiljenu kartu – onu prošlosti. Premda kod nas ideje i rasprave o rješenjima problema u bliskoj i daljoj budućnosti ne prolaze baš najbolje, iskustva iz prethodnih izbornih ciklusa ukazuju na to da birači znaju kazniti različita ponašanja stranaka. Ovog će proljeća kandidati koji na nadolazećim izborima izbjegnu krimiće i povijesne ‘spektakle’ od birača biti prepoznati i honorirani. Boris Jokić za tportal.

17.04. (12:00)

Bogataši su jedno, elita su nešto drugo

Andera Andrassy: Siromašni bogataši – Ima li veće sirotinje od lovaša kojima nikad nije dosta?

Osim pregleda tjednih impresija, kojih imaaa (između ostalih da je izašla nova sezona Black Mirrora), Andrea dolazi i naslovnu temu: Burek je, kad ga pojedeš tamo gdje treba, luksuzno jelo, ćevapi također, ali s najvećim životnim luksuzom koji sam vidjela u Sarajevu su me upoznale dvije žene – obje konobarice, jedna radi tamo gdje smo bili na ćevapima, druga u buregdžinici… Prva odbijenica se sastojala od cjenkanja – ja sam na račun od tri porcije ćevapa htjela dodati pet eura, a nakon pobune žene koja nam ih je poslužila, dogovorile smo se da je dovoljan jedan euro. “Nemojte, previše je to, ovo je sasvim dovoljno.” Druga odbijenica je bila još konkretnija – gospođa koja nam je poslužila 7 bureka nije htjela uzet niti jednu jedinu dodatnu marku. Molili smo, inzistirali, pokušavali objasnit da usluga i hrana to zaslužuju, a ona je jednako snažno molila, inzistirala i objašnjavala da za to stvarno nema potrebe. “Potrošite to radije u Sarajevu.”… Dvije konobarice iz Sarajeva na papiru možda nisu bogatašice koje žive luksuzan život, ali u usporedbi s bogatašima i “bogatašima” kojima se svijet divi su rock zvijezde i rijedak primjer istinske elite… Piše Andrea Andrassy za Miss7

17.04. (10:00)

A takvi su...

Klauški: Trump šalje Amerikance u konc-logore. To je svakako šokantno, ali ipak nije baš iznenađujuće

U svojoj 250 godina dugoj povijesti Amerika je trpala Indijance u rezervate nakon što ih je protjerala i oduzela im zemlju, trpala je afričke robove na plantaže gdje su držani u zatočeništvu, trpala je Japance u Drugom svjetskom ratu u konc-logore, dok je nakon 11. rujna muslimanske zatvorenike i navodne teroriste trpala u zatvor u Guantanamu. A sada je Donald Trump smislio plan da će imigrante i sve ljude druge boje kože, pod sumnjom da su “kriminalci” slati u zloglasni zatvor u El Salvadoru. Tamo je njegova administracija nedavno poslala jednog američkog državljanina kojeg je optužila da je član bande, bez ikakvog pravosudnog procesa, bez prava na žalbu, ali i bez volje da se tog državljanina vrati u zemlju nakon što je Vrhovni sud jednoglasno donio odluku o njegovu povratku… piše Tomislav Klauški za 24 sata. Pročitajte do kraja.

15.04. (21:00)

Džaba krečenje: Rezime skupova i kontraskupova

Basara: Govor prve pratilje

Još se krećemo po marginama Visokog Kontraskupa, s kojeg se učesnici polako razilaze, neki od njih odnoseći i poneku stolicu. Budući da moja neznatnost skupove (svih boja) odavno ne gleda u realnom vremenu TV prenosa, nego ili posredstvom novinskih odjeka i reagovanja ili klipova ubačenih kroz Viber, moj prozor u svet, tako je postupila i ovog puta. I dobro je postupila. Nema se tu šta videti, pogotovo se nema videti ništa što nije već stotinu puta viđeno, uvek tu bude mnogo ničega oko buke, a u poslednjih, da kažemo, 12 godina periodično se okuplja ogroman broj ljudi da bi odaslali dve kratke poruke. U slučaju opozicionih protesta, ta poruka glasi: „Silazi s vlasti“, u slučaju pak Visokih okupljanja glasi: „Oću qwrz.“ S kombinovanim političkim iskustvom mladog, potom sredovečnog i na kraju starog majmuna, tvrd vam stojim da „obojena revolucija“ ne da nije „mogla“ uspeti – ako pod uspehom podrazumevamo Visoki Strmopizd – nego da joj nije ni bila namera da uspe, bar ne u smislu strmopizda… Bilo bi dobro da sve srpske čaršije i mahale, s Visokim Mestom na čelu, poveruju studentariji kad kaže da joj nije namera nikog da „ruši“, nego da izvrši politički pritisak da se svi akteri na histeričnoj političkoj sceni vrate u ustavom i zakonima omeđene okvire. U tom smislu je odlična ideja da se tekući režim najpre vrati k poznaniju prava, pa da se postepeno, zajedničkim snagama, krene u stvaranje manje napetog, manje nasilnog i za sve snošljivijeg društva. Ako bih ovo što sam napisao ispričao na nekom takmičenju za mis sveta, bio bih u najmanju ruku prva pratilja, ovako, napismeno, samo sam ostao džaba moler. Tako piše Svetislav Basara.