View this post on Instagram
Bogdanov akt oduševio je tisuće njegovih obožavateljica te je slika za manje od pola sata skupila više od dvije tisuće lajkova. Index
Umjetnik i književnik Dimitrije Popović objavio je knjigu Žensko tijelo u ogledalu slike: od Botticellijeve Venere do Koonsove Ciccioline (Ljevak, 2024.). U određenom smislu, Popović je gotovo prelaka meta za feminističku kritiku, nešto toliko anakrono da se čini da mu ne trebamo pridavati pozornost. Cijela knjiga Žensko tijelo u ogledalu slike može poslužiti kao (50 godina zakašnjela) ilustracija Bergerovih teza o ženskom aktu. “Naslikao si golu ženu zato što uživaš gledati je”, dijagnosticirao je još davno Berger umjetnike, a nemoguće je oteti se dojmu da ista motivacija goni i Popovića. Pa i on sam piše da su “mitske teme slikarima renesanse i baroka služile kao svojevrsni alibi kako bi mogli izraziti potrebu i zadovoljiti imaginaciju u slikanju nagih ženskih tijela” – jedino nije jasno prepoznaje li i sam sebe u tom opisu. Tihana Bertek za Kulturpunkt
View this post on Instagram
Jedan je muškarac od kipara Ciglara zatražio da izradi ženski akt njegove ljubavnice, a kad je popularni Lao krenuo s poslom i objavio prve fotografije svog djela, krenula je i pomama za takvim skulpturama. Skulptura je dobila nadimak Munja zbog tetovaže iznad međunožja i mogu reći da sam iznenađen kako je vrlo brzo postala popularna. Akt koji sam dobio za izradu stvarno ima specifičnu „žabu“. Čak je i ona prvo ostala malo začuđena zašto joj je „žaba“ tako velika, no objasnio sam joj da je skulptura rađena na osnovu akta. Nakon objašnjenja mi je rekla da ona zapravo svom ljubavniku govori da je njena „žaba“ poput Sueskog kanala, tako monumentalna, a ujedno i uska. Podravski
Monografija sa svojim podnaslovom „Od akta do akta“ ukazuje na bavljenje jednim aspektom Bakližina rada, i to u ovom slučaju umjetničkim prikazom golog ljudskog tijela, koji čini značajan dio opusa ovog svestranog autora, kojim je fasciniran kroz cijelu svoju karijeru. Formalno, to je monografija, međutim, knjiga je zamišljena kao znanstveni rad autora, povjesničara umjetnosti Vladimira Rismonda, a u njoj je obrađen tretman ljudskog tijela u različitim medijima: od crteža, slike, fotografije do animacije. Dakle, to nije klasična monografija koja se bavi općenito sa mnom i mojom biografijom, djetinjstvom i odrastanjem u Koprivnici, iako sadrži i nešto od toga. Autor kroz moj rad ustvari potvrđuje tezu koju je postavio i to isključivo kroz aktove koje radim, u svim „agregatnim stanjima“, odnosno kroz sva ta četiri medija. Podravski