Šajatović: Ako se još ne vidi da je pokvareno, ne popravljaj - Monitor.hr
20.06. (20:00)

Nastavljamo u revijalnom tonu

Šajatović: Ako se još ne vidi da je pokvareno, ne popravljaj

Generatori rasta ostaju fondovi EU-a pretočeni u potražnju za građevinskim radovima i rast plaća u državnom sektoru koji će podupirati domaću potrošnju. Dakle, ništa novoga od vladajućih. Jednako tako ni od oporbenjaka, koji nastavljaju staru praksu površnog reagiranja na Vladine poteze izjavama u Saboru ispred kopije Bašćanske ploče. ‘Bašćanci‘ ne pokazuju da su išta naučili od još jednog poraza. Umjesto da ozbiljno rade na programima koje će predstaviti za četiri godine (da, sad je vrijeme da se to počne!), zadovoljni su s još četiri godine primanja saborskih plaća i jeftinih ručkova u saborskom restoranu.

Ako se netko i odvaži nešto poručiti, to su ili fragmenti ili ponavljanje općih mjesta formulacijama koje su se mogle pročitati u tisku ili na portalima. Kao da su trostruki pobjednici na parlamentarnim izborima potaknuli samoeutanaziju konstruktivnosti intelektualnih elita. Ništa od ideja outside the box​. Miodrag Šajatović za Lider.


Slične vijesti

Danas (10:00)

Vratite se, možda sklopimo neki biznis

Starešina: Povratak iseljenika nije pitanje postojanja ministarstva već postojanja političke volje

Prva hrvatska vlada nakon višestranačkih izbora 1990. godine imala je i Ministarstvo iseljeništva. Ono je trebalo iseljenim Hrvatima omogućiti povratak u Hrvatsku i pomoći im u integraciji. Zadatak naoko lak, jer hrvatska dijaspora u prekooceanskim zemljama i u državama zapadne Europe je, prema procjenama, bila brojčano bliska broju Hrvata u Hrvatskoj, a socijalno vrlo šarolika. No projekt povratka iseljeništva ostao je do danas – neizvršen zadatak. Može li Ministarstvo demografije i useljeništva, koje je osnovano na inicijativu DP-a kao manjega Vladina partnera, to promijeniti?

Pa čak i u vrijeme stvaranja i obrane države, kada su veze između Hrvatske i iseljeništva bile na vrhuncu, znale su kako od dijaspore uzeti novac, iskoristiti njezin utjecaj i obeshrabriti povratak. Nakon 2000. to se pretvorilo u otvoreno neprijateljstvo, koje je potom prerastalo u hinjeno prijateljstvo. No vrata nikad nisu bila istinski otvorena. Osobito se pazilo da ‘uljez‘ iz dijaspore ne preuzme dio političke moći. No, zato se danas potomci iseljenika pomalo vraćaju kroz menadžment stranih kompanija. Višnja Starešina za Lider.

Danas (00:00)

Ako nam nešto treba, to su filmovi o Palestini za djecu

Žižek: Assange je slobodan, a mi?

Godinama sam se borio zajedno sa Julianom Assangeom i za njega. Kad sam čuo da je konačno slobodan, moja prva pomisao je bila da se vraća u svijet koji izgleda – i jest – mnogo gori od onog koji je ostavio iza sebe. Pandemije, ratovi i rasprostranjeni ekološki slom primoravaju nas da postavimo veliko pitanje: U kom točno smislu smo mi, koji udišemo sviježi zrak van zatvora, još uvijek slobodni?

Čak su i naša djela fikcije sve gora. Novi dječji film Inside Out 2 prati 13-godišnju Riley na početku puberteta. Njene personificirane emocije – Radost, Tuga, Strah, Bijes, Gađenje – napravile su novi odjeljak u njenom umu pod nazivom „Osjećaj sebe“. Tada dolaze četiri nove emocije – Strepnja, Zavist, Stid, Smaranje – i dolazi do sukoba. Radost misli da bi Riley trebalo samo da gleda kako da se lijepo provede u kampu, dok Strepnja želi da Riley dobije mjesto u timu i upozna nove prijatelje. Konačno, prva i druga generacija emocija nauče raditi zajedno kako bi zaštitile stalno promjenjiv Osjećaj sebe, ostavljajući gledatelje s potpuno lažnom predstavom o ljudskoj duši.

U stvarnom svijetu, ove unutrašnje psihičke tenzije često eskaliraju do ludila. Mnogo bolji film bi prikazao emocije palestinskog dječaka u ruševinama Gaze, a ne djevojke iz bogatog predgrađa Los Angelesa. Slavoj Žižek za Peščanik.

Jučer (16:00)

Kultura nekog drugog sjećanja

Pilsel: Uhodana crkvena svinjarija – koriste žrtve iz Jazovke da u Hrvatskoj zatru antifašizam

Već 34 godine, 22. lipnja, Crkva potaknuta od ustašonostalgičara slavi u Sošicama na Žumberku, pokraj jame Jazovke, misu zadušnicu „za sve ubijene na tom mjestu“. Spomen pohod „Jazovka“ tradicionalno se organizira 22. lipnja, na Dan antifašističke borbe, koji je u Hrvatskoj državni praznik, a organizator je udruga Hrvatski obredni zdrug – Jazovka. Stvar je kristalno jasna premda, nažalost, zloupotrebljavaju umorene i bačene u Jazovku, a to je ono što su u Argentini sugerirali potomci ustaški glavešina NDH poput Tomislava Frkovića kada se obraćao Kolindi Grabar-Kitarović – maknuti antifašizam iz državnog kalendara, iz udžbenika i čak iz Ustava RH. Tu agendu sada provodi vladajući Domovinski pokret. Drago Pilsel za Nacional.

Jučer (09:00)

Zadnja grana za koju se drže

Đikić: Sfera linča

U ovoj zemlji gotovo da i nema nacionalnog i lokalnog medija koji – transparentno ili manje transparentno – ne prima novac iz javnih izvora. U političkom i društvenom životu nitko relevantan – uključujući i Domovinski pokret, i ono što je ostalo od ekonomskih liberala – više ne barata stavom da medije treba sasvim prepustiti tzv. slobodnom tržištu, pa tko opstane – opstane, jer je valjda svima došlo do mozga da je taj koncept postao neodrživ ako se želi očuvati zametak ozbiljnog i kritičkog novinarstva kao javnog dobra, pogotovo u zemljama poput Hrvatske. Za Novosti, međutim, vrijede neke druge norme. Novosti su jedini problem kad je riječ o subvencioniranju medija, jer Novosti objavljuju tekstove koji razobličuju raširene nacionalističke dogme, ne samo hrvatske.

Neovisno o tome što će se dogoditi s javnim financiranjem Novosti, smjesta mora prestati forsiranje atmosfere linča, a jedini koji može zaustaviti hajku Domovinskog pokreta, onaj koji ima najveću odgovornost, zove se Andrej Plenković, koliko god se on pravio da nema veze s divljanjem svog glavnog koalicijskog partnera. Ivica Đikić za Novosti.

Jučer (01:00)

Nekritički kupci političkih proizvoda

Vučetić: Kažete da mrzim sve hrvatsko? U krizi ste događajnosti

Prije nekoliko dana, dok sam u trgovini kupovao nužne namirnice, obratio mi se, kako bi to Zoran Milanović rekao, potpuno nepoznat čovjek, doduše ne izravno, nego govoreći trgovkinji o meni, tako da ja čujem, kao onome koji ne voli ništa hrvatsko.

Što bi to bilo sve ili ništa hrvatsko, i kako to sve stane u nešto, nije mi baš najjasnije, ali ovo, očito, nije pitanje koje muči ovog kroatiziranog kupca, niti će ga, po onome što sam vidio, ikada mučiti. Hrvat voli nešto hrvatsko, baš kao što i ne voli nešto hrvatsko. Taj kupac-Hrvat, po svemu sudeći, ne voli ono što ja radim, a budući da je to nešto hrvatsko, on je, po vlastitim kriterijima, mrzitelj nečeg hrvatskog.

A ako netko već voli, jer voljeti se mora, nešto hrvatsko, onda zasigurno, pod pretpostavkom da je imalo uman, zna da nipošto nema uvid u to što je sve hrvatsko, pa stoga netko drugi, koga on ne shvaća, zasigurno nešto voli, a moguće da je to nešto što taj netko voli upravo nešto hrvatsko – moguće čak i hrvatskije od njegovog posjeda hrvatstva. Marko Vučetić za Autograf.

Petak (10:00)

Inače su izdajnici naroda... i tako iz prvenstva u prvenstvo

Basara: Fudbal bez krčmara

Šta je to što srpske vlasti, opozicije i najšire mase ujedinjuje u neodustajnoj nadi da će višedecenijski dokazano neuspešna reprezentacija osvojiti titulu evropskog, a ako bog da, i svetskog prvaka. Ja to objašnjavam fenomenom psihičkih epidemija, kojima je ovdašnji živalj vrlo sklon, potom tradicionalnom brkanju mobilizacije i pobede i čvrstoj veri da nam niko ništa ne može jer smo jači od sudbine. Što je sve skupa – osim što je tragikomično – u slučaju fudbala još i benigno. Ume to da bude i zlokobnije. Budući da u Srbiji fudbal (kao, uostalom, ni crkva) nije odvojen od države i naroda, reprezentativci na takmičenja ne odlaze da bi igrali fudbal, pa šta i bog da, nego da bi verifikovali pobedu bez krčmara. To je samo po sebi recept za uprd u čabar… Svetislav Basara

Četvrtak (15:00)

Nisam Mirta, ali učim statistiku

Šajatović: Na što sam sve alergičan

Kad bi postojali alergotestovi na fraze i konstrukcije koje me nerviraju, obje ruke do ramena bile bi pune žestokih reakcija. Na prvom mi je mjestu statističko neznanje mnogih političara, analitičara, urednika i novinara, pa i sveučilišnih profesora o tome da ništa ne može biti ‘dva puta manje‘ ili ‘deset puta manje‘ od nečega. Nešto može biti polovica ili desetina nečega većeg. Nakon godina upozoravanja, polako odustajem. Kažu novinari i urednici da je jače ‘tri puta manja plaća‘ nego ‘trećina nečije veće plaće‘. Pitaš ih, a koliko je jedan puta manja plaća? Kažu: ‘Nula‘. A koliko je dva puta manje? Kiselo se nasmiju, pogledaju te sa žaljenjem i sljedeći tjedan puknu naslov ‘Možemo ima 300 puta manje članova od HDZ-a‘. Miodrag Šajatović za Lider.

Srijeda (19:00)

Smrt cenzuri, sloboda novinarima

Tena Erceg: Assange slobodan, prijetnja novinarima ostaje

Odluci o nagodbi prethodio je obrat na britanskim sudu, koji je u svibnju uvažio tvrdnje Assangeovih odvjetnika da su američke “garancije”, prema kojima on u američkim institucijama neće biti izložen daljnjoj torturi, krajnje neuvjerljive. Tada se u cijeli proces već aktivno bila uključila australska vlada premijera Anthonyja Albanesea, pa uz pomoć onoga što je nazvano “tihom diplomacijom” s američkim vlastima sklopila dogovor prema kojemu će Assange biti pušten na slobodu, a američkom predsjedniku Joeu Bidenu sačuvan obraz. Ono što je SAD-u najvažnije, tim će dealom prijetnja američkog Zakona o špijunaži nastaviti visjeti nad glavama novinara koji se usude baviti kriminalnim tajnama američke nacionalne sigurnosti. I to bilo gdje u svijetu, a ne samo u SAD-u. To bi značilo da bilo koji novinar u svijetu koji želi objavljivati informacije o američkim kršenjima ljudskih prava može biti u situaciji da ga SAD progoni… Novosti

Utorak (12:00)

Čovjek koji nije bio 'naš dečko'

Dežulović: Naši dečki i ničiji Marko

Prošlog ljeta, sjetit ćete se možda, pred utakmicu trećeg pretkola kvalifikacija Europske lige između AEK-a i Dinama stotinjak do zuba golorukih navijača zagrebačkog Dinama okupilo se u Ateni i krenulo u teroristički obilazak tamošnjih znamenitosti. Obilazak je završio ubojstvom jednog navijača AEK-a, a stotinjak Bad Blue Boysa pohvatano je po ulicama i sprovedeno u okolne zatvore. Otprilike u isto vrijeme Egejskim morem ispred Atene sporo se vukao Phoenician M, bulk carrier turske kompanije, čiju je posadu vodio Splićanin Marko Bekavac, kojeg su uskoro uhitili jer su na brodu našli kokain, unatoč njegovim upozorenjima i molbama da se na brod postave nadzorne kamere.

Turska policija nije imala nijedan dokaz protiv splitskog kapetana, na pronađenim vrećama kokaina nije pronađen nijedan njegov otisak prsta ili bilo kakav biološki trag, ali to za hrvatske medije nije bila nikakva, a kamoli fantastična vijest. Za hrvatske medije fantastična je vijest bila kako grčka policija nema nijedan dokaz protiv zatvorenih navijača Dinama, i kako ni na jednom od noževa pronađenih nakon nereda u Ateni nije pronađen nijedan njihov otisak prsta ili bilo kakav biološki trag. Dalje priču znate, možda i o ovom slučaju o kojem piše Boris Dežulović za N1 snime film.

24.06. (10:00)

Najbolja kad je najteže...

Starešina: Ma kako završio Euro 2024., hrvatska reprezentacija i dalje ima otvoren put za rast

Možda je temeljna značajka njihova uspjeha što je nastajao nasuprot (političkom) sustavu, nasuprot pomodarstvu, mimo stereotipa i uobičajenih praksi. Obično iza velikih sportskih uspjeha, osobito nogometnih, stoji država s financijskom i moralnom potporom. I, dakako, s interesom gradnje nacionalnog samopouzdanja, motivacije, promidžbenim interesom… I uoči Svjetskog prvenstva u Rusiji bila je predodređena za poraz, a Dalić doveden da sjedi na klupi do očekivano brzog ispadanja. Očekivani gubitnici vratiše se sa srebrnom medaljom. Drugi na svijetu. I za budući rast još važnije: vratili su se kao momčad koja pobjeđuje kada bi se drugi predali, momčad koja zarađuje, što im je pomoglo ostvariti neovisnost o politici i nogometnim lobijima. To im je omogućilo nešto što se čini samorazumljivo: da igraju oni koji su najbolji. Ali s rezultatima je k njima došla i politika. Višnja Starešina za Lider.