Iza svega ovoga stoji izraelska arogancija – ideja da možemo činiti što god želimo, da nikada nećemo platiti cijenu i biti kažnjeni zbog toga. Mislili smo da ćemo nastaviti maltretirati Gazu, bacati joj mrvice poput desetak tisuća viška izraelskih radnih dozvola, uz uvjet da se lijepo ponašaju, a i dalje ih držati u zatvoru. Pomirit ćemo se sa Saudijskom Arabijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a Palestinci će biti zaboravljeni sve dok ne budu izbrisani, kao što žele mnogi Izraelci. Baš kao što je zadimljeni stari palestinski buldožer u subotu razrušio najpametniju barijeru na svijetu, tako je zdrobio i izraelsku aroganciju i samozadovoljstvo. Time je rasturio svaku pomisao da je za sigurnost dovoljno povremeno napasti Gazu ubojitim dronovima i prodavati te dronove polovini svijeta u ime sigurnosti. Već se u subotu govorilo o potpunom uništenju cijelih četvrti u Gazi, o okupaciji Zapadne obale i kažnjavanju Gaze “onako kako nikada prije nije bila kažnjena”. Međutim, Izrael od 1948. godine ni za trenutak nije prestao kažnjavati Gazu. Nakon 75 godina maltretiranja, Gazu ponovno čeka najgore. Prijetnje da će Gaza biti „sravnjena sa zemljom“ dokazuju samo jedno: ništa nismo naučili. Arogancija ostaje, unatoč ogromnoj cijeni. Lupiga