Riješena tajna nastanka života?! - Monitor.hr
17.03.2015. (15:30)

Jednostavan odgovor na složeno pitanje

Riješena tajna nastanka života?!

Kako je život nastao iz neživih atoma i molekula, pitanje je koje prate brojni paradoksi slični paradoksu kokoši i jajeta. Rezultati nove studije pokazali su da je iz para jednostavnih molekula, kakvih je na ranoj Zemlji moglo biti u izobilju, mogla nastati cijela mreža jednostavnih reakcija u kojoj su mogle biti stvorene tri ključne klase biomolekula neophodnih za pokretanje prvih oblika života – nukleinske kiseline, aminokiseline i lipidi. “To je vrlo važan rad”, rekao je Jack Szostak, molekularni biolog koji istražuje misterije nastanka života u Massachusetts General Hospital u Bostonu. T-Portal, Inquisitr


Slične vijesti

Nedjelja (10:00)

Prirodni laboratorij

Najnovija teorija kaže: život je možda nastao u pukotinama vrućih stijena

U eksperimentu s otopinama aminokiselina između safirnih pločica na različitim temperaturama, dokazali su da toplina uzrokuje razdvajanje i koncentriranje molekula. Glicin se koncentrirao pri vrhu, a veće aminokiseline na dnu. Toplinski gradijenti također potiču povezivanje molekula: uz razliku temperature od 10 °C, glicin je prelazio u diglicin. Prve molekule života možda su nastale u vrućim pukotinama kroz koje je strujala voda – prirodni laboratorij drevnog planeta. Nenad Raos za Bug

11.05. (19:00)

Iz anorganskog u organsko

Raos: Život je mogao nastati u jezeru bogatom sodom

Još je starim Egipćanima ntrj (tako su ga zvali jer nisu imali samoglasnike) bio vrlo važan jer bez njega ne bi bilo mumija – u njemu su naime sušili mrtva tijela prije balzamiranja. Još je važniji bio (za sve narode) po tome što su od njega – grijanjem na vatri – priređivali sodu, a soda je – uz kremeni pijesak – bila i ostala osnovna sirovina za izradu stakla. Wadi (suho jezero) bi mogao biti i izvor prvog života, mjesto na kojem je nastala prva živa stanica. To pokazuje istraživanje skupine znanstvenika sa svih strana svijeta okupljenima u američkim institutima. U tim jezerima koncentracija karbonata i hidrogenkarbonata iznosi od 0,1 do 1 mol/L, ovisno o vremenskim prilikama (sunce ili kiša), a osim što je njihova voda izrazito lužnata (pH=10), sadrži i ione magnezija (koji stabiliziraju molekule nukleinskih kiselina) te fosfatne ione.

Kada su u vodu dvaju jezera (ili otopinu koja je simulirala njezin sastav) stavili nukleotide aktivirane vezivanjem aminoimidazola, oni su se počeli povezivati kopirajući molekulu RNA (template) vežući se za nju po načelu sparivanja baza te produžujući početnu molekulu RNA (primer). Nakon tri dana (72 sata) 10 do 75 % početnih molekula RNA produžilo se za tri i više nukleotida. Iz toga slijedi jednostavan zaključak: u vrijeme suše u lužnatim jezerima nastajale su molekule RNA, a u sezoni kiša formirale su se stanične membrane, protostanice. Uzalud nam se nadati da ćemo taj proces vidjeti na Zemlji, ali bismo ga mogli otkriti na drugim planetima. Nenad Raos za Bug.

21.08.2023. (12:00)

Bez hrđe nema ni života

Raos: Tajni život hrđe

Getit – mineral kojeg je otkrio i opisao J. W. Goethe – njemački pjesnik koji se, što je manje poznato, bavio prirodoslovljem. Ono čime je zadužio mineralogiju nije bilo ništa drugo nego prirodna hrđa. Kemijska formula getita je naime FeO(OH), a to je formula hrđe. No, postoji mnogo vrsta hrđe. Novi pogled na nju daje istraživanje francuskih znanstvenika. Oni su utvrdili kako zelena hrđa, uz dodatak kisika oksidira metan, CH4, u metanol, CH3OH. To je otkriće još jednog procesa za uklanjanje metana, stakleničkog plina, baca novo svjetlo na njegovu sudbinu u atmosferi – i biosferi. Proces oksidacije metana zelenom hrđom događa se u morskim dubinama, blizu vulkanskih hidrotermalnih izvora. No, prema novijim teorijama o postanku života, baš su se na tim mjestima razvili prvi oblici života, pionirski organizmi. Nije li zelena hrđa i na to utjecala? Pretpostavku da je baš tako bilo podupire baš ovo istraživanje. Nenad Raos za Bug.

29.04.2022. (09:00)

Ipak smo vanzemaljci

Još jedna teorija o nastanku života: na Zemlju ga donijeli – meteoriti

U biologiji je abiogeneza, kemijska evolucija koja je prethodila biološkoj, prirodni proces kojim je život nastao iz neživih tvari, kao što su jednostavni organski spojevi. Pobornici teorije o meteoritima smatraju da je ona posebno plauzibilna jer skraćuje vrijeme potrebno za abiogenezu, budući da su ključni sastojci potrebni za nju mogli nastati u svemiru puno prije nego što su uvjeti na Zemlji postali pogodni za život. Znanstvenici su u novoj studiji, sofisticiranom tehnologijom, u meteoritima koji su stigli na Zemlju uspjeli identificirati sve pirimidine i purine koji se nalaze u DNA i RNA. Tim je analizirao uzorke s tri meteorita bogata ugljikom, i utvrdili da meteoriti sadrže čak i šećere i baze. Index

05.10.2019. (14:30)

Otprilike tako nekako ide i s ljudima...

Nenad Raos: Može li se mućkanjem kemikalija dobiti živa stanica? – Može!

Doktor znanosti Nenad Raos u Bugu se osvrnuo na pokus ruskih i švedskih znanstvenika koji su uzeli kulturu ekstremofilne bakterije Deinococcus radiodurans, odvojili njezine sastojke u četiri frakcije – DNA, RNA, proteine i lipide – a  zatim frakcije pomiješali, ulili u epruvete te zataljene epruvete ostavili tri tjedna u hladnjaku na 4 oC. Htjeli su vidjeti može li od komponenata stanice spontano nastati nešto slično živoj stanici. Pokazalo se da može – kad su smjesu proteina i nukleinskih kiselina s vezikulama izlili u Petrijeve zdjelice u njima je nakon deset dana izrasla kolonija D. radiodurans. Kaže Raos da ovi pokusi pokazuju da su se u pradavnom oceanu vezikule mogle udruživati s proteinima i nukleinskim kiselinama (ili njima sličnim molekulama) i tako stvoriti prve stanice.