Ples sa Žabicom
Rijeka – grad u krizi identiteta
Urbana geografija Rijeke izmjenjuje se rapidnom brzinom, kroz niz stambenih (RIO-Kantrida), kulturnih (Art-kvart), gospodarskih (novi lučki terminali), društvenih (Marina), obrazovnih (Sveučilište u Rijeci) i logističkih (D403) projekata, prodirući duboko u identitetsko tkivo grada. Govorimo o urbanoj tektonici koja se, u sličnom obujmu, zadnji put tako pomicala u drugoj polovici 19. stoljeća; tada se formirao gradski obalni pojas, utvrđivala lučki operativna obala, formirala stambena politika, a ljudi i industrija selili uz more. Plan razvoja grada Rijeke za razdoblje od 2021. do 2027. godine u tekućim dvadesetima i riječkom gradilištu prepoznaje natruhe tog doba, dodajući i čas ludih dvadesetih prošlog stoljeća, vjerujući kako može nadići “demografske, gospodarske i ostale izazove” te ući u globalne tokove. Danas je Rijeka “jedno od područja najveće gustoće”, gdje su “najopterećenije prostorne cjeline gradsko središte, Podmurvice-Preluk i Sušak koje zauzimaju nešto više od trećine površine Grada, a u njima živi oko 70% stanovništva”. S tim urbanim izazovima danas se, većinom, bavi privatni kapital koji, konačno, utkaje vrijeme u prostor. I dok su lučki projekti budili nostalgičnu crtu (“gle sine, još jedan kruzer/tanker”), potpisana transformacija Žabice suočava nas izravno s vizijom Rijeke na konzumerističkim i neoliberalnim temeljima. Kulturpunkt