Hrelić počinje doslovce na tek kojih stotinjak koraka od ulaza u moj neboder. Već ispod Mosta mladosti, i na odmorištima stuba koje se penju na most, prvi su trgovci i trgovkinje. Najloni prostrti po prašini, uz armirano betonske stupove, zapišane generacijama zapruđskih pasa i mačaka, nogometni dresovi i majice nanizani po rukohvatima stubišta, i neke žene, neki muškarci koji pokušavaju trgovati. (…) Cvrče kobasice i šnicle, mrtva se prasad okreće oko svoje osi, peku se jaganjci Božji na žaru svetoga Lovre, a putopiscu se i šetaču učini da je daleko od Zagreba, ali i da je daleko od ovog vremena. Učini mu se da je na nekom dubokom Balkanu, u vlastitoj orijentalnoj podsvijesti i predsvijesti, negdje oko Doboja, Zenice, Kaknja, a godina je sedamdeset i neka. Miljenko Jergović