Renault je proizvodio najbolje tenkove i taksije koji su zaustavili ofenzivu na Marni, a Citroën streljivo, Rolls-Royce proizvodio oklopnjake... - Monitor.hr
Subota (20:00)

I autoindustrija je imala svoj ratni put

Renault je proizvodio najbolje tenkove i taksije koji su zaustavili ofenzivu na Marni, a Citroën streljivo, Rolls-Royce proizvodio oklopnjake…

Andre-Gustave Citroën uoči izbijanja Prvog svjetskog rata nije bio netko koga se prvo povezivalo s automobila. Francuski industrijalist je doduše 1906. postao direktorom automobilske tvrtke Mors, no kad su topovi zapucali nad Europom Andre Citroën bio je zadužen za masovnu proizvodnju streljiva. I to je činio briljantno te je stekao svjetsku slavu. Prva bitka na Marni odvijala se od 5. do 12. rujna 1914., a za zaustavljanje snažnog njemačkog napada najzaslužniji su Renaultovi automobili Type AG i Type AG-1, kolokvijalno zvani ‘Taxi de la Marne’. Malo je poznato da je Henry Ford bio veliki pacifist, međutim, kad je Amerika 1917. ušla u rat svi Fordovi traktori i kamioni u britanskim tvornicama proizvodili su se isključivo za potrebe vojske. Nacional


Slične vijesti

Subota (19:00)

Navik on živi ki zgine pošteno

Urota zrinsko-frankopanska i njezino brutalno slamanje od strane Bečkog dvora i danas može biti povijesna lekcija iz politike i geopolitike

U vrijeme kada se hrvatska politička retorika nerijetko spušta na razinu psovke, a strateško promišljanje budućnosti i ne postoji, cilj je ovog serijala Višnje Starešine za Lider podsjetiti kako se o velikim i egzistencijalnim izazovima naroda i države može promišljati, govoriti i djelovati drukčije – Oproštajno pismo grofa Petra IV Zrinskog supruzi i političkoj suradnici Ani Katarini Zrinski rođ. Frankopan jedno je od najdirljivijih pisama u hrvatskoj (političkoj) povijesti. Večer uoči smaknuća u Bečkom Novom Mestu, dakle, 29. travnja 1671., na smrt osuđeni Petar iz tamnice piše Ani Katarini: Moje drago serce. Nimaj se žalostiti zverhu ovoga moga pisma, niti burkati. Polag Božjega dokončanja sutra o desete ore budu mene glavu sekli, i tulikajše naukupe tvojemu Bratcu. Budi I Bog hvaljen, ja sam k smerti dobro pripravan, niti se plašim.

Ovo pismo nije samo osobni, intimni oproštaj Petra Zrinskog od Ane Katarine. Ono označava i tragičan slom jednog pokušaja osamostaljenja Hrvatske u odnosu na tuđinsku vlast, u ovom slučaju u odnosu na Bečki dvor, u povijesti poznat kao Urota zrinsko-frankopanska. Označava i tragičan kraj dviju hrvatskih plemićkih obitelji – Zrinskih i Frankopana – koje su puna dva stoljeća bile nositelji obrane od osmanskih osvajanja. I to ne samo obrane vlastitih posjeda i hrvatskih granica, već i obrane kršćanske Europe.

Četvrtak (20:00)

Ovo je, gospodo, pravi Hrvat i domoljub

Nikola Zrinski nije bio čovjek velikih filozofskih dubina i diplomatskih finesa. Bio je iznad svega vojskovođa, ratnik i pragmatični političar

Odlučno je odbijao sve turske ponude za savezništvo i vazalni odnos, kakve su mnogi vladari u jugoistočnoj Europi, prihvaćali kao manje zlo. Danas bi se to kazalo da je čvrsto čuvao hrvatsko geopolitičko mjesto u Europi, bez obzira na nezadovoljstvo mnogim političkim postupcima europskih vladara. Viteška obrana Sigeta postala je inspiracija za brojna umjetnička djela. U Hrvatskoj je sjećanje na Nikolu Šubića Zrinskog ponovo osnaženo četiri stoljeća poslije bitke, u drugoj polovici 19 stoljeća, u vrijeme formiranja nacionalnih država u Europi, kada je i Hrvatska formulirala svoje državotvorne programe, tražeći svoju (geo)političku šansu za državnu suverenost.

Sigetsku je bitku Ivan pl. Zajc pretočio u operu ‘Nikola Šubić Zrinski‘, uz evergreen koračnicu ‘U boj, u boj‘. Zrinski u posljednjem proboju iz Sigeta postao je tema i mnogih likovnih djela i to ne samo među hrvatskim umjetnicima. No dok je po viteštvu široko prepoznat, manje su prepoznate njegove političke odlike. Prva: znao je vrlo jasno postaviti strateški prioritet. Bila je to obrana od Turaka, dok je sve ostalo moglo biti predmet pregovora i dogovara. I drugo: jasno je vidio hrvatsku geopolitičku poziciju u Europi. Iako je imao mnogo razloga osjećati se i zaboravljen i napušten pa i izigran. Iz serijala Višnje Starešine za Lider.

16.08. (22:00)

Žrtva ti nije bila uzaludna

Zaboravljena utvrda Modruš podsjeća na plemića Bernardina Frankopana: Život je proveo ratujući s Turcima, održao je povijesno važan govor

Mnogo je razloga zbog kojih bi dio hrvatskog povijesnog pamćenja trebao biti vojskovođa, intelektualac i poliglot, političar i diplomat Bernardin Frankopan, čiji lik možemo samo zamišljati, jer niti jedan njegov portret nije postojao ili nije ostao sačuvan. A jedan od glavnih razloga njegov je Govor za Hrvatsku ili u latinskom originalu Oratio pro Croatia, kao primjer kultiviranog političkog govorništva i jedan od najsnažnijih hrvatskih govora na međunarodnoj političkoj sceni. Turski vojnici gotovo bez otpora osvajaju hrvatski kraljevski grad Knin i Skradin, napadaju i pustoše hrvatska naselja u Lici uključujući i Modruš kod Ogulina, koji je potpuno opustošen, dio stanovništva je odvedeno u roblje, a dio je pobjegao. Frankopanovu utvrdu Tržin-grad nisu osvojili, ali knez Bernardin više nema ni ljudi, a niti oružja za obranu. Povijesni serijal Višnje Starešine za Lider.

03.08. (14:00)

Hannibal ante portas

Bitka kod Kane: Najveći poraz Rimljana u povijesti, Hanibal izveo masakr vojske od čak 80 tisuća vojnika

Drugi punski rat, Hanibal je ušao duboko u Apenine i nanio rimskoj vojsci poraz za porazom. Drugi je kolovoza 216. godine pr. Kr. i Rimljanima je prekipjelo – poslali su vojsku od 80 tisuća vojnika u grad Cannae misleći kako će brojčano nadjačani zaustaviti Hanibala u njegovom pohodu. Bitka se odigrala između potoka i litice. Rimljani su htjeli vrlo jasan teren u kojem Hanibal neće moći izvesti neki trik. Međutim, Hanibal je imao plan – namamiti da prvi krenu kako bi ih mogao sa svojim elitnim postrojbama napasti s boka i zaokružiti rimsku vojsku sa svih strana. Rezultat – masakr dotad najveće vojske koju je Rim ikad poslao u jednu bitku. O prikazu bitke u videu stavite na 28:30. Index

20.07. (14:00)

Nema koncentracije

Faktograf: Bazen u radnom logoru nije dokaz nepostojanja holokausta

Fotografija je snimljena u radnom logoru Nováky koji se nalazi na području današnje Slovačke. U digitalnom obliku dostupna je na stranici Yad Vashema, svjetskog centra za sjećanje na holokaust, sa sjedištem u Izraelu. Fotografija zapravo prikazuje radni logor u Slovačkoj, gdje su, prema trojici povjesničara, uvjeti bili drugačiji od onih u koncentracijskim logorima kojima su upravljali nacisti. Logorom su upravljali slovački pripadnici Hlinke, milicije koju je osnovala pronacistička Slovačka narodna stranka, a ne pripadnici SS-a. Uvjeti nisu bili loši, a većina zatvorenika bili su vješti majstori i stolari koji su radili u radionicama.

Za razliku od logora Nováky, u tipičnim radnim logorima koji su vodili nacisti, zatvorenici su bili izloženi nedostatku hrane, lijekova i odjeće, a radilo se dugo i intenzivno. Faktograf

09.07. (09:00)

Iz političke povijesti

Hrvoje Klasić i Dejan Jović u Kontrapovijesti: Raspad Jugoslavije postao je neizbježan nakon tri povezana momenta

Hrvoje Klasić u 19. Kontrapovijesti razgovara s profesorom Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu Dejanom Jovićem o procesu odumiranja socijalističke Jugoslavije. Jović bi počeo od Titove smrti, otkada kreće i postepena liberalizacija društva. Tu su i sve više rastuća nacionalna pitanja među jugoslavenskim narodima. Još je za vrijeme Titova života bilo kritike na Ustav. Tih je godina eskalirala i ekonomska kriza. Iako nominalno socijalističkog sistema, gdje razlika u društvu ne bi trebalo biti, vladale su društvene nejednakosti koje su dovele do konflikata. S druge strane zapadne republike Jugoslavije poput Slovenije nisu željele izdvajati sredstva za razvoj manje razvijenih regija na istoku federacije, iako Jović smatra kako bi od toga imale koristi.

Za raspad su možda najpresudniji bili tada rastući nacionalistički narativi koji su se proširili po cijeloj federaciji, iako je bilo i pozitivnijih priča. Specifičnost Jugoslavije u odnosu na druge slične države je autonomija samih država sastavnica, zbog čega je ideja jugoslavenstva – jedinstvenog naroda, tim problematičnija. Tu su bile i Miloševićeve pretenzije da “smanji” Jugoslaviju gdje bi jedan od naroda bio zastupljen oko 50 posto, odnosno, bio u većini. Očuvanje Jugoslavije je postalo beznadno kad je predsjedništvo SFRJ povuklo vojsku JNA iz Slovenije 1991., drugi su događaji u Vukovaru i Dubrovniku koji se smatraju službenim početkom rata, a treći je međunarodno priznanje Hrvatske 15. 1. 1992.

30.06. (00:00)

Ideja za muzej

Dok koalicijski dogovor HDZ-a i DP-a podrazumijeva realizaciju Muzeja žrtava komunističkog terora, Goli otok ostaje neuređeno mjesto sjećanja

Goli otok nije bio “prirodno” naseljen – njegova povijest počinje u 20 stoljeću, ako izuzmemo da je na otoku bilo povremenog ovčarstva i ribolova. Dokazano je da je između dva rata jedna talijanska firma tražila koncesiju Golog otoka od Kraljevine Jugoslavije za boksitnu rudu kako bi izveli aluminij, no nako nnekoliko probnih bušotina je napušten. Kasnije je jedna od tih jama poslužila za jedan od logora na Golom otoku – Petrovu rupu koji je bio namijenjen tvrdokornim ibeovcima, starim komunistima, bivšim liderima KPJ, osobama s dugim stažem u Sovjetskom Savezu i proslavljenim partizanskim komandantima. Želeći organizirati logore za politički preodgoj državnim neprijateljima otvoren je danas zloglasni Goli Otok. Iako se na državnoj razini ne razmatra ništa u vezi s uređenjem Golog otoka kao mjesta sjećanja, postoje nekoliko modela razvoja koji se predlažu. Podsjeća se kako je Europski parlament donio 2008. godine Rezoluciju o europskoj savjesti i totalitarizmu te u svojoj preporuci naglasio da svaka zemlja prilagodi vrijeme i način obilježavanja vlastitoj povijesti i tradiciji… H-alter

19.06. (20:00)

Vive la France!

Napoleon je bio taktički genij, nekoliko je razloga zašto ga smatraju najvećim vojskovođom u povijesti

Napoleon je mladost proveo čitajući o vojnim uspjesima Cezara i Augusta te o antičkim bitkama u kojima su pobjeđivali najbolji vojni zapovjednici. Bio je također obožavatelj topništva. Sudjelovao je u bitkama i borio se baš kao i njegovi vojnici kako bi zaradio poštovanje svojih ljudi. Osim toga, vojsku je reorganizirao u male jedinice. Svaka od njih imala je svoju pješadiju, konjicu i topništvo. Tako su se mogli brzo kretati i samostalno prehranjivati. Poznat je po svojoj dosjetljivosti i taktiziranju, koje se često pokazalo uspješnim. Mnogi smatraju da je Napoleon izgubio u zadnjoj fazi svoje ratne karijere najviše zato što se protivnik, među kojima su neki već prije ratovali protiv njega, naviknuo na njegove taktike. Index

13.06. (23:00)

Povijest nije samoposluga

Novinarka i producentica: Klasićeva TV serija o partizanima izazvat će kontroverze, a zašto ju je HRT odbio – ne znam

U pozadini svih tih rasprava je antifašizam. Smatram da je antifašizam i danas vrlo važan. Zašto? I danas smo izloženi totalitarnim ustrojima. Vidimo da i u demokracijama postoje ti elementi. Iako sam svjesna da je našim gledateljima, kao i vašim čitateljima, važno kakva je situacija o toj temi u Hrvatskoj, ne bih posebno izdvajala Hrvatsku. Svjedočimo tome u cijelome svijetu. Kritika, naravno, uvijek može biti pa očekujem da će ih biti, ali isto tako mi je jasno da pod „kritikom“ u projektu ovakve tematike bude i mnogo ideoloških napada koji nemaju veze ni s obradom teme ni s televizijskom izvedbom.

Kao novinarka izuzetno sam zadovoljna time što u seriji o svim područjima koja su obrađivana govore povjesničari iz cijele Europe, a za većinu tih ljudi ne mogu naći razloga da budu na bilo koji način pristrani – govori Tanja Novak, šefica podružnice Al Jazeere u Zagrebu, ujedno i producentica nove dokumentarne serije, za Nacional.