Privid savjesti, a ne priziv
Renato Baretić: Kako to da nijedan zubar nije odbio pacijentu popraviti tri šestice, npr. obje donje i lijevu gornju jer je 666 Sotonin broj?
Jeziv slučaj namjernog uskraćivanja elementarne građanske slobode, praćenog izvrgavanjem posve nedužne osobe psihičkoj i fizičkoj torturi u režiji disfunkcionalnog državnog sustava, ponajviše zdravstvenog (skraćeno: slučaj Mirele Čavajde) izgurao je opet, premda neizravno, pod lupu javnosti pojam liječničkog “priziva savjesti”. (…) Može biti i bilo koja druga struka – evo vaša, na primjer, da vam bude lakše zamišljati – ali nećete naći nijednu u kojoj ćete moći odbiti neki od svojih ugovorenih poslova i radnih zadataka (još jednom: nekažnjeno!) ako se pozovete na svoja moralna, etička ili vjerska uvjerenja ili nazore. To smiju samo medicinari, usprkos zakonu koji je čak i, ovakav kakav je, Ustavni sud proglasio važećim i obvezujućim. Brate mili, pa ni lički medvjed sa zastupničkim imunitetom ne bi bio zaštićeniji od njih! – piše Renato Baretić