Popili su i suviše da bi shvatili
Reizdanje ‘Muzičara koji piju’ – Tko će danas slušati tuđu muku?
Osim što je to jedini album Riblje Čorbe u izdanju Jugotona, postoje jaki i jasni razlozi za reizdavanje albuma. Inicijalno slabo prodavan, ako izuzmemo neuvjerljivu uvodnu “Kazablanku” i nedovoljno prokuhanu “Džukele će me dokusuriti”, album je remek djelo. To je komplet pjesama o emocionalnoj potrošenosti, prevari, licemjerju, samoći, sumnji i beznađu. Đorđevićevi sentimenti nisu padali s neba, ako znamo da je u to doba solo-gitarista Rajko Kojić, prema kazivanjima članova grupe, sve više tonuo u heroin, a ni basist Miša Aleksić se nije s prevelikim veseljem sjećao tog perioda jer je i sam u to doba dosta pio. Pjesme su u pravilu izvrsne, pokazuju dijapazon utjecaja, od ranog rocka, britanskog popa, preko ZZ Topa do hard rocka. Produkcija Kornelija Kovača je jednostavna i direktna, sam Bajaga će se sjetiti da mu je Kovač pomogao oko zvuka “Kad hodaš”. Možda je i to razlog zašto je relativno loše prošao – tko će slušati tuđu muku u vrijeme inflacije, stabilizacije, redova za kavu, redukcije i inih pojava? Doduše, slično nam vrijeme slijedi, a “Večeras vas zabavljaju muzičari koji piju” zaslužuje da ga se čuje i doživi bolje nego u vrijeme inicijalnog izdavanja. Ravno do dna
