Iz anorganskog u organsko
Raos: Život je mogao nastati u jezeru bogatom sodom
Još je starim Egipćanima ntrj (tako su ga zvali jer nisu imali samoglasnike) bio vrlo važan jer bez njega ne bi bilo mumija – u njemu su naime sušili mrtva tijela prije balzamiranja. Još je važniji bio (za sve narode) po tome što su od njega – grijanjem na vatri – priređivali sodu, a soda je – uz kremeni pijesak – bila i ostala osnovna sirovina za izradu stakla. Wadi (suho jezero) bi mogao biti i izvor prvog života, mjesto na kojem je nastala prva živa stanica. To pokazuje istraživanje skupine znanstvenika sa svih strana svijeta okupljenima u američkim institutima. U tim jezerima koncentracija karbonata i hidrogenkarbonata iznosi od 0,1 do 1 mol/L, ovisno o vremenskim prilikama (sunce ili kiša), a osim što je njihova voda izrazito lužnata (pH=10), sadrži i ione magnezija (koji stabiliziraju molekule nukleinskih kiselina) te fosfatne ione.
Kada su u vodu dvaju jezera (ili otopinu koja je simulirala njezin sastav) stavili nukleotide aktivirane vezivanjem aminoimidazola, oni su se počeli povezivati kopirajući molekulu RNA (template) vežući se za nju po načelu sparivanja baza te produžujući početnu molekulu RNA (primer). Nakon tri dana (72 sata) 10 do 75 % početnih molekula RNA produžilo se za tri i više nukleotida. Iz toga slijedi jednostavan zaključak: u vrijeme suše u lužnatim jezerima nastajale su molekule RNA, a u sezoni kiša formirale su se stanične membrane, protostanice. Uzalud nam se nadati da ćemo taj proces vidjeti na Zemlji, ali bismo ga mogli otkriti na drugim planetima. Nenad Raos za Bug.
