Skoro kao da je živ
Raos: Vapneni cement koji krpa sam sebe
Izuzmemo li bitumen i gips, vapno je najstariji vezivni materijal – poznat Egipćanima u trećem stoljeću prije nove ere. Pri pečenju vapna troši se energija (toplina) koja nastaje izgaranjem fosilnih goriva. Još je gore s betonom. Računa se da 9 % sveukupne emisije CO2 potječe od proizvodnje, transporta i upotrebe betona. Gdje je rješenje? Rješenje je u novim građevinskim materijalima, u novim vezivima, u novim cementima. I evo jednog takvog, skoro pa čudesnog. Tajna novoga materijala je u enzimu koji omogućuje da se napravi vapno, vezivo, ne od kalcijeva hidroksida nego od kalcijeva klorida. Najvažnije svojstvo novog građevnog materijala krije se u riječi self-healing. Novi se enzimski građevni materijal veže za stari, već očvrsnuti materijal, a da pritom na spoju ne gubi čvrstoću. To je pokazao pokus lomljenja grede. Nenad Raos za Bug.