Raos: Ugljične točke hvataju energiju Sunca - Monitor.hr
28.10.2023. (12:00)

I od sunca možemo dobiti toplu vodu

Raos: Ugljične točke hvataju energiju Sunca

Pretvaranje organske tvari u ugljik vrlo je jednostavno, ali samo ako nam nije stalo kakav ćemo ugljik dobiti. No kemičarima je do toga i te kako stalo. Ključna riječ je „ugljična točka“ zahvaljujući kojoj je napravljen izvanredno otporan plastični materijal koji izvrsno apsorbira Sunčevo zračenje. Novi materijal izvrsno apsorbira Sunčevo zračenje u širokom rasponu valnih duljina, što uključuje ultraljubičasto i infracrveno zračenje. Tada ga pretvara u toplinu, što je znatno bolje od drugih „crnih“ i organskih i anorganskih materijala. Ako se između P-CD-plastike i hladne površine postave poluvodički elementi, može se iz Sunčeve svjetlosti dobiti električna energija. Nenad Raos za Bug


Slične vijesti

31.08. (11:00)

Kemičari rade na spasu klime

Kineski umjetni (super)list pretvara CO2 u vrijednu kemikaliju

Da bismo radili ono što radi biljka, trebamo imati pogodan fotokatalizator, dakle tvar koja će spajati ugljikov dioksid i vodu, ali ne u ugljičnu kiselinu (soda-vodu) nego u nešto drugo. To „nešto drugo“ je najveći kamen spoticanja, jer fotokatalizator, da bi bio upotrebljiv, treba davati samo jedan produkt i to produkt koji ima tehnološku vrijednost – riječ je dakle o organskom spoju koji može poslužiti kao sirovina ili u najgorem slučaju kao gorivo. Može li se to napraviti? Može. Ako se zahvaljujući novom fotokatalizaoru može iz ugljikova dioksida izravno dobiti acetaldehid („acetaldehyde synthesis“), onda je to besumnje ekonomski vrlo povoljno, jer se od acetaldehida (etanala, CH3CHO) može dobiti praktički svaki kemijski spoj, od alkohola (etanola) i octene kiseline do umjetne gume. No da bi se razumjelo što je rečeno o novom fotokatalizaru, treba zaroniti malo dublje u kemiju. Što su to proveli kineski znanstvenici, podrobnije objašnjava Nenad Raos za Bug.

18.05. (20:00)

Čajem protiv tumora

Raos: Lijek protiv raka iz željeza i kamilice

Tim naših znanstvenika iz splitskog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta došli su do nove metode pripreme magnetita: pomiješajte otopinu željezova triklorida, FeCl3, s natrijevom lužinom, NaOH, i tome dodajte čaj od kamilice. Nakon grijanja u mikrovalnoj pećnici, na nižoj (200 oC) ili višoj temperaturi (260 oC) te nakon centrifugiranja i sušenja dobit ćete magnetit, ali ne u obliku crnog tvrdog kamena nego u vidu nanočestica prosječnog promjera 79 nm. Nanočestice magnetita, koje su usto stabilizirane adsorpcijom organskih tvari iz čaja od kamilice, su citotoksična. Dodajmo tome da je moguće zbog magnetskih svojstava (superparamagnetizam) čestice magnetetita koncentrirati u bolesno, tumorsko tkivo, pa još da one mogu absorbirati organske tvari, među kojima i one koje djeluju protiv tumorskih stanica… Što reći drugo nego: nova metoda liječenja raka je na vidiku. Nenad Raos za Bug

10.02. (14:00)

Nije dovoljno prozračiti

Raos: Radon u kući: nema mjesta za paniku, ali… oko 350 tisuća ljudi podložno povećanom zračenju, najveća koncentracija izmjerena u Lici

Trebamo li se bojati radioaktivnog plina radona u svojoj kući? Sve ovisi o tome gdje (u Hrvatskoj) živite. Što činiti ako je izvor onečišćenja zraka u našoj kući? Treba otvoriti prozor, jasno, no nije sve tako jasno kako se u prvi čas čini. Radon je, osim što je radioaktivan, i sveprisutan. Nastaje raspadom radija, a radij (Ra) pripada raspadnom nizu uranija. Pritom je plemeniti plin, što znači da se u prirodi nalazi u nevezanom stanju, ne može ga se vezati, npr. u filtrima za zrak, a k tome može izazvati i rak, ako se zadrži u plućima. U Hrvatskoj ga ima na pojedinim mjestima više, a negdje manje. U Zagrebu je koncentracija u prosjeku niska, najviše ga se može naći kod Karlovca, dok je najniža u Podravini. Uzrok je geološki, leži u sastavu tla. Važna je i vlažnost tla, koja sprječava njegovo prodiranje. Zato ga najviše ima na krškim područjima. Zbog toga svega dobro je izmjeriti razinu radona u Vašoj kući (ako već niste), kaže Nenad Raos za Bug.

06.01. (12:00)

Da znaš što si bacio u fontanu

Raos: Porijeklo kovanog novca? Pitaj kemičara!

Ono što arheologe (a i numizmatičare) veseli je da zahvaljujući modernim instrumentalnim metodama nije potrebno novčić otopiti u kiselini – umjesto toga treba ga samo ozračiti rendgenskim zračenjem i iz snimljenog spektra fluorescencije (μ-X-ray fluorescence spectroscopy, μ-XRF) iščitati njegov sastav. Pa kakav je? Iako je riječ o (modernoj) bronci, dakle o leguri bakra i kositra, njezin sastav varira od novčića do novčića: bakra ima od 64,5 do 98,9 %, a kositra od 0,06 do 7,14 % (moderne bronce imaju 4 – 12 % kositra). No to je tek početak priče, jer se u kovini iz koje su iskovani novčići nalazi još sedam metala: olovo, željezo, cink, srebro, titanij, mangan i kalcij. Od toga dva (titanij i mangan) ne pripadaju izvornom novčiću nego su u njega dospjeli kontaminacijom iz tla. Nenad Raos o rimskom novčiću, s gledišta kemičara, za Bug.

17.12.2023. (11:00)

Ipak nije otpad

Esterifikacija – nova nada za lignin

Drvo je sastoji od dva polimera, od celuloze i lignina. Još jednostavnije: prerada drva, da bi se od njega proizveo papir, sastoji se od odvajanja celuloze od lignina. I dok je celuloza našla najširu primjenu u svakodnevnom životu, lignin nije drugo nego nusprodukt, da ne kažem otpad pri proizvodnji celuloze. Najbolje ga je spaliti u peći (ili pretvoriti u tekuće gorivo), da bi se od njega dobila bar energija. Lignin se također može koristiti za dobivanje ugljičnih vlakana (carbon fiber, CF). Vlakna dobivena od esterificiranog lignina (HiMWELL) su tanja i jednolikija od onih dobivenih od sirovog lignina (KL), a usto imaju veću rasteznu čvrstoću. Već se dugo radi na tome da se lignin, kao prirodna i obnovljiva sirovina, primiješa plastici. Nenad Raos za Bug

15.12.2023. (17:00)

Znanost svakodnevice

O knjizi Kemičar u kući Nenada Raosa: Svatko bi trebao znati barem nešto o kemiji

Hoću pokazati da je kemija centralna znanost i da ljudi moraju znati kemiju da bi uopće mogli živjeti, da te trgovac ne prevari, da se ne upropastiš, da se ne unesrećiš, da znaš koristiti kemijske preparate, da znaš, konačno, i kuhati, govori Raos o novijoj knjizi Kemičar u kući, koja se zove isto kao i serija tekstova koji su redovno izlazili na Bugu. Kad nešto kupujemo, pa makar i posuđe za kuhanje, trebamo se informirati o njegovu kemijsku sastavu. To nije jednostavno jer kemijski sastav nije uvijek naveden na deklaraciji, a tvornička imena često nas zbune. Tu su brojni savjeti kako izbjeći trgovačke, ali i druge prevare. HRT

13.10.2023. (16:00)

Nikad kraja inovacijama

Raos: Nobel za kemiju 2023 – kemija (i fizika) kvantnih točaka

Najviše znanstveno priznanje u području kemije ove godine dobila su trojica američkih znanstvenika za načelno i ne baš najnovija otkrića. „Nanočestice koje su tako sićušne da im veličina određuje svojstva“ su nešto što se odavno zna, a za njih su sigurno čuli svi koji su se imalo bavili kvantnom fizikom. Treba se prisjetiti da su još stari staklari znali bojati staklo koloidnim česticama (česticama, po definiciji, veličine od 1 do 100 nm). No, predviđanje svojstava tvari područje je fizike, a priređivanje tvari posao je kemičara. Poluvodičke kvantne točke, kojima se bavio jedan od laureata, našle su primjenu u telekomunikacijskim sustavima temeljenima na optičkim vlaknima. Primjenjuju se i u fotonaponskim uređajima, fotodetektorima, u biomedicini… i zato su i ovogodišnje nagrade također zaslužene, pojašnjava Nenad Raos za bug.

12.10.2023. (22:00)

Tajne svemira

Asteroid otkriven u 19. stoljeću mogao bi se sastojati od nama nepoznatih kemijskih elemenata

Asteroid 33 Polyhymnia iznimno je velike gustoće, zbog čega znanstvenici vjeruju kako se sastoji od kemijskih elemenata s brojem protona većim od trenutno najvećeg s periodnog sustava elemenata, koji još nisu poznati. Gustoća svemirskog tijela prema jednom mjerenju iznosi 75.28 prema kubnom centimetru, što ga čini ultragustim svemirskim tijelom. Iako je osmij najgušći stabilni element, elementi s višim atomskim brojevima proizvedeni su putem eksperimenata. Tako je nastao Oganeson, element s atomskim brojem 118, koji je nastao “bombardiranjem” kalifornija. Kemijski elementi s većim atomskim brojevima obično su nestabilni i radioaktivni, s relativno kratkim vremenom poluraspada. No, s obzirom da se asteroid proučavao putem radara, astrofizičari zasad mogu samo pretpostavljati kakvi su elementi u pitanju. IFL Science

09.06.2023. (22:00)

Ostaneš živ

Što se dogodi kad dotaknete živu?

Jedan od najotrovnijih i najopasnijih kemijskih elemenata ima široku primjenu. S obzirom da je svakako preporučljivo oprezno rukovati njome, pitanje koje si mnogi postavljaju – je li opasno dodirnuti živu golom kožom? Odgovor je, iznenađujuće – nije. Živa ne prodire kroz kožu tako lako poput, recimo, vode. Međutim, može biti opasna ukoliko se dodirne s otvorenom ranom na koži. Općenito rijetko tko preporučuje rukovanje živom bez zaštitnih rukavica. No, najčešća trovanja živom događaju se kroz njezine organske spojeve i soli. Živa utječe na naš živčani sustav i bubrege te može uzrokovati zatajenje organa, tremore, nesanicu, glavobolju te motoričku disfunkciju kao i demenciju. IFL Science

13.03.2023. (11:00)

Ipak smo došli iz svemira

Raos: Kako su u svemiru nastale aminokiseline?

Japanski istraživači su u staklenu epruvetu stavili vodu u kojoj su otopili najjednostavniji dušikov spoj, amonijak (NH3) i dva najjednostavnija organska spoja koja sadrže kisik – metanol, CH3OH, i formaldehid (metanal), HCHO. Takvu otopinu podvrgnuli su gama zračenjima. Dobili su više aminokiselina, ali među njima nije prednjačio glicin (najjednostavnija aminokiselina). Najviše je bilo alanina. Odgovara li to onome što nalazimo u meteoritima? Ne odgovara. U najpoznatijem meteoritu Murchinsonu – ima otprilike isto toliko alanina koliko i beta-alanina, oko 1,4 ppm (grama po toni). A trebalo ga je biti puno više. Što se dogodilo? Bilo ga je više, ali je i nestao. Sve ima svoju trajnost, pa tako i trajnost aminokiselina. A postanak života na Zemlji? To je malo duža priča, ali zaključak je kratak: najčešća aminokiselina u pradavnom oceanu bio je alanin. Jer tada ga je u meteoritima bilo mnogo više nago danas, Nenad Raos za Bug.