Radić o novom Linklaterovom filmu: Vrlo inteligentno, pravo postmodernističko ostvarenje - Monitor.hr
02.07. (12:00)

Kad narastem, želim biti Linklater

Radić o novom Linklaterovom filmu: Vrlo inteligentno, pravo postmodernističko ostvarenje

Riječ je o zadnjem uratku nezavisnog autora Richarda Linklatera (mnogima poznat po Before trilogiji), čije često vrlo raznolike filmove povezuje izrazita sklonost opsežnim dijalozima likova s tzv. filozofskom notom. I u “Hit Manu” puno se govori i ponešto “filozofira”, čak i formalno jer naslovni je lik profesor filozofije, a u tematskom središtu stoji pitanje jastva, odnosno identiteta – ne izravno rodnog, nego prije univerzalno-individualnog, ali film bi se itekako mogao analizirati i iz perspektive reprezentacije rodnih identiteta, s obzirom na to da u njemu maskulinost i femininost (u bitnoj mjeri u erotskom ključu) zasigurno nisu na posljednjem mjestu. Naslovni protagonist sveučilišni je dakle nastavnik koji počne honorarno raditi za policiju kao lažni plaćeni ubojica od kojeg klijenti naručuju ubojstvo, a njegov je zadatak da skriveno ozvučen snimi eksplicitno verbaliziranu kriminalnu narudžbu i potom protiv “klijenata” svjedoči na sudu. Damir Radić za Novosti.


Slične vijesti

04.12. (13:00)

'Naturalizam bez lirskog'

Radić o filmu ‘Proslava’: Film solidne kvalitete i povremenih dojmljivih uzleta

Roman “Proslava” Damira Karakaša kao stvoren je za filmsku adaptaciju – narativno je “funkcionalno” parceliziran i, mnogo važnije, izrazito je slikovit. Dok sam ga čitao imao sam dojam da istovremeno gledam film u modu lirskog naturalizma i, s obzirom na to da mi je to jedna od omiljenih poetika, zamišljao kako sâm polučujem taj film. Stilski, Anković se odlučio na koncepciju “čistog naturalizma”, de facto ignorirajući poetičnost koja tako sugestivno boji Karakašev roman. U primjeni naturalističkog stila režiser je kompetentan, što rezultira cjelinom koja nesumnjivo ima potrebnu atmosferu, iako ona generalno nije na najvišoj razini. Takvu atmosferu Anković vrlo rijetko, svega nekoliko puta u filmu, “diže” ekstraordinarnim stilizacijama. Damir Radić za Novosti.

27.11. (17:00)

A mogla je to biti dobra priča

Radić o filmu Dražen: Slabo zapjenjena sapunica

S obzirom na to da je spomenuti tim još u predprodukciji poručivao da želi raditi film o Draženovom osobnom životu, o tome kakav je “bio čovjek”, gledatelja upućenog u to ne iznenađuje da je sportska dimenzija posve skrajnuta i donekle konkretizirana zapravo tek dvjema “malim” utakmicama – Cibone protiv ljubljanske Olimpije koja je nastupila s juniorima i na kojoj je Petrović oborio dugotrajan rekord Radivoja Koraća po broju poena postignutih na jednom susretu, te hrvatske reprezentacije protiv slovenske u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, posljednje Draženove utakmice uopće. Umjesto slojevite slike, “osobni Dražen” ispao je posve nezanimljiv lik, kaže Damir Radić za Novosti.

12.11. (19:00)

Neka druga Pepeljuga

Anora: Vjerojatno najbolji film Seana Bakera dosad

Do 2015. i naslova “Tangerine” Sean Baker bio je sineast nepoznat izvan uskog područja (ultra)niskobudžetne nezavisne produkcije. S tim svojim petim dugometražnim igranim ostvarenjem, premijerno prikazanim na Sundanceu, preko noći je postao senzacijom – film smješten u svijet transrodnih seksualnih radnica dinamično je prepleo dramu i komediju, a pritom je djelovao autentično poput dokumentarca, čemu je obol dalo i snimanje isključivo pametnim telefonima. Drugi put zaredom Baker kao središnji lik postavlja osobu iz svijeta seksualnog biznisa, samo ovaj je put riječ o mladoj djevojci koja se bavi plesom u krilu i druženjem s klijentima u privatnim sobama njujorškog noćnog kluba. Damir Radić za Novosti.

05.11. (12:00)

Preko ruba pameti

Radić o filmu ‘Svemu dođe kraj’: Spoj žanra i angažirane promidžbe nije izveden nimalo glatko

Doduše, i film i roman Na rubu pameti posežu za pamfletizmom u obračunu sa sistemom, ali dok se kod Krleže radi o dominantno ironičnom monološkom romanu-eseju s mnogo modernističko-avangardističkih (stilskih) postupaka, Grlić se dominantno priklanja žanru kriminalističke drame, bez esejiziranja i ikakve stilske ambicioznosti. Dok Krleža jednokratno, ali moćno razbija monološku doktorovu perspektivu uvođenjem antologijskog lika Valenta Žganeca i njegova kajkavskog “kmetskog” monologa, Grlić takav osebujan ekskurs nema. Spoj žanra i angažirane promidžbe nije izveden nimalo glatko, iako se film kao cjelina, koliko god bio idejno ćoškast i kvrgav, lako gleda, što će reći da je režiran lakom rukom i da je imao dobrog montažera. Damir Radić  o posljednjem filmu Rajka Grlića za Novosti.

30.10. (13:00)

I mi svoje konje za utrku imamo

Damir Radić: Hrvatska je postala kratkometražna filmska sila

Ne samo da je “Čovjek koji nije mogao šutjeti” osvojio Zlatnu palmu i nedavno je nominiran za Europsku filmsku nagradu, nego je na short listi Europske filmske akademije od 30 kratkih filmova u konkurenciji za nagradu njih čak četiri bilo iz Hrvatske – pored Slijepčevićeva kanskog pobjednika, još i eksperimentalni dokumentarci “Radije bih bila kamen” Ane Hušman i “Valerija” Sare Jurinčić te hrvatsko-portugalska igrana koprodukcija “Tako te volim” (javno još neprikazana u nas) portugalskog režisera Márija Maceda i hrvatskog scenarista Ivora Radmilovića Pavleka, snimljena u Hrvatskoj na hrvatskom. edina zemlja koja je imala više naslova na listi je velesila Francuska, svi ostali filmski moćnici ostali su iza Hrvatske. Veći dio aktualne hrvatske kratkometražne produkcije moglo se vidjeti krajem prošlog tjedna u karlovačkom Kinu Edison, na 33. Danima hrvatskog filma. Damir Radić za Novosti.

16.10. (18:00)

MeToo, MeToo!

Radić o filmu ‘Strange Darling’: Mollner odlično barata složenom i nepredvidivom naracijom

“Smrtonosni susret” i njegov autor mnogo duguju Quentinu Tarantinu. Radnja filma tarantinovski je ispričana kroz nekronološki poredana poglavlja, glavni načelni orijentiri horori su iz 1970-ih, osobito u prikazu enormnog (seksualnog) nasilja nesuzdržani kultni naslovi kao “Zadnja kuća nalijevo” Wesa Cravena i “Teksaški masakr motornom pilom” Tobea Hoopera. Redateljski stil izrazite retoričnosti također može uputiti na Tarantina, ali i na njegova omiljena sineasta Briana De Palmu, a ima u Mollnerovu filmu i natruha Davida Lyncha, kroz profantastični “bljeskoviti” motiv viđenja čovjeka kao đavla ili demona. Damir Radić za Novosti. Forum

26.09. (17:00)

Kad humanost susretne francuski šarm – filmski osvrt uz blagi osmijeh

Petar Krelja: Dokumentarist s kritičkim okom i srcem za neprivilegirane

Kao urednik ostavio je velik trag vješto koncipiranim i vođenim emisijama. Kao kritičar, inače specijalist za francusku kinematografiju, ali i ljubitelj klasične američke naracije, bio je spoj tolerancije i oštrine – nije skrivao nezadovoljstvo filmovima koji mu se nisu sviđali, ali rijetko kad je bio nemilosrdan. Kao filmski autor, Petar Krelja bio je najznačajniji kao režiser i scenarist dokumentarnih radova. Srce tog obimnog opusa bili su duboko humanistički filmovi različitog tematskog usmjerenja: od onih o neprivilegiranoj djeci do portreta kreativnih žena. Istovremeno blag i energičan, sofisticiran i iskričav, nadasve komunikativan, Petar Krelja, neizostavno u društvu supruge Vesne, bio je rado viđen na filmskim zbivanjima koja su pomno i neumorno pratili, a taj neuništivi par, s Pjerom kao kormilarom, odgovoran je za niz antologijskih dokumentarnih radova po kojima će ovaj pulski Zagrepčanin biti najviše pamćen. Damir Radić za Novosti

25.07. (21:00)

Poradili smo na formi, ali...

Radić o filmovima prikazanima u Puli: Ambicije i ograničenja

Uz dva uratka koji se solidno nose s oskudnim produkcijskim uvjetima, prvi dio Pulskog festivala donio je tanko ostvarenje Rajka Grlića te “Proslavu” Bruna Ankovića kao film kakvom, usprkos primjedbama, ozbiljna kinematografija treba težiti – umjetnički i produkcijski ambiciozan, solidno izveden, međunarodno relevantan. Umjetnička ambicioznost, ali u jako skučenim produkcijskim uvjetima, odlika je i “Šlagera”, već šestog dugometražnog filma Nevija Marasovića. Marasović ni ovaj put ne uspijeva polučiti cjelovito ostvarenje potpune kvalitativne kompaktnosti, no možda je riječ o njegovom najboljem filmu do sad, a svakako najnježnijem. Naposljetku, film koji je otvorio festival, “Svemu dođe kraj” veterana i klasika Rajka Grlića, malo je koga oduševio. Pun je dramaturških problema i tvrdog društveno-kritičkog angažmana, no srećom lakog je, fluidnog ritma pa se bezbolno gleda. Damir Radić za Novosti.

09.07. (19:00)

Tri sata jahanja

Damir Radić o novom Costnerovom filmu: Na zapadu ništa dobra

“Horizont: Američka saga – Prvo poglavlje” je ,naime, zbrda-zdola sklopljena struktura od nekoliko posve mehanički povezanih narativnih blokova, bez trunke gipkosti zanatski urednih majstora nizanja međusobno povezanih fabularnih linija, a kamoli virtuoznosti genija takvog strukturiranja poput nekadašnjeg para Arriaga-Iñarritu. Nitko od Costnera ne očekuje virtuoznost u tako zahtjevnom prosedeu, ali da će polučiti scenaristički diletantizam i drvenu režiju garniranu bombastičnom glazbom i patetikom i sve to protegnuti na gotovo neizdrživa tri sata, tome se ipak malo tko nadao. Damir Radić za Novosti.

21.06. (00:00)

Pogledaj i prosudi sam

Damir Radić o Furiosi: Furiozno antiklimaktično

Za razliku od prethodnika, koji je sav proletio u jednom dahu kao roller coaster, “Furiosa” je podijeljena u poglavlja i gotovo pola sata duža, a da pritom veći prostor posvećen narativnim smirenjima ne rezultira dramski ozbiljnijim učinkom, iako se ta namjera čini očitom. Početak filma, njegovo prvo poglavlje – odlično je. Troje glumaca – mala Alyla Browne kao buduća Furiosa, Charlee Fraser kao njezina mlada majka ratnica i Chris Hemsworth kao duhoviti performerski vođa zlikovaca Dementus – izvrsni su, a režija 79-godišnjeg veterana Georgea Millera, znamenitog tvorca serijala “Mad Max”, ali i dražesnog diptiha o praščiću Babeu, besprijekorna. Međutim, poglavlja koja slijede kudikamo su manje impresivna, ponajprije u pogledu scenarija. Damir Radić za Novosti