Radić o filmu 'Proslava': Film solidne kvalitete i povremenih dojmljivih uzleta - Monitor.hr
Jučer (13:00)

'Naturalizam bez lirskog'

Radić o filmu ‘Proslava’: Film solidne kvalitete i povremenih dojmljivih uzleta

Roman “Proslava” Damira Karakaša kao stvoren je za filmsku adaptaciju – narativno je “funkcionalno” parceliziran i, mnogo važnije, izrazito je slikovit. Dok sam ga čitao imao sam dojam da istovremeno gledam film u modu lirskog naturalizma i, s obzirom na to da mi je to jedna od omiljenih poetika, zamišljao kako sâm polučujem taj film. Stilski, Anković se odlučio na koncepciju “čistog naturalizma”, de facto ignorirajući poetičnost koja tako sugestivno boji Karakašev roman. U primjeni naturalističkog stila režiser je kompetentan, što rezultira cjelinom koja nesumnjivo ima potrebnu atmosferu, iako ona generalno nije na najvišoj razini. Takvu atmosferu Anković vrlo rijetko, svega nekoliko puta u filmu, “diže” ekstraordinarnim stilizacijama. Damir Radić za Novosti.


Slične vijesti

07.11. (14:00)

Gledajmo domaće

Njegić o filmu ‘Proslava’: Najimpresivniji hrvatski film godine

Kroz vrijeme i četiri godišnja doba priča prati protagonista Miju koji se našao na krivoj strani povijesti od 1926. do 1945. godine. Uvodna sekvencija je upečatljiva i prikazuje Miju kao dječaka u bijegu od bijesnih pasa ili vukova. S brojnim unutarnjim monolozima glavnog lika i opisima krasne, ali i surove ličke prirode u čije srce Damir Karakaš ponire, “Proslava” se može oslikati kao svojevrsni literarni ekvivalent filma redateljskog lirika Terrencea Malicka, samo naturalističniji.

Ekranizacija “Proslave”, tako, dolazi prirodno, čak i prirodnije od “Kina Lika”, a kao redatelj je, prema scenariju Jelene Paljan, dojmljivo potpisuje 48-godišnji debitant Bruno Anković. Kao i u romanu, fragmentirana, nelinearna struktura igra bitnu ulogu i u prilično jedinstvenom filmu koji jedva da ima pandana u modernoj hrvatskoj kinematografiji da bi se mogao usporediti s nekim. Marko Njegić za Slobodnu.

17.08. (15:00)

Pozdrav Lici

Jergović: Bruno Anković i želja da se razumiju razlozi i osjećaji onog koga je oslobođenje 1945. zatjecalo u ustaškoj odori

Kad u Zagrebu čovjek studira za filmskog montažera, onda zapravo i jest najvjerojatnije da će snimati televizijske reklame. Bude li imao stvarnoga dara za dinamično slaganje sličica, koje u vrlo kratkom vremenu pripovijedaju priče nečijih života – a najbolje života cijelog naroda! – tada postoji velika vjerojatnost da će to biti reklame za industriju piva. Sve drugo u Hrvatskoj je propalo. U slučaju Brune Ankovića, kojem će za dvije godine biti pedeset, lako se moglo dogoditi da ostane doslovno tako. Ali onda je nekim slučajem dobio početne novce od HAVC-a, da režira film po romanu Damira Karakaša “Proslava”. Kako ih je i zašto dobio, nitko to ne bi mogao pouzdano reći. Da ih nije dobio, ne bi mogao snimiti film. Osim što je dobar, film je u osnovi katarzičan. Miljenko Jergović za svoj blog.

14.07. (16:00)

Jedan sunčan dan, zastava, proljeće i puna trpeza

Zrinka Pavlić: ‘Proslava’ je mračan, turoban i potresan film. O njemu nećete moći prestati razmišljati

Snimljen prema romanu Damira Karakaša govori o Miji, bivšem vojniku ustaške vojske, koji se pred zimu 1945. godine skriva po šumama i gorama nadomak rodnog zaselka u Lici, nastojeći izbjeći sudbinu kakvu su bivši ustaški vojnici u to doba redovito doživljavali kada bi ih pobjednici uhvatili. Redatelj Bruno Anković i njegova ekipa vrlo su sugestivno dočarali što sve nastaje iz bijede i kako je lako zarovati po ranama siromašnih i potlačenih, gladnih, nesretnih i uplašenih. Zrinka Pavlić za tportal.