Radić o filmu "Dobra djeca": Film kakav se rijetko susreće u ovdašnjim kinematografijama - Monitor.hr
08.04. (16:00)

Za zahtjevniju publiku

Radić o filmu “Dobra djeca”: Film kakav se rijetko susreće u ovdašnjim kinematografijama

“Dobra djeca” minimalistički su film “bez radnje”, ali s bogatim i posve nenametljivim podtekstom. Otvaraju ga dulji statični kadrovi detalja interijera kuće iz 1970-ih ili 1980-ih, što je navještaj toga da će upravo ta dvokatna kuća s potkrovljem, zajedno sa svojim dvorištem i vrtom – dakle, jedan, ali slojevit prostor – biti lik ravnopravan onim ljudskima. A ti ljudski stariji su brat (Filip Šovagović) i mlađa sestra (Nina Violić) koji čiste i pospremaju kuću nakon majčine smrti kako bi je priredili za prodaju. Nema nategnutih dramskih situacija, nema flešbekova iz djetinjstva i mladosti – većinom samo svjedočimo “banalnim” radnjama. Zbog svoje, konvencionalno gledano, neatraktivne prirode film će zasigurno imati malo kinogledatelja, ali njegova visoka kvaliteta je neupitna. Damir Radić za Novosti.


Slične vijesti

04.04. (20:00)

Film unutar filma

Radić o filmu ‘Šlager’: Jedan od najboljih, a svakako najnježniji Marasovićev film

Prema riječima samog Marasovića, “Šlager” je svojevrsni nastavak “Vis-à-visa”, ne u doslovnom smislu, nego duhom i produkcijski. “Šlager” je još radikalnije postavljen jer je doslovno sveden na dvoje likova (u “Vis-à-visu” ih je ipak četvero zahvaljujući narativnom okviru u kojem se pojavljuju likovi producentice i slavnog glumca), koji opet u izoliranom ambijentu – ovaj put to je luksuzni hotel na Bledskom jezeru – scenaristički surađuju na novom filmu. U svojim najboljim trenucima “Šlager” vrlo uvjerljivo i dirljivo govori o dvoje ljudi koji su se iskreno voljeli, ali nisu mogli opstati zajedno, pa ipak, nakon svega, osjećaju i znaju da je to što su imali dragocjeno i povezuje ih za cijeli život. Damir Radić za Novosti.

04.03. (15:00)

Za očaravanje članova Akademije

Radić o filmu Brutalist: Vrhunsko opsjenarstvo

Riječ je o tzv. velikom američkom filmu, načelno na tragu “Bit će krvi” P. T. Andersona: radi se o epskoj naraciji širokog povijesnog poteza i dramatičnih zbivanja. Konkretno, ovdje su u igri silovit rast Amerike nakon Drugog svjetskog rata kojem su umnogome doprinijeli (evropski) emigranti, priroda kapitalizma, njegov odnos s logikom umjetnosti i (genijalnim) umjetnicima, Holokaust i njegove posljedice, nastanak Države Izrael… Narativno fragmentirana i stilski nadahnuta otprilike prva četvrtina filma naviještala je antologijski rad, no dominirajuća središnjica odrađena tzv. akademskim stilom očekivanja je prizemljila. Damir Radić za Novosti

11.02. (00:00)

'Blef podno Vezuva'

Radić o novom filmu Sorrentina: Zbrzan projekt bez pravih temelja

Autor razvikanih, (gotovo) ultimativno felinijevskih filmova “Velika ljepota” i “Mladost” i u “Parthenope” se bavi svojim glavnim temama i motivima – ljepotom, mladošću, erosom uopće, protokom vremena, sjećanjima – samo što je sve to povezano s njegovim rodnim gradom Napuljem. I u novom filmu Napulj (u samoj završnici i Napoli) igraju važnu ulogu; naime, naslovna djevojka Parthenope dobila je ime po sireni koju je prema rimskoj mitologiji Jupiter pretvorio u grad Napulj. Riječ je dakle o filmu-kronici jednog lika, filmu koji bi htio, bar do neke mjere, biti i kronika Napulja, a sve to na način da se apstraktno-alegorijsko – neki bi možda rekli i promitsko – poveže s konkretno-biografskim. Koncepcija moguće na papiru zvuči dobro, ali u konačnoj realizaciji rezultirala je uvelike promašenim ostvarenjem. Damir Radić za Novosti

21.01. (20:00)

Nije bitno što kažeš, nego kako

Radić o filmu Babygirl: Premda solidno režiran, film pada na neuvjerljivom središnjem odnosu

Glavni muški lik, mladi seksualni “dominator” Samuel (Harris Dickinson), objašnjava drugom glavnom muškom liku Jacobu (Antonio Banderas) da griješi kad misli da su žene koje seksualno žude za muškom dominacijom plod muške fantazije, da je takvo mišljenje danas prevladano. Samuel je sukladan postavkama liberalnog feminizma koji poštuje i afirmira upravo ono što je i Ferić naveo u obrani svog romana nazvavši ga feminističkim – pravo žena da odaberu vlastitu seksualnu fantaziju i uživaju u njoj realiziravši je i u stvarnosti, pa bio to i užitak u samopodčinjavanju, užitak u muškoj dominaciji koja može uključivati i fizičko nasilje. Autor filma “Babygirl” nije muškarac, nego je to redateljica, koja progovara s liberalno-feminističkih pozicija, jer nema sumnje da stoji iza spomenuta Samuelova iskaza. Damir Radić za Novosti. Film se komentira i na Forumu.

18.01. (23:00)

Divlji u srcu i uvijek svoj

Damir Radić o Davidu Lynchu: Totalno drukčiji od drugih

Djetinje nepokolebljiv i uporan, David Lynch bio je jedan od najosebujnijih klasika koje je film ikad vidio. Svijet umjetnosti pamtit će ga po nesvakidašnjim, izuzetno hrabrim, neusporedivim svjetovima njegovih djela. Nakon što se umjetnički etablirao, Lynch nije izvršio transfer u mainstream vode poput Soderbergha, Van Santa i tolikih drugih, nego je poput Jima Jarmuscha ostao vjeran sebi – štoviše, još je zaoštrio svoju poetiku. “Izgubljena cesta” i “Mulholland Drive” izdanci su takozvanog visokog modernizma, oblikovno, uz davni dugometražni prvijenac “Eraserhead”, njegovi najradikalniji radovi. Čini mi se da je jedan od ključeva njegova uspjeha bilo ono što se često navodi kao nešto silno pozitivno, a vrlo rijetko se ostvaruje u praksi. Damir Radić za Novosti.

08.01. (15:00)

Tema je žena, i tu nema dilema

Radić: Među 10 filmova koji su obilježili 2024. posebno se izdvajaju oni sa snažnim ženskim likovima

Oni su Anora, Poor Things, Emilia Pérez, Cerrar los ojos, Strange Darling, Seses, Perfect Days, Dječak i čaplja, Los colonos i Ne očekuj previše od kraja svijeta… U jeku seksualnog konzervativizma i antiruskih sentimenata, “Anora” je hrabar, istovremeno emotivno intenzivan i zabavan film odlične glumačke ekipe… Damir Radić se osvrće na svaki od navedenih filmova, ukratko, za Novosti

04.12.2024. (14:00)

'Naturalizam bez lirskog'

Radić o filmu ‘Proslava’: Film solidne kvalitete i povremenih dojmljivih uzleta

Roman “Proslava” Damira Karakaša kao stvoren je za filmsku adaptaciju – narativno je “funkcionalno” parceliziran i, mnogo važnije, izrazito je slikovit. Dok sam ga čitao imao sam dojam da istovremeno gledam film u modu lirskog naturalizma i, s obzirom na to da mi je to jedna od omiljenih poetika, zamišljao kako sâm polučujem taj film. Stilski, Anković se odlučio na koncepciju “čistog naturalizma”, de facto ignorirajući poetičnost koja tako sugestivno boji Karakašev roman. U primjeni naturalističkog stila režiser je kompetentan, što rezultira cjelinom koja nesumnjivo ima potrebnu atmosferu, iako ona generalno nije na najvišoj razini. Takvu atmosferu Anković vrlo rijetko, svega nekoliko puta u filmu, “diže” ekstraordinarnim stilizacijama. Damir Radić za Novosti.

27.11.2024. (17:00)

A mogla je to biti dobra priča

Radić o filmu Dražen: Slabo zapjenjena sapunica

S obzirom na to da je spomenuti tim još u predprodukciji poručivao da želi raditi film o Draženovom osobnom životu, o tome kakav je “bio čovjek”, gledatelja upućenog u to ne iznenađuje da je sportska dimenzija posve skrajnuta i donekle konkretizirana zapravo tek dvjema “malim” utakmicama – Cibone protiv ljubljanske Olimpije koja je nastupila s juniorima i na kojoj je Petrović oborio dugotrajan rekord Radivoja Koraća po broju poena postignutih na jednom susretu, te hrvatske reprezentacije protiv slovenske u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, posljednje Draženove utakmice uopće. Umjesto slojevite slike, “osobni Dražen” ispao je posve nezanimljiv lik, kaže Damir Radić za Novosti.

12.11.2024. (19:00)

Neka druga Pepeljuga

Anora: Vjerojatno najbolji film Seana Bakera dosad

Do 2015. i naslova “Tangerine” Sean Baker bio je sineast nepoznat izvan uskog područja (ultra)niskobudžetne nezavisne produkcije. S tim svojim petim dugometražnim igranim ostvarenjem, premijerno prikazanim na Sundanceu, preko noći je postao senzacijom – film smješten u svijet transrodnih seksualnih radnica dinamično je prepleo dramu i komediju, a pritom je djelovao autentično poput dokumentarca, čemu je obol dalo i snimanje isključivo pametnim telefonima. Drugi put zaredom Baker kao središnji lik postavlja osobu iz svijeta seksualnog biznisa, samo ovaj je put riječ o mladoj djevojci koja se bavi plesom u krilu i druženjem s klijentima u privatnim sobama njujorškog noćnog kluba. Damir Radić za Novosti.

05.11.2024. (12:00)

Preko ruba pameti

Radić o filmu ‘Svemu dođe kraj’: Spoj žanra i angažirane promidžbe nije izveden nimalo glatko

Doduše, i film i roman Na rubu pameti posežu za pamfletizmom u obračunu sa sistemom, ali dok se kod Krleže radi o dominantno ironičnom monološkom romanu-eseju s mnogo modernističko-avangardističkih (stilskih) postupaka, Grlić se dominantno priklanja žanru kriminalističke drame, bez esejiziranja i ikakve stilske ambicioznosti. Dok Krleža jednokratno, ali moćno razbija monološku doktorovu perspektivu uvođenjem antologijskog lika Valenta Žganeca i njegova kajkavskog “kmetskog” monologa, Grlić takav osebujan ekskurs nema. Spoj žanra i angažirane promidžbe nije izveden nimalo glatko, iako se film kao cjelina, koliko god bio idejno ćoškast i kvrgav, lako gleda, što će reći da je režiran lakom rukom i da je imao dobrog montažera. Damir Radić  o posljednjem filmu Rajka Grlića za Novosti.