Ružno lice pandemije
Pune dvije godine ništa nismo naučili osim to da jednaka mjerila ne vrijede za sve
Vladimir Nišević u komentaru za Poslovni: Bilo bi licemjerno dopustiti Novaku Đokoviću ulazak u državu koja je prošla neka od najstrožih i najdužih zatvaranja, a čiji građani već dvije godine žive gotovo pa u zatvoru. I koliko god bio velik broj ljudi koji osuđuju potez australskih vlasti u njemu postoji jedna stvar za koju treba odati priznanje, a zove se ista mjerila za sve… Postoji kolektivna krivica cijelog svijeta, a ona se zove sebičnost… Možemo sa sigurnošću reći da pune dvije godine ništa nismo naučili osim praviti se pametnima – i oni pro i oni kontra. Doveli smo svijet u stanje doktrine šoka, a cijenu će sustav plaćati godinama.
Teofil Pančić u komentaru za Lupigu piše da se Đokovića ne bi trebalo poticati da se ponaša kao derle: Ima zaista ljudi koji ne mogu da prime vakcinu iz opravdanih medicinskih razloga. Ali, tih je ljudi veoma malo, a razlozi su sasvim konkretni, i svi do jednog su medicini dobro poznati. U njih ne spadaju subjektivne psihološke smetnje, iritantno detinjasta vera u rekla-kazala zvizdarije sa interneta i u druge forme mutnog “njuejdžizma“, za koji i od mnogo pre korona pandemije znamo da mu je Đoković sklon. Tako da mu antivakserstvo, ako je antivakser, a imamo sve indicije da jeste, tu dođe kao prirodan sledeći korak u razvoju jednog već izgrađenog eklektičkog “pogleda na svet”. Koji Đoković deli, ako ga deli, sa milionima drugih ljudi, samo što oni nisu bogati i slavni, a on jeste.
