Ovo (ni)je politički, već ljudski skup
Prosvjedi u Srbiji: Studentski protesti – poslednja šansa za popravku društva u našem dobu
Omasovljenje i ozbiljna pretnja koje studentski protesti predstavljaju za njegov režim sigurno je i Vučića iznenadilo. Kao prvo, malo je verovatno da su i najoptimističniji njegovi protivnici verovali da će mlađe generacije, oterane od mulja srpskog političkog života i naizgled apatične i nezainteresovane za društvena kretanja biti te koje će do srži prodrmati ovo društvo. Kada idu studenti, pred njima se sve otvara: ljudi ih pozdravljaju, nose im hranu i vodu, emocije nekontrolisano bujaju, odrasli plaču, svi nekako svesni sopstvene promašenosti i stanja u čijoj su proizvodnji i sami učestvovali činjenjem ili nečinjenjem.
Brilijantnost studentske strategije ogleda se u toj kamijevski apsurdnoj postavci, koju su ne jednom svojim istupima podcrtali: na Vučićevo batrganje i prazne priče odgovaraju jednostavnim tezama da ga apsolutno ništa nisu pitali, da mu se uopšte ne obraćaju i da za njihove zahteve jednostavno nije nadležan. Ono što proteste koje sada u Srbiji vode studenti odvaja od prethodno navedenih primera je što nisu obeleženi politikom i stranačkim obeležjima. Upravo je suprotno, oni političare drže na jasnom odstojanju, takođe navodeći da u politiku nemaju nameru da ulaze. Ravno do dna