Žive u svim mogućim šumama, na svim kontinentima, ima ih bar 100.000 vrsta, još ih ni znanost nije sve prebrojala, razlikuju se od kraja do kraja – gljive su bile i ostale važne za ljude, posebno za poljoprivrednike. U prirodi, tu su, blizu, treba samo zaći u šumu. Negdje su jelo, negdje lijek, negdje začin, čak vrlo skup. Uspješno zamjenjuju meso u prehrani. U početku su rasle u šumama gdje im je prirodno stanište, bez ikakvog utjecaja ljudi, nitko ih nije uzgojio. Plemstvo ih je jelo kao specijalitet, a seljačka sirotinja, kad nije imala puno hrane za izbor. Pored oko 300 vrsta jestivih, postoje na tisuće nejestivih (jer su neukusne), a i onih ekstremno otrovnih, poznatih još antičkim narodima. Po narodnom vjerovanju, koje je znanost potvrdila, svaka jestiva gljiva ima svoju otrovnu blizankinju. Jestive gljive sadrže proteine, vlakna, antioksidanse, beta glukan, koji smanjuje rizik od dijabetesa, većinu vitamina B grupe, važnih za imunitet i pravilno funkcioniranje živčanog sustava, bakar i kalij. Neke vrste navodno mogu usporiti napredak Alzheimerove bolesti. Agroklub