Prošlo je 65 godina od objavljivanja 'Proklete avlije' Ive Andrića - Monitor.hr
14.07.2019. (17:30)

Prošlo je 65 godina od objavljivanja ‘Proklete avlije’ Ive Andrića

Šezdeset i pet godina je od izlaska “Proklete avlije”, posljednjega dovršenog romana Ive Andrića. Legenda kaže da je knjiga započeta između dva rata, dugo je i s mukom pisana, uz mnoga odbacivanja i kraćenja, da bi svoje konačno ostvarenje dočekala u godini nakon Staljinove smrti i u vrijeme kad je jugoslavenska literatura već bila izašla iz čvrsto skovanih okvira socijalističkog realizma. Iste godine pokrenuta je i Ninova nagrada, najvažnije književno priznanje u povijesti zemlje, koju će, međutim, ispred Andrića dobiti podobni mladi pisac Dobrica Ćosić, za roman “Koreni” –  Miljenko Jergović za Jutarnji.


Slične vijesti

28.10. (12:00)

Travnički kroničar

Rašeta o seriji Nobelovac: Obavezno gledati

Ekranizacija života Ive Andrića, travničke sfinge, čovjeka koji je osobno poznavao Gavrila Principa, Hitlera, Aleksandra, Tita i mnoge druge aktere 20. stoljeća, zavodnika (Mirko Kovač napisao je da je volio žene koje se “oćkaju”, što će reći ne one koje se “nećkaju”, a nije mu smetalo ni ako su udane za njegove prijatelje), bit će itekako gledana na ovim prostorima. Tog se čovjeka često napada – bezosjećajan, proračunat, “Englez”, “fra Ivo”, zakopčan – ali on je svim tim oklopima bio dužan štititi svoj genij. Portret pisca i njegova vremena iscrtan je sitnim vezom, otmjeno a vjerno. Nobelovac ne dijeli manu koju imaju mnoge novije srpske serije bazirane na historijskim ličnostima i fenomenima – ona ne resetira, ne piše iznova povijest, ne upušta se u njezino prevrednovanje, ne mijenja ishode političkih i drugih bitaka, nego realistično priča priču, baš kao što je pisac i zaslužio. Boris Rašeta u pregledu tv tjedna, za Novosti.

31.10.2022. (00:00)

U poganom vijeku, na strašnome mjestu, umio je Andrić u životu udesiti da mu više ništa ne mogu oni koji su još do maloprije mogli sve

Miljenko Jergović: Zašto je Ivo Andrić pobjegao iz Zagreba?

“Meni je sada nemogućno da u sećanju prevalim toliki razmak pa da objašnjavam zbog čega sam pre više od 50 godina napustio Zagreb (…) Što zbog zdravlja, što zbog sredine koja je za me bila nova i u mnogo čemu različita od one bosanske, ja u Zagrebu nisam mogao uhvatiti koren i ostati. Tu nisam imao nikoga svoga, bilo je trenutaka kad sam padao u očajanje i po svaku cenu želeo da odem.” Ovako govori Ivo Andrić u vrijeme kada nikome više ništa nije dužan i kada mu nitko više ništa ne može. Tada je već bio dobitnik Nobelove nagrade i svih najvećih jugoslavenskih državnih i književnih priznanja, od kojih je sve novce podijelio u dobrotvorne svrhe. Od Zagreba i od hrvatske književnosti potjerala ga je odavno kolektivna omraza koja se ticala njegove neusporedive književne veličine koju su drugi, pa i sam Krleža, doživljavali – kao ličnu uvredu. Miljenko Jergović

 

03.10.2021. (01:00)

Hm, donese mi maloprije lik iz švedskog veleposlanstva buket ruža, kaže da sam dobio Nobela… LOL

Prije točno 60 godina Ivo Andrić dobio je Nobelovu nagradu

Bila je to uistinu godina Ive Andrića. Njegovo ime već se nekoliko godina nalazilo na užem popisu kandidata za Nobela. Prvo su Andrić i Krleža zajedno predloženi, onda je Fric otpao i 1960. Andrić je bio jedan od favorita u Stockholmu. Kažu da se pjenušac već hladio, no te 1960. dobitnik je francuski poeta Saint-John Perse. Godinu poslije među ozbiljnim kandidatima je i Simone de Beauvoir, za nju svi imaju riječi hvale, no članovi Akademije svjesni su prigovora kako Nobela za književnost često dodjeljuju Francuzima (baš kao i prethodne godine), Steinbecku se zamjerao osjetan pad kvalitete u odnosu na njegova ranija djela, pa Ivo Andrić dolazi u prvi plan. Booksa

23.12.2019. (19:30)

Na Drini sudbina

Jergović o novoj biografiji: Andriću ne treba opravdanja, objašnjenja ni oproste

“Onim čitateljima čiji su materinji jezici ujedno i jezik Andrićeve književnosti Martens se ne doima kao stranac kolonijalne perspektive, koji pojednostavljuje, uprošćava ili krivo razumijeva najveću književnost njihova svijeta. Ako se i ne slože s njim, razlog nikada neće biti taj što Martens nešto ne razumije. I to je, zapravo, najveći kompliment koji se može dati ovoj dragocjenoj knjizi” – piše Miljenko Jergović o ‘U požaru svjetova’, građanskoj biografiji Ive Andrića njemačkog novinara i pisca Michaela Martensa.

09.10.2016. (22:26)

Prva hrvatska biografija Ive Andrića: Pristajao uz sve politike jer je želio udoban život kako bi se mogao mirno posvetiti pisanju i književnosti

12.09.2015. (10:03)

Kubanka u posjetu Višegradu jer želi vidjeti most iz Andrićevog romana

14.03.2015. (21:52)

Ničji, a svačiji

Jergović: Zašto Ivo Andrić ne može biti hrvatski pisac?

“Ivo Andrić umro je u jedan sat po ponoći. Bio je četvrtak, 13. ožujka 1975, i bio je to kraj duge agonije. Ivo Andrić danas nije hrvatski pisac, ali to nije u vezi ni s jednom njegovom odlukom ili opredjeljenjem. Isto tako, on je mogao biti i hrvatski pisac, bez obzira na svoje odluke i opredjeljenja. Njegovo (ne)pripadanje hrvatskoj književnosti tiče se oblika i okvira samoodređenja te književnosti mnogo više nego samog Andrića.On je pisac ‘cijele Bosne’, tvrdnja je koju su od Ivana Lovrenovića prihvatili čak i oni koji na Andrićevom pretpostavljenom hrvatstvu zasnivaju svoj interes za njegovim književnim djelom, ali kako da Andrić bude hrvatski pisac ako hrvatska književnost svojom ne doživljava ‘cijelu Bosnu’?”, pita se Miljenko Jergović. Jutarnji