09.08.2018. (18:05)
Pavličić voli reći da su dva grada, Vukovar i Zagreb, uvijek mjesto radnje njegovih priča. Sve vezano za Vukovar, njegov rodni grad, mu je lijepo, svega se rado sjeća i imao je doista sretno djetinjstvo, ističe. Pričao je o svojoj novoj knjizi, a o trendu “angažirane književnosti” ne misli najbolje. Što je angažirana književnost? To je upravo to da vam neku ideologiju želi uvaliti. A pisci, onda, želeći biti čitani, laćaju se onih tema za koje misle da su društveno aktualne itd. Pisanje je za njega, kaže Pavličić, način života. U svemu vidi priču, pa mu je žao da ne bude ispričana. Razgovor s razlogom na HRT-u.
Od prvih dana bavljenja filmom sklon je društveno angažiranom filmu. Zanima ga život oko njega, život sredine i sve se to reflektira u njegovim filmovima. Ogresta je nedavno rekao kako misli da je svoj posljednji film snimio i da mu je takva poruka poslana. Kaže kako to temelji na svojoj subjektivnoj procjeni. Ipak, dodaje da je u domaćoj kinematografiji dugo prisutan te da je, za naše uvjete, relativno puno toga snimio. Bio bi nepravedan, kaže, kad bi rekao da nije imao priliku stvarati i snimiti ono što je želio. Smatra da se redatelje njegove generacije danas stavlja po strani. Potpuno je prirodna smjena generacija, ali je neprirodno da se jedna generacija potpuno zapostavlja, kaže. U filmovima se obračunava sa samim sobom. Zna polemizirati sa svojim svjetonazorskim odrednicama. Pita se je li ono što zastupa i u što vjeruje točno Dugo ga zaokuplja tema vukovarske bolnice te smatra da bi se o njoj trebao snimiti film. HRT
Iza sebe imam 11 albuma. Od toga osam Hladnog piva i tri solo albuma. Bit će tu četrdesetak pjesama pa računam da će trećina biti solo, a ostalo iz ere Piva. Sve na kraju ovisi o publici i atmosferi. Ne volim predvidljive koncerte, volim malo kaosa na bini. Zato ponekad i sam sebe iznenadim. Mislim da je jako lako pišući te, nazovimo ih “buntovne pjesme” zvučati kao propovjednik i kao da se ljudima obraćate svisoka, a mnogi se u tome znaju jako “poskliznuti”. A još su mi gori oni koji su tobože politički aktivni, a pišu stvari kao “svi su oni isti” da se nikom ne zamjere. Dotaknuo se i današnjih klinaca, kojima muzika nije više stvar identifikacije kao nekad. Ipak živimo u konzumerizmu: Živimo u vremenima instant gratifikacije. Konzument želi sad, odmah i sve. Nema vremena probijati se kroz duge instrumentalne uvode, komplicirane strofe ili čekati idući nastavak serije. Daj mi najbolje odmah, dva predrefrena prije prve strofe. Čitamo samo naslove. I nije tako samo u glazbi. Zato su na kraju i erotski filmovi izumrli. Zatrpani smo informacijama pa se nužno smanjuje vrijeme fokusiranosti. Index… pjevač ima i svoju temu na Forumu.
Osjećao sam potrebu napisati nešto drukčije. Priču o dobroti, baš otrcanu, staromodnu humanističku priču. Trudio sam se ne osuđivati, ne pisati onako kako pišem za novine; gnjevno i podrugljivo. Tamo ponekad znam biti i zločest i okrutan prema ljudima. Ovdje sam želio biti pomirljiv, pokušati razumjeti inače ne pretjerano simpatične ljude. Želio sam, ako i bude kakvo ismijavanje, da ono bude dobronamjerno i benigno – rekao je Tomić u razgovoru za ePodravinu, povodom predstavljanja novog romana Nada. U razgovoru otkriva kako je gotovo izgubio želju za pisanjem, doduše piše, ali nije bio zadovoljan, a izdavači su mu zvali suprugu i pitali je li dobro. Dotaknuo se i novinarstva, koje smatra i danas jako važnim i društveno korisnim radom, iako je stradalo zbog pada prodaja novina i interneta.
Pred koncert u Tvornici 9.11. Priča o desetljećima sviranja u Hladnom pivu, društveno-političkom angažmanu u njegovim pjesmama i podršci koju pruža svojoj supruzi Ivani Kekin, kandidatkinji stranke Možemo za predsjednicu RH. Dotaknuo se i uloge u filmu Dražen.
Psihomodo pop su nedavno proslavili 40. rođendan velikim koncertom u Areni Zagreb, ujedno najvećim solo koncertom u karijeri. Kakvi su bili dojmovi s pozornice u razgovoru za Vidu TV saznali su iz prve ruke – od Davora Gopca. Pričao je i o manje poznatim detaljima iz biografije grupe, poput turneje po nekadašnjem SSSR-u ili pak o suradnji sa Steveom Albinijem.
Raos kaže da je trenutno na oporavku u Domu za starije i nemoćne na Hvaru, no vrlo je živoga duha. Mene ovdje u staračkom domu nitko ne može smisliti. Jer sam ovdje jedini živ! Ovdje sam otkrio novo radno mjesto, koje se odnosi na sve djelatnike u domu, a to je polugrobar. Mi dolje imamo mrtvačnicu, koju ja zovem otprema. Ja vam isto tako tu mrtvačnicu zovem »Klub živih«, a znate zašto? Zato što jedino ondje možete galamiti, a da nikom ne smetate. Još uvijek sam živahan, stalno pjevam, zajebavam se, a oni to nikako ne mogu smisliti. Po njihovom bih ja trebao biti starac koji mora umirati. Tu svi samo gledaju televiziju i igraju bingo. Odlučio sam se ženiti, ali pod uvjetom da mi žena bude sto godina mlađa od mene.
Upravo sam potpisao ugovor za roman koji se zove »Starac, a more!« To vam je erotski roman staračkog doma i to su naravno fantazije. No, roman je zanimljiv po tome što u njemu imate dva glavna lika, jedan je bezimeni televizijski reporter, a drugi se zove »Oni, oni, ne meren se sitit«. Oba su lika autobiografska, samo je jedan mladi Raos, reporter, a drugi je stari Raos i oni se međusobno ne mogu smisliti. U razgovoru za Novi list.
Kesić je Tomičiću ispričao svoju tridesetogodišnju karijeru televizijskog novinara koji se sa svojom emisijom “24 minuta sa Zoranom Kesićem” prometnuo u jednog od najpopularnijih političkih satiričara Srbije i bivše Jugoslavije. Tomičić ga je opisao kao “hrabrog novinara koji svoju duhovitost i šarm koristi da gledateljstvu u Srbiji isporuči redovitu porciju kritičkog mišljenja”. O medijima u Srbiji kaže: Postoje oni koji su PR služba vladajuće stranke, i oni koji se trude baviti svojim poslom, istinom. Najveći respekt imam za istraživačke medije Krik, Birn i Cins; od televizija N1 i NovaS, a od novina Danas, Vreme, Radar i Nedeljnik. Televizije Pink, Prva, B92 i Hepi su trovačnice, PR vladajuće stranke. Najveći problem na medijskoj sceni je to što najveći deo Srbije ne vidi nezavisne televizije, nego samo one pod palicom vlasti. Novosti
Frakcija Prljavog Kazališta, ona s Bogovićem i Tihomirom Filešom, nastupa danas u Tvornici kulture. To će biti jedan power rock koncert, čisti rock’n’roll, onakav kakav si mali Ivica zamišlja. Bit će poseban spektakl jer mi donosimo svoj razglas, rasvjetu. Koncert obavezno snimamo. Nakon Zagreba nastupamo u Beogradu. Bogović tvrdi da se totalno promijenio posljednjih godina, ne kasni na probe, nije više bez kontrole, a popravio mu se i vokal, djelomično zato što sad ima sve zube. Prisjetio se kada su ga 80-ih izbacili iz benda, a pjesme Prljavaca koje pjeva Bodalec neće pjevati. Kod Stankovića je nedavno komentirao Bareta da zna sve cajke, i kod te izjave stoji. Nema ni visoko mišljenje o Štuliću, a ispričao je i zgodu u kojoj je zaspao na koncertu, za mikrofonom. Index
Beogradska grupa Artan Lili ove subote dolazi u Zagreb, točnije Veliki pogon Tvornice kulture. Ovog puta grupa dolazi sa zaokruženom pričom trećeg albuma iza sebe kojeg su kao i prethodna dva objavljivali sukcesivno singl po singl. Rokenrol je pre svege zezanje i zajebancija. Mislim da se malo ko odlučuje na to jer sebe preozbiljno shvataju pa im je to nedopustivo. Mi smo morali sebi dati oduška, jer smo osetili da nam fali nešto tako, da sve legne do kraja. Naša uloga nije ni laka ni jednostavna. Širiti ljubav i zajedništvo nije stvar jednog koncerta, nego proces koji traje duže. Istrajavamo u tome i držimo se našeg puta. A publika to vidi, ceni i uvećava se sa vremenom. Polako ali sigurno. Ravno do dna