Pregled tjedna Dragana Markovine: I bolje da su Zagrepčani sami proslavili Dan oslobođenja nego da je država organizirala nešto cinično

Ako ste prespavali

Pregled tjedna Dragana Markovine: I bolje da su Zagrepčani sami proslavili Dan oslobođenja nego da je država organizirala nešto cinično

Protekli tjedan je, kao i svakog svibnja, bio omeđen nerazjašnjenim odnosom prema fašizmu, a unutar njega pratili smo bizarnosti predizborne kampanje, od župana Bobana, do sad već anegdotalne zabrane rada nedjeljom. Ujedno smo svjedočili i još jednom skandalu zagrebačkog sveučilišta, Zoran Milanović bio je u standardnoj formi, došlo je i do sukoba na književnoj sceni, u susjedstvu se pojavio Peter Handke, došlo je do povijesne odluke o tome da istospolni parovi mogu usvojiti djecu, da bi prelazak Borne Sose u reprezentaciju Njemačke otvorio novi ciklus histerije. Opširnije i sve teme zabilježio Dragan Markovina, Telegram.

Dragan Markovina pregled tjedna

I razlaz čelnika stranke na vlasti s vlastitim članovima, barem po nekim pitanjima

Markovina: Faktori Milanovićeve pobjede

Zoran Milanović je dakle uspio jer se vrlo različitim skupinama u društvu uspio prodati kao njihov, s tom razlikom što ljevičar i liberal svakako više nije, ali njegovi birači tog profila to odbijaju prihvatiti. Iz svega ovoga jasno je kako ona najpopularnija teorija o njegovoj popularnosti, koja kaže da ljudi glasaju za njega jer ne žele dati sve poluge vlasti HDZ-u zapravo ne stoji. Odnosno stoji samo ako govorimo o prvoj skupini birača koja nikad ne bi HDZ-u dala da vodi bilo što. Ovo i jeste poruka da u hrvatskom društvu ima zaista podosta antizapadnih sentimenata pa i solidna količina simpatija prema Rusiji. Sve ovo, naravno ne znači da će na skorim lokalnim izborima HDZ doživjeti ozbiljan poraz, a lijevo-liberalna opozicija pobjedu, jer lokalni izbori su vrlo specifična politička utakmica. Dragan Markovina za Peščanik.

Dragan Markovina kolumne

Nismo mi balkanski špijuni

Markovina: Postoji interes Hrvatske, na kojem nitko ne radi, da sanira loše odnose i ratno nasljeđe sa susjedima, no to je nemoguće

Zanemarimo li sada činjenicu da je u izjavi Ane Brnabić sve pogrešno, a najprije to što vlastitim studentima i građanima oduzima bilo kakav intelektualni ili organizacijski kapacitet te pravo na vlastito političko mišljenje, pa pređemo samo na ideju da HDZ-ova Vlada financira plenume i izvoz lijevih ideja sa studentskih blokada u Srbiju, čovjeku ostaje samo da se istinski nasmije i zabavi. Uopće zamisao da se Hrvatska na obavještajnoj ili nekoj sličnoj razini bavi Srbijom je toliko daleko od realnosti da može biti samo zabavna. Jer Hrvatska se politika i diplomacija, što joj ne ide na čast, zapravo uopće ne bavi regijom, izuzev pitanjem položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini, a samu Srbiju smatra ništa više nego geografskim susjedom. Dragan Markovina za Peščanik.

Dragan Markovina kolumne

Možda samo previše očekujemo

Markovina: Debata

Ostavimo li po strani osebujnog Niku Tokića Kartela, čovjeka za kojeg ostaje potpuno nejasno kako se uspio naći među kandidatima, jer nije uspijevao suvislo artikulirati odgovor ni na jedno od pitanja, imamo zapravo situaciju u kojoj se isprofiliralo šestero desnih i suštinski nacionalističkih kandidata i tek Ivana Kekin koja to nije, a koja je, ne samo zbog toga, izgledala kao da je zalutala u šou. Pri čemu Miro Bulj, Tomislav Jonjić i Branka Lozo neskriveno istupaju kao hard-core desni kandidati i zvuče kao roboti koji stalno ponavljaju istu mantru, čiji je doslovni sadržaj sljedeći: Bog i Hrvati su na jednoj strani, naravno neodvojivi, a taj neodvojivi entitet ugrožavaju masoni, Srbi, Jugoslaveni, komunisti, migranti i rodne ideologije. Kandidat HDZ-a Dragan Primorac predstavlja se kao predsjednik ujedinitelj i ogromna je šteta što nitko od ljudi koji mu vodi kampanju nije prepoznao autoironijski potencijal marketinškog slogana, ‘Prvi ujedinitelj nakon Aleksandra’. Dragan Markovina za Peščanik.

Dragan Markovina izborno sučeljavanje

Franjo drugi

Markovina: Tuđmanov povratak na Pantovčak

Trebalo je proći punih četvrt stoljeća, jer upravo će se ovih dana napuniti dvadeset i pet godina od smrti Franje Tuđmana, da se i formalno zaključi proces retuđmanizacije Hrvatske, započet negdje oko 2013. godine. On će se formalno okončati nakon što, po okončanju drugog kruga predstojećih predsjedničkih izbora, Zoran Milanović očekivano osvoji drugi mandat za redom i produži svoj boravak na Pantovčaku sljedećih četiri godine. Milanović naprosto iskreno obožava Tuđmana i njegovu politiku, o tome je neskriveno govorio još dok je bio premijer na odlasku, na njegovu inicijativu zagrebački aerodrom je ponio Tuđmanovo ime, on je najagilniji promotor priče o bezgrešnosti Hrvatske u ratu u Bosni i Hercegovini, on je čovjek koji je odlikovao čitav niz suspektnih ratnih heroja i čovjek koji održava plamen revolucije iz devedesetih ništa manje živim, nego što to radi HDZ. Na kraju svega je Milanović, kako bi odagnao svake sumnje, uzeo za slogan nove kampanje Tuđmanov slogan iz 1997. godine, „Predsjednik za predsjednika“, fotografirajući se usput s Tuđmanovom facijalnom grimasom i za istim stolom, da ne bi bilo nikakve zabune oko poruke koju želi poslati. Dragan Markovina za Peščanik.

Dragan Markovina kolumne

Gradovi spomenici

Markovina: Jugoslavenski kulturni prostor nikad neće umrijeti

Jugoslavenski kulturni prostor egzistira, on neće nikada umrijeti, puno je stariji nego što je bila jedna ili druga Jugoslavija kao državna ili politička ideja, on će preživjeti – sviđalo se to nekome ili ne. Mi govorimo istim jezikom, potpuno se razumijemo i dijelimo zajedničku prošlost, i dobru i lošu, ali je dijelimo, kazao je povjesničar na predstavljanju svoje nove knjige za N1info.rs. Markovina u novoj knjizi “Programirani zaborav” prikazuje sudbinu jedanaest gradova i njihovih zajednica, koje su trajno obilježili povijesni lomovi i podjele. To su Trst, Rijeka, Pula, Zadar, Knin, Mostar, Vukovar, Novi Travnik, Kosovska Mitrovica, Sarajevo i Beograd. Nacional

Dragan Markovina

Mađioničar

Markovina: Trump kao automat za ispunjavanje želja

Ono što je javnosti vidljivo jeste to da Donald Trump ovih dana funkcionira kao automat za ispunjavanje želja ili kao imaginarni Bog, kojem se jednako mole i obraćaju deklasirani američki građani i naši populisti svih fela, očekujući valjda čudo i ispunjavanje svih vlastitih želja. Pa dok to i može biti razumljivo kad dolazi od strane ovih prvih, ostaje totalni misterij kako je moguće da i ovi drugospomenuti zanemaruju čak i vlastito iskustvo populističkog osvajanja vlasti, iskreno vjerujući u to da su čuda moguća i da automat za ispunjavanje želja u politici i u životu postoji. Kad sve rezimiramo, Donald Trump trenutačno ne radi ništa drugo, osim što razmišlja kako će riješiti unutrašnje uređenje Bosne i Hercegovine te unaprijediti odnose s Hrvatskom jer Primorac ima lični link do njega. Nije ovo, doduše ništa novo, ovakvih likova uostalom ima u izobilju u svakoj balkanskoj kafani i pred samoposlugama, ali da su vodeći ljudi neke zemlje, to stvarno nije čest slučaj. Dragan Markovina za Peščanik

Dragan Markovina kolumne

A ideja Europe bez granica lagano umire...

Markovina: Do Ljubljane i nazad, Jugoslavija i EU all inclusive

Ono što je u Sloveniji istovremeno i lijepo, a i bolno za nas iz ostalih postjugoslavenskih republika, očito, jeste puno zdraviji odnos prema vlastitoj prošlosti. Ne znači to da u Sloveniji nema historijskog revizionizma ili nacionalizma, ali je činjenica da se partizansko i jugoslavensko nasljeđe nisu izbrisali, niti doveli u pitanje. I to bez obzira na to što je Slovenija prva dovela u pitanje opstanak SFRJ, onakve kakva je bila i što je na kraju krajeva plebiscitarno istupila iz te zajednice i socijalističkog društvenog uređenja. Dojmove s Retrofesta prenosi Dragan Markovina, za Peščanik.

Dragan Markovina kolumne

Još nije sve izgubljeno...

Markovina: Šansa za drugačiju budućnost

Na stranu sad što je Fred Matić iz svega što je radio nakon što je postao poznat široj javnosti, pa preuzeo ulogu ministra i kasnije opozicijskog zastupnika te europarlamentarca pokazao da je riječ o čovjeku koji je imao iskrenu želju da mijenja stvari i pristupa svim ljudima jednako, posebno onima marginaliziranima. Što bi naravno bilo i više nego dovoljno da iza njega i njegovog javnog angažmana ostane prostor kojeg neće biti lako popuniti. Fred Matić je bio netko tko je na kraju želio postići ono što se deklarativno tvrdi čitavo vrijeme, a što nikome ni do danas ne pada na pamet, a to je tretirati sve nestale i poginule ljude, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost, kao nestale građane Hrvatske. I na toj točci je doživio prijetnje, pobunu, plinske boce na cesti, optužbe da je nacionalni izdajnik i sve ono što već ide uz to. A iz te ulične kontrarevolucije je došao i poraz SDP-a i povratak HDZ-a na vlast, koji je od tada na vlasti. Dragan Markovina za Peščanik.

Dragan Markovina Predrag Matić Fred

Against all odds

Markovina: Što Vučić i opozicija mogu naučiti od Plenkovića

Birački spiskovi realno u Hrvatskoj nisu sređeni i izborni sistem ide na ruku HDZ-u, ali ne postoji već desetljećima nikakva stvarno utemeljena sumnja da su bilo koji izbori ukradeni. Dodatno, opozicija je premoćno pobijedila u tri od četiri najveća grada u zemlji. Na kraju krajeva i ništa manje bitno, HDZ ne radi aktivno na razbijanju opozicije, SDP je zadržao snagu i stabilno biračko tijelo od 15-ak posto glasova, što, npr. Demokratska stranka u Srbiji nije, opozicija je zaista opozicija i na izborima nema fantomskih i zavaravajućih lista, s izuzetkom Domovinskog pokreta. Poanta je, razumjeli ste, u tome da u Hrvatskoj već postoji doslovno sve ono što opozicija u Srbiji traži, pa i snažna opozicijska infrastruktura i bitne lokalne sredine u kojima se HDZ ne može ni približiti vlasti, sam Plenković bez obzira na sve autokratske tendencije koje iskazuje, jednostavno nije autokrat, ni populist Vučićevog tipa. Dragan Markovina za Peščanik.

Dragan Markovina kolumne

Nepočupane klice korova prošlosti

Slučaj Demiral: balkanski fudbalski nacionalizmi

Taman kad čovjek pomisli da je vulgarni nacionalizam na Euru iscrpljen s utakmicom između Hrvatske i Albanije, dogode se Turska i Austrija, neka vrsta višestoljetnog povijesnog derbija na Balkanu, pa se stvori novi problem.Prvo, što je to što ljude koji su evidentno uspješni igrači, s međunarodnim karijerama i egzistencijalno situirani ljudi, tjera na ovakve provale nacionalizma, čak i ako su reprezentativci drugih zemalja? I drugo, zbog čega su samo balkanski prostori ti u kojima neprovarena prošlost tako javno eksplodira na stadionima i u kojima postoji generalno nezadovoljstvo granicama, vidljivo još jedino po pitanju odnosa Rusije prema susjedima?

Potencijalni odgovor na oba ova pitanja je povezan, a tiče se obrazovnog, porodičnog, medijskog i državnog obrazovanja koje je posljednjih desetljeća eksplodiralo u smjeru naplate povijesnih računa i želje za povratkom stare slave, granica i sl. To se pak događa zato što, s izuzetkom socijalističke Jugoslavije, na balkanskim prostorima nije postojao nijedan modernistički, emancipacijski državni projekt koji je generalno nudio pogled u budućnost, puno više nego u prošlost. Dragan Markovina za Peščanik.

Dragan Markovina kolumne nacionalizam nogomet

P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28

Ako ste prespavali