Breaking s odmakom
Pregled tjedna Dragana Markovine
- Odlazak Ankice Lepej – Nakon svega je nažalost ostao poraz društva, u kojem su Tuđmanovi i dalje ikone, a Ankica Lepej je morala prodati stan da proživi normalnu starost. Ostala je i kultna izjava Smiljka Sokola kako novac nije imovina
- Hrvati i Srbi po petstoti put – U čitavoj priči je najzabavnije to kako im nikad ne dosadi ponavljati uvijek iste stvari. Dok akademici i ministri žive u svojoj paralelnoj stvarnosti, nije zgorega ponoviti kako kompletna svjetska kulturna baština, pa tako i dubrovačka, pripada onima koji se na nju naslanjaju, uvažavaju je i poetski slijede. Dakle kompletnom zainteresiranom čovječanstvu
- Hadezeovci u aferi po tko zna koji put (Zvonimir Frka Petešić) – skandal koji je to samo za javnost i ozbiljne novinare, dočim premijer, Vlada i vladajuća stranka po starom dobrom običaju u svemu ne vide ništa sporno, osim sitnih tehničkih propusta.
- Novi eksperiment u Crnoj Gori – Dritan Abazović odlučio odigrati novu igru i formirati manjinsku vladu s manjinama, koalicijskim Đukanovićevim partnerima i podrškom njegovog DPS-a. S druge pak strane premijer Krivokapić bi najradije na nove izbore. Sve skupa izgleda kao ideja iz zapadne diplomacije
- Pregovori oko BiH – Pojednostavljeno govoreći, apsolutno svi se ponašaju kao da Bosna i Hercegovina nije suverena država s postojećim institucijama. Što teško može završiti dobro.
- Ukrajina – Gledajući sve ovo što se u diplomaciji događa, teško se oteti dojmu da mnogi jedva čekaju da pokrenu ratnu mašineriju, bez ikakve brige za posljedice.
- Prve ozbiljne pukotine u Vučićevoj vlasti – Prvo je na referendumu o ustavnim promjenama u pravosuđu, s rekordno malom izlaznošću od jedva 30 %, koji je od građana doživljen kao izjašnjavanje o Vučićevoj vlasti, omjer bio 60-40, s bitnom činjenicom da su svi veći gradovi glasali protiv. Nakon toga premijerka je objavila da Srbija raskida sve ugovore s kompanijom Rio Tinto, a nekakva živost u Beogradu se osjeća. Kao i nervoza Aleksandra Vučića.
- Dvije godine Milanovićevog mandata – Koliko sada daleko izgleda ona kampanja i pobjednički govor o normalnoj zemlji i predsjedniku koji će raditi sve da se društvo smiri i normalizira. Što je dalji od ideala kojeg je zacrtao, Milanović je bliži biračima desnice i nije nemoguće da osvoji drugi mandat. Što bi po normalizaciju društva djelovalo obrnuto proporcionalno.
- Rezolucija Opće skupštine UN-a o zabrani negiranja Holokausta – Opća skupštinu UN-a donijela je jednu od onih svojih beskorisnih, ali uzvišenih rezolucija. Ovakve rezolucije ipak mogu podsjetiti svijet na to koliko smo moralno i politički potonuli kada je ovako nešto potrebno donositi.
- Aki – Malo tko je spreman reći da mu je Valjak najdraži band, ali njihove pjesme su svi slušali i Aki je svojim glasom mnogima obilježio živote. I još će, bez obzira na to što smo ostali bez tog divnog čovjeka.
Odabrao i prokomentirao Dragan Markovina, Telegram