Predrag Finci: Granice u nama samima ponekad je teže savladati nego preći državne granice - Monitor.hr
25.01.2022. (23:00)

O ljudima, vremenu, pisanju...

Predrag Finci: Granice u nama samima ponekad je teže savladati nego preći državne granice

U naše je vrijeme očita kriza starih vrijednosti i sve agresivnije formiranje novih, ali bez jasnog utemeljenja, a sa nepredvidivim posljedicama. Sumnjam da i oni koji ih zagovaraju znaju što će nam donijeti ove nove ideje cenzure, pravovjernosti, relativizma i nihilizma. Naše vrijeme je vrijeme velikih podvajanja i isključivosti, zastupanja radikalno sučeljenih političkih i moralnih stajališta. Nisam sklon prognozama, ali mislim da će promjene na društvenom planu biti velike, jer su društvene krize u mnogim zemljama već u punom zamahu. Iza kriza obično dođe do napretka prema boljem. Nadati se da će biti tako. Ako prije toga ne dođe ponovo do nekog velikog rata. A borba za dominaciju na svjetskom tržištu, bojim se, baš tome vodi – kaže Predrag Finci u intervjuu za Klix.ba.


Slične vijesti

15.11.2022. (22:00)

O dnevniku Predraga Fincija: "Prošle godine u Barnetu"

Miljenko Jergović: Čemerno je piti u tuđini

Predrag Finci tipični je sarajevski majstor gnome i anegdote, jedan od najizrazitijih talenata generacije. Svoje verbalno umijeće razvijao je po krčmama i birtijama svoje mladosti, po studijima kod najčuvenijih europskih profesora, u beskonačnim razgovorima o svemu i svačemu, čitajući sve i svašta, živeći u zanimljivim vremenima. Na jednome mjestu u knjizi “Prošle godine u Barnetu” Finci piše: “Pita me poznanica kako mi je u Engleskoj. ‘U Sarajevu sam viđao pripitog Sašu Vojtova, u Londonu Petera O’Toolea.’”. Svega ima u toj usporedbi dva grada i dva života, u toj refleksiji o egzilu: i tipičnoga sarajevskog hvastanja koje, međutim, popravlja ona najdublja i sveponištavajuća autoironija, i vrhunskoga gega, igre kulturnim modelima i ljudskim sudbinama, usporedbe neusporedivog… Za vedrog čovjeka čemerno je piti u tuđini. Općenito je čemerno piti u tuđini, čak i nakon što ti tuđina postane dom, ili nakon što ti cijeli svijet, uključujući rodno selo, postane tuđina. Miljenko Jergović

| Author: Chiqui Teo/CC BY-SA 4.0

 

 

 

09.11.2021. (17:00)

Više razmišljanja, manje filozofiranja

Danas imamo mnogo filozofa, a malo filozofije

Filozof se određuje prema filozofiji. On se izgrađuje izgrađujući svoje djelo, čijim posredništvom čitalac na jedan povratni način određuje tko jest njegov autor. U namjeri filozofa ogleda se način njegovog filozofskog utemeljenja, njegovo polazište i osnova mišljenja, njegov izvor i svjetonazor. Ako bismo se i mogli složiti da bit filozofije, ma koliko to zvučalo kao pleonazam, jest u filozofiranju, odnosno da se do odgovora na pitanje: „što jest filozofija?“ dospijeva samo filozofskim pitanjima, time još nije dovoljno rečeno što znači biti filozof. Ovo prvo odnošenje spram filozofije nije u biti samo subjektivno, već i nefilozofsko, jer se gradi na uvjerenju, a ne na nekom pouzdanom saznanju, iako odmah treba dodati da jedno pouzdano saznanje u ovoj vrsti činjenja ne može pružiti ništa, pa čak ni ostvareno djelo. Već u ovom početnom stadiju filozofiranja postaje jasno da filozofija mora biti nešto prisno, a ne neka oblast u kojoj se odrađuju dnevni zadaci. Predrag Finci, Lupiga.

25.11.2020. (17:30)

Moderni vampiri

Zar je moguće da je čovjek 21. stoljeća toliko žedan krvi?

Ljubav stvara i gradi, mržnja poriče i uništava. Mržnja je pokretač silovanja, nasilja, progona i ubojstava. Mržnja je unutarnje stanje koje mora van. Bijes koji traži svoju metu. Ustremljuje se i hoće da uništi svoju metu. Osoba koja mrzi ima neki ozbiljan nedostatak. Obično su u pitanju osobne frustracije, osobna neostvarenost i zavist, usvojene predrasude, loše obrazovanje i vlastita ograničenost, piše Predrag Finci.

Marko Tomaš: Gledam kako se opet nad nama nadvija mrak krvavog sukoba meni dva bliska svijeta. A ne prijeti nam, zapravo, rat između dvije civilizacije, nego nam prijeti sukob dva barbarizma. Ne mogu shvatiti, odgojen sam drugačije, otkuda tolika mržnja katolika prema ženama, muslimana prema karikaturistima, katolika i pravoslavaca prema muslimanima, muslimana i katolika prema pravoslavcima itd. Zar je stvarno moguće da je čovjek 21. stoljeća toliko žedan tuđe krvi? Zar je moguće da nam može biti dobro jedino nauštrb nekog drugog?